POVIJEST – ZATEGNUTOST IZMEĐU DVA KUMA: DR. MILJENKO DABO PERANIĆ I MILE BOBAN

Prilažem još jednu sliku s Dabom Peranićem i drugima…

Slika: Mile Boban, Marija Peranić, Milan Bagarić, Dabo Peranić i

njegova mala kćerka Anhita r. 1962. Slika potječe ljeta 1968.

                                     Ukratko i sažeto

Dr. Dabo Peranić i ja smo bili vrlo dobri prijatelji. Iz tog vrlo dobrog prijateljstva bio mi je vjenčani kum 31. srpnja 1965. Ja sam otišao za Ameriku u proslicu 1968, a on za Njujork 1970. Živio je u Njujorku, dopisivali smo se te me je pozvao da ga dođem posjetiti, što sam i učinio petak 18, subota 19 i nedjelja do podne 20 kolovoza 1978. Imali smo prilike o mnogim našim zajedničkim stvarima razgovarati, a ponajviše o našem generalu Maksu Luburiću. Kum Peranić je bio vrlo razočaran i do kraja dotučen, jer se je u njega posumnjalo da je bio u društvu urotnika u ubojstvu Maksa Luburića. Napisao je knjigu “POGIBIJA GENERAL LUBURIĆA”. Pokaziva mi na pisaći stroj pisanu knjigu (ako se zagledate na dolje priloženu sliku, vidjet ćete dosije knjige) i meni govori da ima nekoliko stotina pisama Maks luburića koje je on njemu pisao, ali da nema kopija pisama što je on njemu pisao, jer ih nije sačuvao. Sve ću ti to dati ako mi možeš dati 4 tisuće dolara da mogu dati polog za kupiti kući, i tako ću moći moći kupiti kuću i kod banke dobiti dugoročni zajam.

Ja sam u nedjelju večer 20 kolovoza došao kući a u ponedjeljak 21 kolovoza 1978. sam otišao na moju banku i napravio ček od 4 tisuće dolara na ime Miljenko Dabo Peranić i poslao mu. On zadovoljan, kuću kupio, a i ja sam zadovoljan što sam kumu pomogao. Naše prijateljstvo i povezano kumstvo se je dobro držalo do konca osamdesetih godina.

Početkom devedesete godine počimaju trzavice. Kum Peranić od mene zahtjeva da mu povratim sva pisma Maksa Luburića, jer da je on to obećao nekom Hrvatu kojeg ta pisma zanimaju. Ja sam kumu Peranići uljudno odgovorio da mu nije taj Hrvat dao 4 tisuće dolara za ta pisma nego ja. Što god više kum Peranić je zahtijevao da mu vratim pisma, ja sam sa moje strane zahtjevao da mi kaže koji je to Hrvat kojemu će on ta pisma dati i kada mi povrati 4 tisuće dolara, da ću mu pisma povratiti. Kum Peranić mi je rekao ime Hrvata, ali mi nije povratio novac. Kada sam ja vidio ime tog hrvata, potražio sam listu od 154 Yugoslav Dissidents and Emigres of Diverse Backgrounds to Sign Single Appeal to “Democratize” Yugoslavia, koji su potpisali tu deklaraciju za “Demokratizaciju” Jugoslavije. Iznenadio sam se kada sam na toj listi ime i potpis tog Hrvata. Prilažem ovdje kopiju prve i druge stranice te liste, pa koga zanima neka izvoli uzeti naočale i povećalo i osobno vidi imena tih ljudi među kojima se nalazi i taj Hrvat. Moj kum dr. Miljenko dabo Peranić je umro 1994., dakle mrtva usta ne govore; pa zadovoljiti istinu i povijest, ja to ovdje iznosim.

Priložena slika je knjige koju je dr. Peranić 1984. napisao sa kopijom lista o PORUKI IZMIRENJA SA HRVATSKIM PARTIZANIMA koja je izašla u Istarskoj “DRINI” br. 3/4 1964., st. 18-21.

Kada sam ja tu listu od 154 Yugoslav Dissidents poslao mojem kumu Dabi Peraniću, on se je po svim izgledima smirio, meni lijepo odgovorio da će mi čim prije poslati novac, a ja čim novac primim da mu povratim pisma. Ja sam tada otišao u jedno poduzeće koje profesionalno kopira za svakoga kome što treba. ja sam im pokazao pisma i za dan dva došao preuzeti pisma i kopije pisama, a među vremenu sam primio ček od 4 tisuće dolara od kuma Peranića, vratio mu sva pisma i čim ih je kum Peranić primio, meni se je javio i zahvalio. I tako se je ta trzavica izmešu dva dobra Hrvata, dva dobra prijatelja i dve kuma završila.

Sada i na kraju svima na znanje kum Miljenko Dabo Peranić je umro 22 rujna 1993. u Njujorku. Svu njegovu ostavštinu ili arhivu njegova supruga marija je dala 1995/97 HDA u Zagreb. Tu arhivu dr. Peranića u HDA u Zagrebu mogu pregledati samo nii hrvati koji imaju dozvolu za pregled te Arhive. Još nisam nigdje pronašao da je neko hrvatsko pero išta ili barem nešto iznijeli na svijetlo dana iz te – recimo bogate – Arhive dra. Miljenka Dabe Peranića. I na kraju usuđujem se reći to: Da ja, Mile Boban, kojem je dr. Miljenko Dabo Peranić bio vjenčani kum u Parizu 31 srpnja 1965., nisam napravio kopije ovih pisama Zadnjeg Zapovjednika HOS-a NDH-a Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA, knjiga PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969 nebi bila tiskana u Zagrebu 2014. Prilažem poveznicu na jojoj je slika knjige Pisama Maksa Luburića i drugog sadržaja. https://otporas.com/knjiga-pisma-vjekoslava-maksa-luburica-1952-1969-izvorna-povjesna-grada-pripremio-mile-boban-otporas/

Prilažem također sliku od 10 Fascikl pisama Vjekoslava Maksa Luburića, najviše u originalu, kopijama ili kopije kopija.

kako ubrzo dolazi Božić i nova 2023 godina, ovim putem svima želim Sretan Bižić, Veselu, berićetnu i Blagovlovljenu Novu Godinu 2023.

Mile Boban, Otporaš.