POVIJEST, I TO NAŠA HRVATSKA POVIJEST – “TKO JE PISAO UCJENJIVAČKA PISMA I SALO IH IZ NJEMAČKE U LIPNJU 1978?”
Poštovani svi zainteresirani Hrvatice i Hrvati za pročitati dolje priloženi sadržaj hrvatske političke emigracije 1979-tih i 80-tih godina je vrlo interesantno I VAŽNO. Ja sam danas, ponedjeljak jutro 2 rujna 2024. godine pronašao u novini Hrvatski Tjednik iz Australije br. 301., st. 6 da je jugoslavenski ubojica Josip Majerski u lipnju mjesecu 1978. god. poslao ta ucjenjivačka pisma za koja se je okrivilo organizaciju Hrvatski Narodni Otpor. Kao vjerodostojan dokaz prilažem sliku novine Hrvatski Tjednik i sliku stranice 6 gdje se točno vidi taj oglas. Ovo je naša hrvatska povijest za one koga to zanima kao i za one koga to ne zanima. U ta vremena sam bio Pročelnik organizacije HNO za sjevernoamerički kontinent koju se je okrivilo da je HNO slao ta ucjenjivačka pisma. Na sudu u Njujorku od 16 veljače do 15 svibnja 1982. godine o tom ucjenjivačkom pismu se je mnogo raspravljalo. Kako javni tužitelj Stuart Baskin nije mogao naći ni pronaći nikakvih direktnih vezna organizacije HNO sa tim ucjenjivačkim pismom, organizacija HNO je bila oslobođena svih krivnja. Pročitajte sve priloženo, mnoge stvari će vam biti jasnije. Mile Boban, Otporaš.
Prepisujem iz Nedjeljne Dalmacije 16 prosinca 1992.
TKO JE PISAO UCJENJIVAČKA PISMA U LIPNJU 1978. I SLAO IH IZ NJEMAČKE HRVATIMA U AMERIKU???
– T K O G O D J E T A J B I O –
O K R I V I L O S E J E H R V A T S K I N A R O D N I O T P O R, H.N.O.
Prepisujem iz Nedjeljne Dalmacije, 16 prosinca 1992. godine, st. 30 kopiju ucjenjivačkog pisma s naslovom OBAVIJEST.
O B A V I J E S T!
Obavještavamo Vas, da su prema podatcima Hrvatske izvještajne službe HIS Vaši doprinosi Hrvatskoj osloboditeljskoj borbi u potpunom neskladu s Vašim materijalnim i drugim mogućnostima. Stoga Vam naredjujemo da u roku 45 dana pošaljete svotu od 5 pet tisuća dolara na sljedeću adresu:
“Senor
JUAN MENDENSON
CASILLA DE CORREO 1511
“CORREO CENTRAL”
ASUNCION
PARAGUAY – S. AMERICA
Ova adresa izabrana je bez suglasnosti njezina nositelja. On će naknadno dobiti uputu kome će i na koji način dostaviti ovaj Vaš materialni doprinos hrvatskoj osloboditeljskoj borbi, odnosno hrvatskim borcima u domovini.
Dok stotina hrvatskih boraca čami po jugoslavenskim i drugim tudjinskim tamnicima, dok su mnogi svakodnevno izloženi potpunoj neizvjesnosti, ne samo za vlastitu slobodu, nego i za vlastiti život, Vi ste skoro potpuno zanemarili svoje hrvatske rodoljubne obveze i posvetili ste se stjecanju materijalnih dobara od kojih naša porobljena domovina Hrvatska nema nikakve koristi. Na ove naše diskretne, prijateljske i nenametljive pozive i poticaje da potpomognete hrvatsku osloboditeljsku borbu, Vi ste se potpuno oglušili. Zato ne zaboravite, da ovo nije samo poziv i uputa, ovo je naredba kojoj ste se dužni odazvati. U protivnom slučaju nad Vama će bez ikakve naknadne obavijesti biti primjenjene stegovne odredbe HOS. Nadamo se da ste u potpunosti svijesni teškog položaja naše domovine Hrvatske i naše odlučnosti da bez obzira na bilo kakve žrtve ustrajemo u njezinoj obrani i u borbi za njezinu potpunu slobodu. Imajući sve to na umu uvjereni smo da ćete se spremno i bez ikakva prigovora odazvati ovom pozivu i ovoj naredbi i da nas neće prisiljavati, da radi stravičnog primjera, na Vama prvom izvršimo stegovne odredbe.
Potvrdu o Vašem doprinosu hrvatskoj osloboditeljskoj borbi možete poslati na “Hrvatski Glas” u Winnipegu ili na “Nova Hrvatska” u London.
