“SVAŠTARAŠ” Riječ “Svaštaraš” znači da tu ima za čitatelje i ne začitatelje svašta zanimljiva i nezanimljiva pročitati

sri, 1. ruj 2021. 02:52 Mijo Potkrajac <mijopotkrajac@gmail.com> je napisao:
Pobratime Ivane Valek,

Dozvoli mi ti priopćiti jednu istinitu dogodovštinu koja se je dogodila polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Francuskoj. Neki građevinar počeo rušiti neki betonski zid kao bi lakše nadogradio dio kuće. Za vrijeme ruševine zida pronašao je ljudske kosti u betonu. naravno da je pozvao redarstvo koje je uzelo stvar u svoje ruke. Uzeli su poznatog detektiva, dali mu sve informacije da traži tko bi mogao biti taj koji je osobu zalio u beton. Poslije mnogih detektivskih istraživanja, pronašao je da je to bila jedna djevojka. U potražnji njezinih podataka, pronašao je tko je ona i s kim se je najviše sastajala. Sve malo po malo put ga je vodio do jednog mladića. Opet sve malo po malo, od dokaza do dokaza, od činjenice do činjenice, od svjedoka do svjedoka, detektiv je došao do stopostotnog zaključka da je to ubojstvo učinio njegov sin. On, kao otac počinitelja krivičnog djela nije mogao uhapsiti svojeg sina i privesti ga sudu. Napisao je cedulju na kojoj je napisao otprilike ovako: Pronašao sam počinitelja krivičnog djela. To je moj sin. Ja nemam hrabrosti ga uhapsiti i privesti k sudu, ali imam hrabrost reći ISTINU da je to moj sin učinio…te kao detektiv koji je posjedovao samokres, oružje, ubio se.
Dragi pobratime Ivane Valek to je ta ISTINA o kojoj mi svi hoćemo i želimo govoriti, pisati, iznositi ali svaki na svoj način. O istoj ISTINI su se dva rođena brata prepirala i svađala, jer im je majka bila darežljiva, da ne kažem prostitutka. Jedan brat se odrekao majke i uvijek govorio protiv nje, dok je drugi brat uvijek uzimao svoju majku u zaštitu i bratu govorio da je ona njegova majka i da je ona to radila za svoje zadovoljstvo a ne za njegovo, na što se je brat razljutio i počeo psovati polovicu njegove majke, govoreći bratu da on ne dira u drugu polovice majke koja pripada njemu.
Eto pobratime Ivane Valek svi mi imamo naše ISTINE koje uporno slijedimo i branima, ne znajući da je samo jedna ISTINA: A TO JE NAŠA HRVATSKA ISTINA a ne fašistička, nacistička, jugoslavenska, komunistička itd. Hrvati nisu ni fašisti, ni nacisti ni Jugoslaveni, a ima ih koji su bili i koji su i danas zadojeni komunističkom ideologijom, jer su oprana mozga.

http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas_02/20210831_Boban_OTPORAS_Kad_Si_Najsretniji.pdf

Poglavnik dr. Ante Pavelić nije izdajnik hrvatskog naroda nego zaljubljenik u svoj hrvatski narod. Radio je u odrazu političkog vremena kao što to radi politička elita države hrvatske sa dva (2) inicijala RH, te svoje vojnike, tj. Hrvate šalje u Afganistan gdje ih Talibani ubijaju, a svoje Afganistance šalju u našu Hrvatsku kao što su u svoje vrijeme Osmanlije radili i svoje muslimane slali u našu Kolijevku Hrvatsku Bosni u Hercegovinu. Sada, danas 1 rujna 2021. mi Hrvati vrlo dobro znamo šta se sve oko nas vrti i događa. I nikome ne pada na pamet okriviti današnji politički vrh RH. A kada bi se njih pritisklo uz zid, oni bi se branili da su morali tako postupati, jer su dio globalne politike Europske Unije kojoj pripadaju. Kad je to već tako, dakle ODRAZ VREMENA, onda moramo biti pošteni i vrlo dobro razumjeti i Poglavnika dra. Antu Pavelića koji je također radio u ODRAZU POLITIČKOG VREMENA polovicom dvadesetog stoljeća…

Primi pobratime Ivane Valek moje iskrene poZDrave.

Mijo.

 

uto, 31. kol 2021. u 16:45 ivan valek <valek.ivan@gmail.com> napisao je:
Postovani Mijo,

