Poštovani i dragi gosp. dr. Tomislav Dragun rado odgovaram na vaše pismo iako sam malo u zakašnjenju…

DRAGO ZUDENIGO

U „Osvitu“:

1 – Kalemi (Dr. Drago Zudenigo): Nezavisna Država Hrvatska u Novoj Europi (1-2)

2 – Dr. Drago Zudenigo: Hrvatska i Nova Evropa, nastavak (2-2)

3 – Dr. Drago Zudenigo: Sklad idejnih probitaka Hrvatske i Nove Evrope (4-2)

4 – Dr. Drago Zudenigo: Tri godine Slovačke (5-2)

5 – Dr. Drago Zudenigo: Baščaršija u Sarajevu (7-5)

„Dr. Drago Zudenigo je bio među prvom grupom Hrvata koji su 1951. godine osnovali POČASNI BLEIBURŠKI VOD, P.B.V. u Unter-Loibach.“ (Mile Boban, Texas)

TONČIĆ-ZVONČIĆ

Ante Glavičić, Gradski muzej Senj, „Literarno-humoristične uspomene svih onih koji su voljeli Senj“, 1994. – ulomak

U jednoj maloj, gotovo anonimnoj, antologiji starijih senjskih pjesama i humorističnih priloga, koje je sam ispjevao, sabrao i šapirografski objavio za prijatelje Senjanin dr. Drago Zudenigo pod pseudonimom Tončić-Zvončić, nalazi se pjesma Senjski Uskrs. Pjesma je veoma intimna, sjetna, puna nabožnogsjećanja na Senj, njegova djetinjstva i mladosti ispunjene radošću u vrijeme od1920. do 1930.

To je lijepa i draga uspomena na gotovo zaboravljene senjskeobičaje, crkvene pučke svečanosti Uskrsa koji se slavio osobito svečano i uzsudjelovanje svega senjskog puka. Spjevana je u senjskoj čakavštini, negdje oko godine 1952. u Klagenfurtu, u Austriji, gdje je dr. D. Zudenigo tada živio u izbjeglištvu. Ispunjena je nostalgijom i tugom, jer je teško biti živ, a možda izauvijek daleko od svoga voljenog Senja. On sluti da tamo daleko u Senju odnedavna žive neki drugi, zločesti ljudi, čime očito aludira na pridošlice odanenovom jugokomunističkom sistemu koji nemilo zatire sve senjsko i hrvatsko, aposebno ljudske živote. Ipak pjesnik vjeruje da će Božja Mati ispuniti naše isenjske nade, Hrvatskoj vratiti slobodu i radosniji život. Kako je i ova pjesma

ostala nepoznata Senjanima, objavljujemo je u originalu uz potrebno objašnjenje nekih riječi i imena osoba koje spominje Drago Zudenigo pod pseudonimom Tončić-Zvončić.

Senjski Uskrs

Vratnik je bez oblačića,

U moru bonaca kalma,

Kuće su inbanderane.¹⁵

Pred konviktom red od palma.

Mendule¹⁶ su već u cvatu

I vrti i su rožic puni,

A kad puhne dašak bave,

Latice po Strmcu¹⁷ truni.

Od prašine zimske čista

Velika se svitli Placa,

Veseli su stari zidi,

Suha nam diši gromača.

Na školjiman¹⁸ kroz vedrinu

Možeš vidit svaku škrapu,

Stari ribar na pal¹⁹ sel je,

Nataknul je novu kapu.

Ispod mlina²⁰ na kornižu

Salve markulov²¹ grmidu,

Standar²² se od pucnja stresa.

Golubi pod krov bižidu.

Ispod volte već se čuje

Gracka musika prastara,

Kaj divojka tromba piva.

Bubanj s činelom udara.

A sva zvona od zvoniki

Cinkadu i kanpanadu,²³

Narod preši uskin Zgonon

I kroz Široku Kuntradu.

Senjski fakini pred crikvon

Svi u belin rukavican

Teške bandere²⁴ držidu

Za pokoru svin krivičan.

S krljakon u crnoj robi

Svi zidari iz Varoša²⁵

Skupljadu se na Cimitru

U zapučku struk od bosa.²⁶

Sad ćedu školani doći

I sva društva pod banderon,

Vridne žene s krunicamin

I gospoda pod cilindron.

