Priložena slika je tipična slika hrvatskih Harambaša devetnaestog stoljeća koji su se borili protiv nepravde i turskog zuluma. I ova dvojica na sliki su na neki način bili buntovnici protiv tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog nasilja, terora i zuluma. Na sliki s desna na lijevo: Mile Boban, Gabrića i Petar, Perka Grubišić, Jurešića. Slikano 1957. godine u Petra Boban, Gabrića zidini, iznad sela Bobanove Drage.
| Privitak/ci:
Prvi dio: Poslušajte 23 minute pjesme uz gusle o Andrijici Šimić, pjeva Željko Šimić https://www.youtube.com/watch?v=UQYHg8I8lPQ Drugi dio: Poslušajte kraj pjesme o Andrijica Šimić, pjeva njegov susjed iz Alagovca, Šimića Brijeg ispod Gruda, Željko Šimić. Pripremio Otporaš. |
Kako će se po datumu vidjeti kada je ovo izišlo na više nepostojećem portalu javno. com. Za povijest ovo donosim u skraćenom obliku. “G” “N” tada je za taj portal značilo “Građani Novinari”. Neka novinarka imenom “Lokica” je donijela jedan opis o hrvatskim glazbalima a gusle, diple i druga tradicionalna hrvatska seljačka glazbala omalovažavala. Povodom tog opisa bilo je mnogo komentara; nekoliko od njih prilažem ovdje kao izraz jedne povijestne dogodovštine kod nas u Hercegovini. Otporaš. Na priložejon poveznici se može vidjeti stara kuća roditelja Andrijice Šimić. po svim znacima to bi mogla biti kuća u kojoj se je rodio Gorski harambaša Andrijica Šimić 1835.
Lokice, korisnik i GN ovog portala Delivuk lijepo vas je zapitao da li vi poznajete tko je bio Andrijaca Šimić? Sam se je ponudio da će vam to na vaš zahtjev reći tko je Andrijica Šimić. Budući da vi niste njemu odgovorili, nego meni, uzimam si to pravo da i bez Delivukova znanja vam odgovorim tko je bio Andrijaća Šimić.
Andrijaca Šimić (1833-1905) je rodjen u selu Alagovac, Šimića Brijeg odmah ispod Općine Gruda na relaciji Imotski-Široki Brijeg-Mostar, ili Imotski-Ljubuški-Medjugorje.
Kako je u to vrijeme taj hercegovački kraj bio turski Pašaluk i administrativno pripadao turskoj upravi sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, Hrvati tog kraja su morali turskoj “vlasti”, turskoj “sili”, turskom “zulumu” plaćati DESETNINU koju je taj hrvatski puk zvao HARAČ.
Jednu večer i za vrijeme večere otac Andrijece Šimić je ispričao svojim sinovima – oni su preko dana bili na njivi pa ni znali nisu šta se je preko dana zbilo – šta su mu Turci taj dan učinili i veliki HARAČ naturili i sve iz kuće odnijeli. Dok su Turci prijetili da će ga ubiti ako ne dadne sve što imade, a pjesma kaže: “…vidi Šimić da on nema kamo, dade pare i okrenu se tamo…” To je mladoga Andrijicu od nekih 25 godina toliko razljutilo da je otišao sutra u Ljubuški tražiti “pravicu”. Turski kadija se na njega izderao i silom ga vani izbacio. Tada mu je Andrijaica rekao: “…Kajmekane vira ti je moja, ne plaši me ništa vika tvoja, od danas pravica je moja. Nikad više nećeš me suditi, niti ću tvoga suda pohoditi…Stao Turčin oči izbuljio, šta to bališ, nisi poludio…”Prilažem sliku Gorskog Harambaše Andrijice Šimić da se vidi kako je izgledao.”
Od toga dana Andrijaca Šimić se iz šume borio protiv turske vlasti kao što su se, Lokice, i vaši partizani iz šume borili protiv HRVATSKE DRŽAVE. Sakupio je sebi jedno društvo istomišljenika i prozvali se: Gorske Harambaše. Mnoge zasjede su Turcima učinili da je Turska zatražila pomoć i od Austro-Hugarske da im pomogne pohvatati te hrvatske buntovnike, kako ih je narod od milja zvao HAJDUCI.