     Govoris mudro i pravo.Mora se biti strpljiv i ustrajan , braniti i objasnjavati istinu svakome ko je zeli cuti.
      Nije sporno da su Ustase kao svijesni domoljubi razumjeli da samo borbom mozemo se iscupati iz ralja srbocetnicke okupacije.Za mene je sporno da su prihvatili biti na strani Hitlera i Musolinija koji su likvidirali desetina miliona  neduznih zena,djece,staraca da bi ostvarili svoj cilj.Nikada nebi prihvatio svoju Hrvatsku drzavu na krvi neduznih i kao sluga zlocinaca.
      Imali.smo.pravo.da obnovimo svoju drzavu i to kao Trojedno kraljevstvo Hrvatske Dalmacije i Slavonije.
Neprihvatljiva mi je zakletva Poglavniku da mu se vjerno sluzi i da ga se pokorno slusa zrtvujuci i zivot ako treba.Zakleti se mozemo samo Bogu Narodu i Domovini a ne covijeku.
     Svih 17 ustaskih nacela su ispravna i danas bi ih se  morali pridrzavati.Ne slazem se da nakon 1000 godina prisvajamo Bosnu bez dogovora sa narodima koji su i danas zive u Bosni.
Nadam se da nas razlicita gledista o Pavelicu,NDH ne sprecavaju da danas zajedno promisljamo i borimo se za Hrvatsku medjunarodno priznatu drzavu koju smo krvlju izborili. Nazalost samo smo je obranili od srbocetnicke agresije 1990 ali je nismo oslobodili.Okupirana je ,ponizena i opljackana.Oslobodimo je i ostvarimo
      HRVATSKU HRVATSKU
Ivan Valek
uto, 31. kol 2021. 23:05 Mijo Potkrajac <mijopotkrajac@gmail.com> je napisao:
Dobar dan, dobra večer, dobro jutro svima. Svi smo mi u pravu, netko više, netko manje a ima ih koji nimalo nisu u pravu, ali svakako oni maju po svim demokratskim načelima i po svim 17 točaka Hrvatskih i Ustaških Načela pravo na svoje pravo. I to treba poštivati tako da se treba uzeti u obzir ona stara hrvatska uzrečica koja kaže: KRIVO DRVO SLOMI A NE ISPRAVI. https://otporas.com/partizanske-krvave-orgije-nad-hrvatima-like-i-velebitskog-podgorja-2-dio-pise-zvonimir-dosen/

Pa šta ćemo sada? Navijestit rat onima koji kasaju za istinom kao i baba za misarima. To se ne može. Ja radije uzeti moje vrijeme i malo po malo iznositi one prave činjenice koje nam govore da svi oni Hrvatice i Hrvati koji su se borili za Prvu Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH su se borili iz ljubavi a ne iz mržnje za Hrvatsku. Prilažem za sve a ne za poneke poveznicu 17 Točaka ustaških Načela i molim čitatelje da dobro proštudiraju sadržaj i hrvatski nacionalni smisao istih i dadnu svoje observacije. https://otporas.com/hrvatska-i-ustastvo-8-88-godina-17-tocaka-ustaskih-nacela-dne-1-lipnja-1933/
To toliko za danas.
Mijo.
uto, 31. kol 2021. u 09:22 Bozo Simunovic <simunovic.bozo@gmail.com> napisao je:
Bravo kolega Zvone! Bog Vas blagoslovio pravi Hrvatino! 🙏
Pogodak u sridu sa ovim tekstom “PARTIZANSKE ORGIJE 2”!
ISTINA CE NAS OSLOBODITI!
ZA KRISTA KRALJA I ZA DOMOVINU HRVATSKU UVIJEK SPREMNI!
Bog i Hrvati! 🇭🇷✌️💪😇
———- Received mail ———
From: Zvonimir Dosen <zvonimir@sympatico.ca>
Date: Tue, 31 Aug 2021 at 15:33
Subject: Re: +++ “ZA DOM SPREMNI!” NIJE U SUKOBU SA ZAKONOM
To: Bozo Simunovic <simunovic.bozo@gmail.com>
—-

NASTAVAK

———- Original Message ———-
From: Bozo Simunovic <simunovic.bozo@gmail.com>
Date: August 30, 2021 at 7:30 PM

Visoko cijenjeni kolega i hrvatski viteze Zvonimire,
ovaj tekst “PARTIZANSKE ORGIJE”, sto ste nam nesebicno poslao u privitku ovog email-a, bi trebao citati svaki Hrvat i Hrvatica, u domovini Hrvatskoj i u hrvatskoj dijaspori diljem svijeta, mladi i stari, te bi se trebalo o toj brutalnoj ISTINI uciti u skolama i na fakultetima, i prikazivati na televizijama, kao i informirati u svim glavnostrujaskim medijima – da svi dobrano nauce sto su zapravo to zlotvori partizani (isto sto i sotonski cetnici) i sto je to ta zlotvorsko-sotonska veleubilacka komunisticka YugoslavijaShugoslavija!!!
A pogotovo te stvarne ISTINE o zlim partizanima i ex-yu komunistima treba dobrano “utrljati u uho, grlo, nos” svim neukim i “opranog mozga” hipnotiziranim i zadrtim macekovcima, kao i mnogim drugima maloumnim, supljoglavim “kokosima, puranima, ovcama, majmunima, balavim puzevima”, i kojekakvima sarlatanima!!! Svima kojima je znanje manje od zrna graska, a egoizam/ tastina im veci od nebodera.
Treba ISTINU reci izravno u brk!
Veleizdajnika Hrvatske i hrvatskog naroda Vladka Maceka i onog izdajnickog djukelu Ivana Subasica treba “nataknuti na turski kolac”!!! Ti i takvi izrodi su najgore sotonsko zlo ovoga svijeta!!!
Ali, neka. DOK JE BOGA BITI CE I PRAVDE!
ISTINA kad-tad mora isplivati na vidjelo!
I, ISTINA CE NAS OSLOBODITI!
ZA KRISTA KRALJA I ZA DOMOVINU HRVATSKU UVIJEK SPREMNI!
Mi smo definitivno pobjednici, jer smo od pamtivijeka:
Bog i Hrvati! 🇭🇷✌️💪😎
Uz po ZDrave Srdacne iz Dubrovnika,
kolega Bozidar – Bozo,
cvrsti (a ne mlohavi!) hrvatski domoljub i katolik,
suborac bojnik otporas na braniku Hrvatske i krscanstva

———- Original Message ———-
From: Bozo Simunovic < simunovic.bozo@gmail.com>
Date: August 30, 2021