“Sritan Uskrs! Sritan Uskrs!

Pokoru smo učinili,

Za grihe se pokajali,

Kroz korizmu smo postili.

Sveto telo Uskršenja

Na pomoć nam svima budi,

A danas se veselimo

Kaj kršćani i kaj ljudi.”

Procesija sad će proći

Kroz ulice starog grada,

Združena su u njoj srca

U molitvi – puna nada.

Stari popi – oci naši

S hermelinom svi u redu,

Pivat ćedu staru pismu:

“Tri Marije redon gredu …”²⁷

A kad biskup sa monstrancom

Blagoslovi svit i kamen,

Svi će kleknut i uzdahnut:

“Na sve vike vikov. Amen.”

Mir kraljuje i prašćanje

U lipoti ovog dana,

I žalosna Mater Božja

Nad Senjon je nasmijana!

To su tihi razgovori,

Spominjanja davnog doba,

Ka će nas zastalno pratit

Do našega hladnog groba.

Sad su tamo drugi ljudi,

Novi križi – nove muke.

Jadan narod vapijući

Pred raspelom krši ruke.

Prevelikoj u nevolji,

Senjani su još Hrvati.

Kad ćeš opet Božja Mati

Nad Senjon se nasmijati …?

Bilješke uz pjesmu:

15 – Inbanderane, banderama okićene kuće, barjacima, mendulama, cvijećem …

16 – Mendula, f. badem, primorsko koštunjavo voće, cvate vrlo rano, odmah iza Nove godine a stablo je prepuno bijelih mirisnih cvjetova.

17 – Strmac je brdo sa sjeveroistočne strane grada. U podnožju se prostiru ostaci starih rimskih i srednjovjekovnih vrtova zasađenih vinovom lozom, mendulama, smokvama i drugim voćem. Ostaci ovih vrtova, lijeha, ograda i stare katastarske podjele zemljišta još se opažaju na terenu.

18 – Školj, m. otok, ovdje se misli na istočne goleti otoka Krka (nasuprot Senju) na kojemu se za lijepa vremena poslije kiše izvanredno jasno ocrtavaju detalji reljefa krajolika.

19 – Pal, m. veliki kameni čun, preza, na rivi (gatu) a služio je za privez brodova.

20 – S jugoistočne strane kule Šabac, krajem 19. st. senjski veletrgovac Poskić podigao je veliku zgradu u kojoj je uredio prvi hrvatski paromlin i tvornicu tijesta. S istočne strane kule-mlina stajala je mala kućica Sanitada, javni zahod. Između Sanitade i standara uz more redale su se pale, uz koje su u svečanim prigodama postavljeni mužari (maškule), koji su snažno pucali i uvećavali gradske svečanosti.

21 – Maškula, f. mužar, prangija, masivna željezna cijev iz koje se u svečanostima pucalo.

22 – Standar, m. veći obrađeni kamen-monolit s okomitom užljebinom u koju se ulaže i okovima steže visoki jarbol za vješanje državne ili gradske zastave, atributa dostojanstva i ugleda grada. Standar je postavljen uz pal i fuzaljku pri izgradnji luke početkom 19. st.

23 – Kampanat, zvoniti na sva zvona, ali u određenom tonu. To je bilo moguće jedino zvonima na tornju crkve sv. Franje i sv. Marije. Ova zvonjava uveličavala je gradske i crkvene svečanosti.

24 – Bandera, f. zastava, barjak. Senjski obalni radnici po tradiciji, ali i danas, svečano odjeveni nosili su u procesijama stare crkvene i staleške zastave.

25 – Varoš, predgrađe u podnožju brda Strmca s istočne strane grada. Tu se u vrtovima nalaze kuće i gospodarske zgrade senjskih pučana, uglavnom zidara i radnika, ali i kuće-ljetnikovci bogatih građana i patricija (Vranyzani, Krajač, Barac, Novak, Stiglić).

26 – Bos, m. bosiljak, mirisavo primorsko cvijeće, kojega se stručak zadijeva o rever u svečanim prilikama.

27 – Tri Marije redom gredu, stara je pjesma koja se nekada pjevala.