Konačno, u petak 13 siječnja 1871. preko noći dok je Andrijica spavao kod jedno poznanika i prijatelja Garca u Runovićima ispod Imotskog, ovaj je otišao po pandure, tako su tada policiju zvali, i na spavanju ovi panduri Andrijicu Šimića zavezali. Kada se je Andrijica prenuo (probudio) i vidio da je svezan, pjesma uz gusle kaže da je rekao: “Što me niste prije probudili, vidili bi Boga velikoga, od vas hrpa mesa garavoga…” (crnog, izgirijelog od baruta).
Andrijica je u Zadru osudjen na doživotnu robiji i svoju kaznu odsluživao u Kopru. Na zahtijev mještana i drugih utjecajnih Hrvata sastavljena je “Od Ratara pa sve do Fratara”, tako pjesma kaže) molba caru Franji Josipu da ga se po stare dane pusti na slobodu. Pušten je uoći Nove Godine 1901.
U nedjelj 5 veljače 1905. došao je u susjedno selo Bobanova Draga kod Gabre Boban (1879-1948) Vuškin, da ga ovaj odvede u Runoviće da vidi onu kuću gdje je izdan. Prije nekoliko mjeseci tu u Runovićima je umro izdajica Garac. Kada je Andrijica za to čuo da je njegov izdajica umro, ražalostio se toliko da je odmah tu kod kamina, ognjišta, u istoj kući gdje je bio izdan prije 34 godine, umro.
Pošto je to bila velika sramota prijatelja i čovjeka izdati i to na spananju, (kod nas na selu kažu da dobar i pošten lovac neće na spavanju ni na zeca pucati, nego će prije baciti kamen da se zec probudi i bježi tako da za njim lovac puca) mještani su odlučili zakopati Andrijicu Šimić uz izdajicu Garca, s tim da su stavili noge Andrijice Šimića iznad glave izdajice Garca kao znak i simbol: DA NOGE ANDRIJICE ŠIMIĆ TABAČE IZDAJICU GARCA.
Poštovana kolegice lokice to vam je priča o Andrijici Šimić, a vi sami zaključite koliko danas u RH ima izdajica. A onaj narodni guslar što je o Andrijici Šimić ispjevao mnogo pjesama uz gusle, je njegov daljni potomak Željko Šimić (1941….)
U Runovićkom groblju izpod Imotskog mještani su digli lijep spomenik na ovog Hrvatskog Harambašu, Hajduka, Buntovnika, Ustanika, Ustašu, Domoljuba, Rodoljuba, Branitelja, Dragovoljca, Dobrovoljca. Mislim da sam sa ovim sve slojeve Hrvata zadovoljio.
Lokice, Tija san ti odgovorit ko je bija Andrijica Šimić. Naime kod nas Sinjana, Imoćana i okolice nema kuće da ne sluša gusle i ne zna za gorskog Arambašu Andrijicu Šimić. Alitiga taj Otporaš. On me priskočija i skoro sve reka što san ja tija reći. Nek mu bude. Ostalo je malo i za mene.
Andrijica Šimić je bija pune 33 godine u zatvoru. To su godine koliko je naš Isus dugo na zemlji živija. On je bija u zatvoru samo šest miseci više od Zvonka Bušić. Možda ti lokice ne znaš ko je Zvonko Bušić. Zvonko nije daleko od Andrijice Šimića kuće, ni 10 kilometara, samo što je stariji 113 godine od Zvonke. Ja Zvonka ne znan ali san puno čuja o njemu pa bi ti Lokice moga reći malo i o Zvonki ako te briga ko je on.
Pričali su kad je Andrijica Šimić iziša iz zatvora da su ga mladjarija na rukama nosali po selu i uvik ga pitali da jin priča kako je on Turke progonija. Kažu da je moga bacat “kamena sa ramena” bolje neg neoženjeni momci i da je za okladu moga s mista magare priskočit. Puno ji je išlo, odočastilo u selo Runoviće na groblje da vide di je ta Gorostas Andrijica Šimić ukopan i da na njegovu grobu traže u svojin mislima ideje kako bi se i oni mogli borit za svoj rvacki narod protiva nepravde i ZULUMA.
Odgovori