—-

Ivice, zalutali pjesniche,
milijardu puta smo Vam tumacili, i to pred mnogobrojnim svjedocima/ email adresama, sve o “dubokoj drzavi” i takodjer o tome da je Josip Broz tito zapravo Bernard von Habsburg, koji je od sotonisticke Kabale i masonerije manipulacijski podmetnut narodima na tzv. “zapadnom Balkanu”, i obmanjujuce namontiran/ instaliran za yu-predsjednika da bi lojalno sluzio “europskim i globalnim faraonima”, i da bi odrzavao “na aparatima” umjetnu sotonsku Yugoslaviju/ Shugoslaviju!
Unatoc i usprkos sto smo Vam u mnogo navrata ove godine slali prave obavjestajne informacije za prosvijetljenje, Vi i dalje zadrto i nakrivo “svrdlate” idiotarije i sulude hvalospjeve o velezlocincima Bernardu von Habsburgu – koji je u javnosti poznat pod laznim imenom; Josip Broz tito, o komunistickom masoncugi Andreju Plenkovicu, i o masonskom velekriminalcu Milanu Bandicu, …
Stoga, Vi ste izgubljen slucaj – jos jedan hipnotizirani i nakrivo zadrti dudek – Hrvatek! I zbog toga; Vi niste nikakav “zmaj sa Zrmanje”, nego ste jos jedna obicna zrtva, od mnogo milijuna ljudi, iz masonsko-komunisticke hipnotizerske radionice! Mali mis s obala Zrmanje!
ZAPAMTITE dobrano Vas stvarni psiho-profil, temeljen na profesionalnoj psihoanalizi:
Vase znanje je manje od zrna graska, a ego /tastina/ Vam je veci od nebodera!
Fucking unbelievable!!!
Nakon ovoga Vaseg zadnjeg email-a, koji je “ kap koja je prelila casu”, nema vise smisla da ja s Vama komuniciram! Niti vise necu!
Boze sacuvaj!!!
—-
Pa, Boze Svevisnji, vidis li Ti sto ima svega i svacega u ovom Tvom zagadjenom ljudskom rodu?! Ljudski rod je postao prokleta Sodoma i Gomora!!! (Cast onim mudrim, pametnim, moralnim i produhovljenim pojedincima, svetim i ispravnim ljudima iz covjecanstva – kojih je, na zalost, manje od 10 %)
On Mon, 30 Aug 2021 at 09:45 Ivica Jurjevic < jurjevic.ivica@gmail.com> wrote:
Štovani

Pratim polemike u svezi NDH.
Ne treba žaliti za onim što je propalo.
NDH više ne postoji.
Postoji samo današnja Hrvatska.
Kako nam ide mogli bi izgubiti o ove religvie relugviarum.
Pavelić je uništio Hrvate.
Pobjegao sa ono.malo zlata i to u ženskoj haljini mi pod Velebitom kažemo kiklji.
Tito je mogao puno više pošto dolazi iu Hrvatskog Zagorja isto talo i Tuđman imao je na dlanu Banja Luku.
Zamijeram
sub, 28. kol 2021. 00:35 Mijo Potkrajac < mijopotkrajac@gmail.com> je napisao:
PoZDrav kolega Ivane,

Tako mi je bilo drago pročitati tvoje mišljenje s kojim se mogu ili ne mogu složiti. Istini za volju ne mogu se sa mnogim tvojim iznesenim mišljenjima, a kako ja nisam veliki majstor kao, recim Zvonimir Došen da ti na sve odgovorim, to prepuštam njemu. On će ti sa vjerodostojnim povijesnim činjenicama odgovoriti. ja ću ti samo reći da je HND 7 prosinca 1941. godine iz političkih, taktičkih i diplomatskih razloga navijestila rat Ameriki, a ne iz nekih nacionalno američko/hrvatskih osjećaja. Kako Amerika nije htjela priznati Hrvatima Hrvatsku državu, poglavnik je navijestio rat Ameriki kako bi Amerika znala i saznala da je Hrvatska Država dio svjetskog rata kojeg ni velika Amerika ne može negirati.
Ta ista stvar se je desila Amerikancima za vrijeme dvanaestogodišnjeg rata u Vijetnamu i sa Vijetnamcima. Kada je u ožujku 1968. godine u Parizu bila međunarodna konferencija za mir, Ameriku je predstavljao Henry Kissinger i nije htio primiti delegaciju sjevernog Vietconga na pregovore, jer da ih Amerika ne prizna. Ho chi Minh, predsjednik Sjevernog i komunističkog Vijetnama je odmah navijestio rat Ameriki i kao ratni protivnik Amerike, po međunarodnim pravilima Henry Kissinger je popustio i pristao da na pregovorima bude nazočan i Vietcong.
Eto dragi moj kolega Ivane uz sve tvoje bogato i površno poznavanje dogodovština WW2, nadam se da će ti i ovo pomoći donekle razumjeti zakulisne međunarodne igre protiv nas Hrvata i naše Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH.
veliki poZDravi tebi i svim tvojima.
Mijo.
pet, 27. kol 2021. u 16:14 ivan valek < valek.ivan@gmail.com> napisao je:
Istinom za Dom

Kada je Macek 03.04.1941g.odbio Hitlerovu ponudu da stane na celo Hrvatske drzave koja ce se stvoriti Pavelic je dobio sansu od Musolinija da preuzme vlast .Nakon dvanajst godina boravka u Italiji Musolini je prvi put 29.03.1941pozvao Pavelica i upoznao ga sa svojim uvjetima na koje je Pavelic pristao.Svi kasniji pregovori su bili samo kulisa dogovora.Gospodin Dosen pise o 5-6% teritorija Dalmacije a ne pise da se radi o gradovima Splitu,Sibeniku,Trogiru,Susaku i dijelu Dalmacije.Sta je ostalo NDH,luka Ploce ,obala ispod Velebita i od Omisa do Cavtata.Dogovorene su i okupacione zone Gorski kotar,Lika ,zaledje Dalmacije koju bi Italija prisjedinila kasnije.Pavelic je nudio i Hrvatsku krunu talijanu.Toliko o nezavisnoj koju je preuzeo 15.04.1941g.Bili smo i pod Hitlerovom cizmom i danas placamo taj nacifasisticki zig.Objavili rat SADu i do kraja cuvali vlast umjesto da je dozvolio prevrat Lorkovica i Vokica i da HSS i Macek preuzmu vlast i privedu nas na stranu pobjednika.Pavelic je obavio svoju ulogu ali ne za Hrvatski narod.Ne sumnjam u njegove dobre namjere,ali posljedice njegove avanture placamo i danas.On je doveo komuniste i Tita na vlast.Sa kojim pravom je Bosnu pripojio Hrvatskoj.Posljedice i danas osjecamo.
Pometimo prvo pred svojim vratima.
Ivan Valek
pet, 27. kol 2021. 21:33 Mijo Potkrajac < mijopotkrajac@gmail.com> je napisao:

BETWEEN A ROCK AND A HARD PLACE =

= IZMEĐU NAKOVNJA I ČEKIĆA

Piše Zvonimir Došen

Zelenom bojom označen je teritorij koji je pripao Italiji Rapalskim i Rimskim ugovorima. Ovo je zemljovidna karta “nepostojeće države” koju su svi američki piloti na Europskom bojištu imali u svojim bombarderima.

Kada se netko nađe u vrlo teškoj situaciji u Americi i Kanadi kažu da se našao -Between a rock and a hard place ( između kamena i tvrdog tla ).

Kroz povijest Hrvatska je mnogo puta bila u takvoj situaciji. Jedna od tih situacija zasigurno su bili tkzv. Rimski ugovori.

image.jpeg

Najviše rabljena poštapalica jugokomunističkih izdajnika u Hrvatskoj kojom već više od 70 godina pokušavaju opravdati svoje odmetništvo i zločine koje su počinili – i još čine, protiv hrvatskoga naroda jest “prodaja Dalmacije”. (Prilažem poveznicu dužeg sadržaja zato jer su izneseni mnogi vjerodostojni dokumenti kako je i zašto došlo do Rapallskog ugovora 12 studenog 1920. https://otporas.com/tko-prodao-dalmaciju-talijanima-dr-ante-trumbic-dr-ante-pavelic/ Prema onom njihovom izvornom načelu – laži, uvijek laži, jer što god više laž ponavljaš to će više zvučiti kao istina.

Kako bi oni kojima taj pojam “prodaje Dalmacije” još nije jasan saznali istinu

o čemu se zapravo tu radilo i koje su bile stvarne posljedice tzv. Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941., te kako bi se dobila točna slika onoga što je uslijedilo poslije tih ugovora dosta je samo pogledati zemljovidnu kartu Nezavisne Države Hrvatske između tih ugovora i 8. rujna 1943. godine.

Kad je već riječ o dijelu Dalmacije koji je tim ugovorom pripao Italiji treba znati i sljedeće:

Poslije tih ugovora (kako je nedavno naveo i g. Tomislav Đonlić) Od ukupno 3.668 kvadratnih kilometara Dalmacije, Italiji je pripalo svega 368, što znači jedva 10%. Ali, kad se izuzme Zadar s okolicom i neki otoci koje je Italija dobila Rapalskim ugovorom 1920. godine, onda Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. Italija je dobila svega pet ili šest posto Dalmacije.

Eto, to bi bila ta grandiozna “prodaja” koja je sve njih natjerala u Titine boljševike kako bi palili, žarili, klali i ubijali sve što je hrvatsko.

Najprije pogledajmo što se sve odigravalo prije, za vrieme i poslije tih ugovora.

IZMEĐU KAMENA I TVRDOG TLA

Rimski ugovori između Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske koji su nakon ultimativnog zahtjeva Italije sklopljeni 18. svibnja 1941., nisu bili prvi takvi “ugovori”.

Italija je, s pomoći i “darežljivosti” Engleske i Francuske, još nekih 20 godina prije toga prigrabila velike dijelove hrvatskog teritorija. Ovim, ustvari trećim po redu, “ugovorima” Italija je zahtjevala slijedeće:

  1. ) Stvaranje carinske zone i monetarne unije između Italije i NDH.
  2. ) Personalna unija pod zajedničkim (talijanskim ) kraljem.
  3. ) Stvaranje zajedničke talijansko-hrvatske vojske.
  4. ) Priključenje (aneksija) Italiji širokog pojasa polovice Hrvatske uključujući svu obalu od Rijeke do Kotora.

Prva tri zahtjeva dr. Pavelić je uspio odbiti, a talijanske teritorijalne zahtjeve uspio je svesti na jedan mali dio srednje Dalmacije. Rimski ugovori bili su na snazi do 8. rujna 1943. godine, kada su “Državopravnom izjavom o razriješenju Rimskih ugovora” anulirani.

Fašistička Italija, tada vojna sila s 8 milijuna vojnika ili, kako se Mussolini znao hvaliti, osam milijuna bajuneta, forsirala je sklapanje tih ugovora u najnepovoljnijem trenutku za Hrvatsku, kad su njezine oružane snage bile još u povojima, znajući da u tadašnjoj konstelaciji utjecaja i država, bilo kakav njezin oružani odpor nije bio moguć.

Ne obazirući se na te, niti na bilo koje od niza problema s kojima je tek uzpostavljena NDH bila suočena, tzv. Hrvatska historiografija pod utjecajem veliko srpskog i jugoslavenskog agitpropa odmah je te ugovore etiketirala “prodajom Dalmacije”.

To je bilo u skladu s jugokomunističkim jednoumljem koje je silom nametnuto hrvatskoj historiografiji. Zato su neki dielovi ovog napisa extenzivnije obrađeni, kako bi se slušatelji upoznali s istinskim informacijama za koje možda do sada nisu znali.

Relevantna pitanja i okolnosti u svezi s Rimskim ugovorima jesu:

1.) Hrvatsko-talijanski odnosi nakon pojave talijanske iredente.

2.) Je li dr. Pavelić imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove emigracije?

3.) Dilema dra. Pavelića uoči sklapanja Ugovora.

4.) Stajalište njemačke diplomacije u svezi s talijansko-hrvatskim odnosima.

5.) Pregovori Ciano-Pavelić 25. travnja 1941. u Ljubljani.

6.) Pregovori Mussolini-Pavelić 7. svibnja 1941. u Monfalconeu.

7.) Podpisivanje Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. u Rimu.

8.) Izjava dra. Pavelića i njegovih suradnika nakon sklapanja Ugovora.

9.) Anuliranje Rimskih ugovora 9. rujna 1943.

Nu najprije pogledajmo kakvi su bili hrvatsko-talijanski odnosi i što se sve događalo prije sklapanja Rimskih ugovora 1941. godine.

RAPALSKI UGOVOR

Pojavom talijanske iredente 1877. godine, Istra, i Dalmacija spale su u sferu otvorenih talijanskih interesa. Ulazak u rat na strani Trojnog sporazuma (Engleska, Francuska i Rusija) 1915., Italija uvjetuje zahtjevom da joj se dodijele Istra s otocima, te Dalmacija do Neretve, sa svim dalmatinskim otocima.

Predstavnici Engleske, Francuske i Rusije talijanski memorandum s tim zahtjevima podpisali su 26.travnja 1915. u Londonu. Istra s otocima je koncem 1. svj. rata darovana Italiji dok druge odredbe Londonskog ugovora nisu stupile na snagu sve do 12. studenog 1920., kad je u Rapallu kraj Genove u Italiji podpisan tkzv. Rapalski ugovor. Ovaj ugovor trebao je riješiti do tad sporna pitanja o razgraničenju Italije i novonastale tvorevine tkzv. Kraljevine SHS.

Italiju u ovim pregovorima predstavljali su premijer Giovani Giolitti, ministar vanjskih poslova Carlo Sforza i ministar obrane Ivanoe Bonomi, a Kraljevinu SHS premijer Milenko Vesnić (Srbin),ministar vanjskih poslova Ante Trumbić (“hrvat”) i ministar financija Kosta Stojanović (Srbin).

Razočaran, Trumbić je odmah poslije tog ugovora dao ostavku, a kasnije (1938.) izvršio je samoubojstvo. (Jedini od onih iz Jugoslavenskog odbora kog je radi zablude jugoslavenstva pekla savjest. nap. a.)

Znači, dok još nije bilo ustaša, tri Talijana, jedan Jugoslaven i dva Srbina pregovaraju o razdjeli Hrvatske !

Pregovori su se odvijali u nekakvom znaku diplomatske premoći Italije koja je smatrala da ima podporu Engleske i Ftancuske, pa su njezini predstavnici inzistirali da se Italiji pripoje sva područja koja su joj bila obećana Londonskim ugovorom.

Ali ove sile, plus Rusija, istovremeno su podupirale i Srbe pa im je bilo svejedno koji će od njih što odkinuti od Hrvatske. Normalno da se Srbi talijanskim zahtjevima nisu previše opirali jer se nije radilo o diobi njihove, nego tuđe zemlje.

Kad je ugovor završen Italiji su pripali: Trst, Gorica i dio Kranjske, Istra, otoci Cres Lošinj, Unije i Susak, te Zadar sa zaleđem, otoci Lastovo, Palagruža i neki manji otoci.

Rijeka s okolicom proglašena je nekakvom slobodnom državom, nu dolazkom na vlast u Italiji 1922. godine Mussolinijeva vlada uspjeva izvršiti reviziju Rapalskog ugovora u svoju korist i Rijeka je pripojena Italiji.

PRVI RIMSKI UGOVORI

Ovi prvi ugovori ( radi se ustvari o dva ugovora, poznati i pod nazivoom “Pakt o prijateljstvu i srdačnoj saradnji” i “Sporazum o Rijeci”, podpisani su u Rimu na blagdan Sv. Save, 27. siječnja 1924. godine.

U ime vlade Kraljevine SHS podpisali su ih predsjednik vlade Nikola Pašić i ministar vanjskih poslova Momčilo Ninčić, a u ime Italije sam Benito Mussolini.

Za “izkazanu saradnju i darežljivost” u pitanju Rijeke, Italija zauzvrat Kraljevini SHS daje u zakup bazen Thaon di Revel u riječkoj luci na razdoblje od 50 godina, uz simboličnu zakupninu od jedne lire godišnje.

Riječ iredenta je prije svega talijanska kovanica koja je nastala negdje 1880ih kad su s neki, poput kasnijeg Mussolinija, napuhani Talijani počeli Italiju smatrati nasljednicom nekadašnjega Rimskoga carstva, pa su počeli vjerovati da sve zemlje koje su nekad pripadale tom carstvu trebaju sad pripasti Italiji. Zato, kako bi sami sebe uvjerili u valjanost tog njihovog suludog uvjerenja, izmislili su kovanicu “Italia irredenta” što bi značilo – neoslobođena Italija ili neoslobođeni dijelovi Italije.To njihovo mišljenje podpuno se poklapa s još jednom iredentom koja se temelji na teoriji o “Srbima svim i svuda” i “svim srpskim zemljama”.


JE LI dr. PAVELIĆ IMAO OBVEZU PREMA ITALIJI IZ VREMENA EMIGRACIJE?

Nigdje ne postoji niti jedan dokaz da je dr. Pavelić za vrieme boravka u Italiji ikome dao ikakvo obećanje o teritorijalnim ili bilo kakvim ustupcima Italiji. Insinuacije o tzv. prodaji Dalmacije je jugokomunistička izmišljotina kojom su na početku rata obmanjivali pučanstvo kako bi ga pobunili protiv Nezavisne Države Hrvatske. Kako bi vidjeli o kakvoj se “prodaji” radilo pređimo na ono što se dođalo uoči i za ovih vrieme ugovora.

Nakon prvih spoznaja o talijanskim teritorijalnim zahtjevima, dr. Pavelić se našao pred vrlo teškom odlukom – podpuno odbijanje talijanskih zahtjeva, što bi značilo kraj Nezavisne Države Hrvatske, okupaciju i aneksiju pola hrvatskog teritorija od strane Italije, ili ići u pregovore i spasiti što se spasiti može.

Izborom pregovaranja, dr. Pavelić je poslije žilavih natezanja s Talijanima njihove pretenzije na aneksiju širokog pojasa zacrtanog od Rijeke preko Karlovca i Mostara pa sve do Kotora uspio svesti na malo područje u srednjoj Dalmaciji – i spasiti državu.

Zanimljivo je, kako je zapisao novinar Matija Kovačić koji je bio prisutan na tim ugovorima, da je dr. Pavelić na putu nazad u Hrvatsku rekao da će trebati oko dvije godine da se izgubljene hrvatske teritorije oslobodi. Ustvari, rekao je: “Morali smo spasiti državu. Jedino tako ćemo imati priliku da stvorimo jaku vojsku koja će za koje dvije godine biti kadra baciti Talijane u more i osloboditi sve naše krajeve”.

U preliminarnoj fazi razgovora dr. Pavelić je pokušao dobiti pomoć njemačke diplomacije za odpor protiv talijanskih zahtjeva. U to vrieme fašistička Italija imala je u Hrvatskoj više o 250.000 vojnika. Relevantna okolnost u to vrieme zbog koje su Nijemci izbjegavali bilo kakav sukob s Italijom bila je činjenica da je Njemačka tada bila u završnoj fazi pripremanja za udar na Sovjetski savez. Unatoč simpatijama nekolicine njemačkih vodećih ljudi i dužnostnika, podpora Njemačke je izostala.

Na bečkom sastanku ministara vanjskih poslova Italije i Njemačke, Ciana i Ribbentropa, 21. – 22. travnja 1941., njemački ministar nije na početku pokazivao puno razumijevanja za talijanske pretenzije na hrvatske zemlje. Hitler, koji je u to vrieme već bio podpuno zaokupljen planom “Barbarosa” (plan za napad na Sovjetski savez ), izjavio da Njemačka nije zainteresirana za hrvatske probleme i preporuča direktne pregovore između Hrvatske i Italije.

PRELIMINARNI PREGOVORI U LJUBLJANI

U takvoj za Hrvatsku podpuno nepovoljnoj atmosferi, došlo je do sastanka između hrvatske i talijanske delegacije 25. travnja 1941. u Ljubljani. Hrvatsku delegaciju činili su dr. Ante Pavelić, dr. Mladen Lorković, dr. Edo Bulat i još neki drugi. Kako reče pisac koji je u emigrantskom tisku detaljnijeo pisao sve ono što se u tim po Hrvatsku vrlo opasnim danima događalo, ovdje je potrebno navesti prikaz dr. Ede Bulata iz jedne njegove knjige, jer hrvatska javnost u uvjetima jugokomunističkog jednoumlja nije imala prilike čitati radove hrvatskih političkih emigranata čiste nacionalne orientacije.

Prije nego što prieđem na zapise dra. Bulata najprije želim napomenuti da je dr. Edo Bulat bio prvi tajnik “Organizacije jugoslavenskih nacionalista” (ORJUNA) osnovane u Splitu 1921. godine. Nu kasnije je došao do spoznaje kud je taj put vodio i priključio se Ustaškom pokretu.

U svojoj knjizi “Kroz Borbe i Izkušenja” dr. Bulat je detaljno opisao pod kakvim uslovima se odvijao taj sastanak u Ljubljani gdje kaže da je dr. Pavelić najprije neki sat vremena sam razgovarao s talijanskom delegacijom, pa dalje kaže:

“Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pojavi jedan omanji, krivonogi Talijančić. Gotovo svečano nas pozva da izvolimo ući. Svi smo na broju i ulazimo.

Pred nama puna slika koju zacijelo nitko nije predviđao, niti bio u stanju predvidjeti.

Potomstvo bi je trebalo zapamtiti kao upozorenje na opasnost i smrt!”

(Ovo bi posebno trebala zapamtiti današnja pokoljenja, nap. a.)

“Dvorana je velika i vrlo visoka. Prvo što nam upada u oči bila je jedna ogromna karta obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile označene granice hrvatske države. Kao dobar geograf još iz ranije mladosti, odmah uočih dokle idu.Tik od Karlovca na jug, pa gotovo u ravnoj crti do pred Kastav i u blagom zavoju na sjeverozapadni kut Crne Gore. Čudni torzo kojem fali sve od trbuha na niže. Učinilo mi se u tom času da će me bol shrvati. Cijelu polovicu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od hrvatske države.

Ništa od Dalmacije i našega mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile daleko od Dalmacije. Jedva sam se uspio pribrati od tog udarca.

S lijeve strane sobe amfiteatralno smjestila se čitava zbirka sijedih i prosijedih generala talijanske vojske, a pred njima odmah do samog središnjeg stola vižlasti i mladi Ciano ( Mussolinijev zet i ministar vanjskih poslova, nap. a. ), u crnoj bluzi s mnogo plavog, crvenog i žutog šarenila, u vrlo svietlim čizmama i jako ibočenim čeljustima. Svi stoje i šute gledajući ponešto u nas pridošlice ali najviše u Poglavnika koji je stajao kod sredine stola. Poglavnik nas mrko, ali ljubazno pozva da se smjestimo pred njim.

Zaokrenut je prema nama. S lijeva od njega čitav onaj vijenac jastrebova treptajućeg pogleda, koji kao da se spremaju da slete na plien.

Poglavnik uzima riječ i to na hrvatskom jeziku. Po običaju govori polako, kao da lovi misli koje mu bježe uokrug. Riječ mu je tvrda, a ponešto i umorna. Kaže nam odprilike ovo:

“Ministar vanjskih poslova Italije g. Ciano postavio je ovaj zahtjev Italije na naše područje” i pokaza nam rukom na kartu. Nadalje je rekao g. Ciano da bi sve ono što je sjeverno od te crte imala biti hrvatska država nezavisna od Italije i da snjom možemo činiti što hoćemo, pa čak ako hoćemo i pripojiti Njemačkoj. Da bi podkriepio te svoje zahtjeve Ciano skupa sa prisutnim generalima iztakao je slijedeće: Italija ulazi već drugi put u rat da bi ostvarila baš ovu granicu koju danas traži. Za to su oni, veli, dali šest stotina tisuća mrtvih već u prvom ratu, pa veli, neće ništa propustiti da ovu priliku do kraja ne izkoriste. Jedino ako bi Hrvatska htjela stupiti u tješnje odnose s Italijom onda bi Italija bila spremna dati Hrvatskoj izlaz na more i to u širini od kojih 30 kilometara negdje na području između Kraljevice i Senja.

Ja sam mu na to odgovorioslijedeće: Kad bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore tada bismo se svi mi prisutni ovdje našli u vrlo čudnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije jer smo svi rođeni u krajevima koje Italija traži za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko od Hrvata neće nikada prihvatiti ni razgovor na tkvom temelju, a kamoli vođenje pregovora. Mi ćemo u takvom slučaju ostaviti sve, odreći se svih savezništava i Italija će umjesto onoga što traži, nakon dva rata, imati još i treći – i to s nama”.

Drugi dan, njemački veleposlanik u Hrvatskoj, Sigfried Kasche, izvještava njemačko ministarstvo vanjskih poslova da zastanak u Ljubljaniprotekao bez rezultata, jer da su talijanski zahtjevi odbijeni od strane dra. Pavelića.

Vidjevši da pokušaj intimidacije pompoznim showom njihovih krivonogih i trbušastih generala nisu uspjeli uplašiti Hrvate, perfidni Talijani se pokušavaju služiti raznim “velikodušnijim” ponudama kao onom da će pristup na more izpod Velebita proširiti na 80 km ako Hrvatska prihvati pristup, najprije u personalnu,a onda u carinsku i privrednu uniju s Italijom, te podređenost hrvatske vojske talijanskoj komandi, što je dr. Pavelić smjesta odbio.”

O ovim i svim drugim pregovorima i ugovorima na koje su vođe malih naroda prisiljeni posebno u ratnim vremenima,niije potrebno više govoriti.

Samo još želim napomenuti onima čije se ocjene o Poglavniku NDH dr. Anti Paveliću i o NDH uobće, temelje na raznim kukavičkim jajima iz jugokomunističke i velikosrbske košare, da prije donošenja svojih sudova malo promisle što bi oni učinili da su bili na njegovom mjestu.

On se je, još dok je hrvatska vojska bila u povojima svoga nastanka, bez ičije pomoći, odlučno suprostavio skoro svim pretenzijama moćne Italije, tako da se ona umjesto kojih sto tisuća kvadratnih kilometara hrvatskoga teritorija konačno morala zadovoljiti s nešto više od dvjesto km. I taj dio, zajedno s onim što je Italija kao nagradu dobila Rapalskim i Rimskim ugovorima poslije završetka 1. svj. rata, povraćen je 8. rujna 1943. godine.

Dr. Pavelić je stjecajem svakome poznatih okolnosti izgubio rat. Za to i iz tih razloga najlakše je krivnju za sve što se događalo prije i poslije tog gubitka baciti na njega.

Dr. Franjo Tuđman je dobio rat, pa to ipak ništa ne pomaže da ga isti ti, sada kad ga više nema, okrivljuju da je; pregovarao s Miloševićem, da je izvršio nekakvu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, da je obranom domovine počinio zločin, da je bio agent CIA-e i niz drugih absurda. Ipak, svi znamo da je u Hrvatskoj i izvan nje, dosta onih koji vjeruju u takve budalaštine.

Je li dr. Pavelić je imao mogućnost izbjeći podpisivanje Rimskih ugovora ? Jest, isto onako i onoliko kao i dr. Tuđman onih Daytonskih! Ustvari, još puno manje.

Sve što govorim i pišem nije temeljeno na nikakvoj pristranosti nego rezultat neprekidnih metodičkih iztraživanja raznih izvora kroz više od 50 godina moga emigrantskog života.

Kako bih bio što objektivniji u svojim zaključcima o tome što je istina a što fabrikacija, sve što sam tijekom tih godina našao u pojedinim, barem donekle nepristranim, američkim, njemačkim ili engleskim vojnim, političkim i drugim zapisima i dokumentima, ili čuo od preživjelih sudionika u uzpostavi i obrani Nezavisne Države Hrvatske, kad god je to bilo moguće, pokušao sam ih uzporediti s onim velikosrbskim i jugokomunističkim.

I, bez iznimke, uvijek sam našao da sve što ovi potonji pišu i govore o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, pa i o samim sebi, nisu ništa drugo nego podle fabrikacije onih čiji su ciljevi i namjere uvijek bili puno gori i opasniji od svih, pa i od onih fašističke Italije.

Istina je da su neki, samo neki, Dalmatinci otišli u Titine partizane radi talijanske okupacije, ali je također istina da je velika većina njih otišla zato što je bila vrbovana od strane starih orjunaša i komunističkih jugofila, ali nikako nije istina da je talijanska okupacija, pa ni talijanski zulumi, razlog za njihovo odmetništvo i zločinstva protiv hrvatske Države i hrvatskoga naroda.

Svaka budala zna da se talijanska okupacijska zona protezala preko polovice današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa nitko nije čuo da su napr. Hercegovci, Ličani i Bosanci radi toga masovno otišli u Titine crvene bande. A kad se uvijek upire prstom u Dalmatince, neka mi netko objasni zašto su napr. Sinjani išli u partizane, a oni iz Otoka, nedaleko Sinja, rodnog mjesta generala Mirka Norca, u ustaše.

I moje selo je bilo pod talijanskom okupacijom, ali nitko, niti jedan čovjek iz toga sela nije otišao u partizane. Svi do jednoga bili su ustaše. Svi do jednoga mrzili su Talijane iz dna duše i nikada im se nisu pokoravali. Dapače, Talijani su ih se bojali kao vrag tamnjana. Moje selo je svoje hrvatstvo platilo s 96 života najboljih sinova i kćeri, koji su pali od krvave jugokomunističke ruke, u velikoj većini poslie završetka rata.

Ali, ako je suditi po komentarima nekih novih mudraca u Hrvatskoj, “istina” o “Pavelićevoj prodaji Dalmacije” je ono što su naučili iz “Istorije NOB-a, u Titinim školama i od svojih “antifašističkih” predaka.

Ipak, danas ti ljudi, koji nemaju blagoga pojma o onome s čime su u ona težka vremena hrvatski vodeći ljudi bili suočeni imaju obraza i kuraži brbljati o “nekakvom “Pavelićevom vraćanju duga Mussoliniju” i, zamislite, “Pavelićevoj nesposobnosti”. I, što je još gore, te osobe nameću se kao nekakvi mudri arbitri u razčlambama među čestitim hrvatskim domoljubima.

A kad je već rieč o “plaćanju duga Mussoliniju”, nije li žalostno da, nasuprot njima, čak ni notorni jugonovinar Denis Kuljiš nedavno u svom članku u jugoslavenskom Jutarnjem listu, nije mogao izbjeći istinu o Mussolinijevu tretmanu ustaša (hapšenjima i zatvaranjem poslie atentata na Aleksandra Karađorđevića, deportiranjem na puste vulkanske otoke itd.).

Ali, kako jednom reče američki pisac Harlan Ellison, dva najpoznatija elementa u svemiru su hidrogen i glupost, pa me čudi kako ti ljudi ne govore o tome kako je i Tuđman, kako bi se odužio “Međunarodnoj zajednici”, u tzv. Daytonskom sporazumu “prodao” Bosnu i Hercegovinu.

O da, i dio Dalmacije, onaj kod Neuma, tako da ćemo na koncu morati izgraditi Pelješki most, kako bi, kao ni jedna druga zemlja na svietu, mogli slobodno prelaziti iz jednog diela svoje države u drugi.

Braniteljski radio, emisija Za Dom Spremni, subota 29. kolovoza 2015.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen

pet, 27. kol 2021. u 12:07 Bozo Simunovic < simunovic.bozo@gmail.com> napisao je:
Hvala!
Bog i Hrvati! 🇭🇷😇🙏
On Fri, 27 Aug 2021 at 11:56 Mijo Potkrajac < mijopotkrajac@gmail.com> wrote:
Uljudni poZDrav i dobar dan želim svim ljudima dobre volje a onima koji još nemaju dobru volju neka se priključe onima koji imaju i za izvoz dobre volje…
Mijo.
pet, 27. kol 2021. u 04:39 Ivica Jurjevic < jurjevic.ivica@gmail.com> napisao je:
Dragi Bobane,

vidite vi povijest Bleiburga, a danas ga vode tru udbaša:
Vice Vukojević, Vladimir Šeks i Bože Vukušić.
Tragedija veća od samog Bleiburga.
Pozdrav.
Zmaj sa Zrmanje
Ivica Jurjević
pet, 27. kol 2021. u 11:17 Mijo Potkrajac < mijopotkrajac@gmail.com> napisao je:
Rvacka poslovica kaže: Zrno po zrno, pogača, dlaka po dlaka, brada, lipa po lipa, KUNA,
Rvat do Rvata, JEDINSTVO.
Uljudni pozdrav svima.
Mijo.
“ZA DOM SPREMNI!” NIJE U SUKOBU SA ZAKONOM.
image.png