BORBOM DO SLOBODE
Zapovjednik Operativnog odjela Trpimir Budrović.”
(ps: ja pomastio, Mile Boban, Otporaš.)
Tko pomno pročita ovo ucjenjivačko pismo uočit će da je pisac 4 puta koristio riječ “osloboditeljski”, “osloboditeljska” umjesto do tada vrlo često korištene poznate riječi u hrvatskoj političkoj emigraciji “oslobodilački”, “oslobodilačka”. Novi ljudi, novi rječnik, nova pravila itd. što svakako treba ispitati od kada se je riječ “osloboditeljski” i slično počela u hrvatskoj političkoj emigraciji koristiti i tko ju je izmislio i prvi započeo. Da bih potkrijepio vjerodostojnost početka te riječi, prilažem ovdje izvadak iz knjige Bože Vukušića “LIKVIDACIJA BRUNE BUŠIĆA”, Zagreb, listopad 2012., strana 27. i sliku kopije tog letka “POZIV NA DOSTOJANSTVO I SLOBODU” kojeg je časopis OTPOR br. 1. studeni 1976. tiskao i posvetio Zvonki Bušić i njegovo akciji 10 rujna mjeseca 1976. U taj prvi broj časopisa OTPOR je stavljen ovaj letak kao povijesna uspomena na Zvonka Bušića koji je početkom sedamdesetih godine prošlog stolje bio PROČELNIK HRVATSKOG NARODNOG OTPORA za Sjevernu Ameriku. Sve ovo iznosim kao jedan vrlo povijesni dio uloge hrvatske političke emigracije u borbi za Ponovnu Obnovu Hrvatske Države što se je, Fala Dragom Bogu i Hrvatskom Narodu ostvarilo 1991. godine.
“…Poziv na dostojanstvo i slobodu Uvečer 10. rujna 1976. Američke televizijske i radijske postaje prekinule su redoviti program kako bi objavile vijest o otmici Boeinga 727 na letu 355 od New Yorka prema Chicagu. Ubrzo se saznalo da je zrakoplov američke kompanije TWA zaposjelo petero Hrvata predvođenih Zvonkom Bušićem, daljnjim Bruninim rođakom. U akciji je sudjelovala i njegova supruga Julienne, kao i trojica mlađih emigranata iz SAD-a – Slobodan Vlašić, Petar Matanić i Franjo Pešut. Otmičari su zahtijevali da avion nadleti New York, Chicago, Montreal, London i Pariz kako bi nad tim gradovima izbacili letke s Deklaracijom Glavnog sjedišta Hrvatskih osloboditeljskih snaga. Zahtjev je ispunjen. Zrakoplov je 12. rujna, s istim ciljem, još trebao nadletjeti i Zagreb i Solin. U gradu na Jadru, naime, tog se nadnevka održavala – u nazočnosti više od sto tisuća vjernika – završna svečanost Hrvatske marijanske godine, proglašene u povodu trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Američke su vlasti prihvatile i taj zahtjev, ali je Beograd zaprijetio: srušit ćemo zrakoplov čim uđe u jugoslavenski zračni prostor! Stoga se avion spustio na pariški Orly, gdje je Zvonko Bušić postavio novi uvjet – da vodeće američke novine na naslovnicama objave Deklaraciju. Nakon što je to učinjeno, otmičari su se mirno predali francuskim vlastima.I ne samo to.“
Ovo ucjenjivačko pismo je poslano iz Njemačke Hrvatima na području Amerike ni godinu dana poslije snimanja filma: HRVATSKI TERORISTI ILI BORCI ZA SLOBODU. Za podsjetiti je da u to vrijeme kada je ovo ucjenjivačko pismo pisano 1978. godine, u američkim zatvorima je bila skupina Zvonka Bišić i skupina Marijana Buconjić.
Kako sam bio jedan od desetorice Hrvata na sudu u Njujorku 1982. godine i kako sam bio očevidac iz prve ruke kako je javni tužitelj Stuart Baskin htio porotu uvjeriti da je organizacija OTPOR slala ta ucjenjivačka pisma, kroz te napore dokazivanja poroti, došlo se je pravnim putem preko obrane odvjetnika desetorice optuženih Hrvata da tu uopće nema niti jedan jedini dokaz da je organizacija OTPOR pisala ili slala ta ucjenjivačka pisma. Čak je obrana upirala prstom u javnog tužitelja Stuart Baskina kako je on bio taj koji je US Marshallima naredio 1979. godine da kidnapiraju Miru Barešića i Ivana Vujičevića iz Asuncion, Paragvaja, da ih dovedu u Njujork na sud. Na tom sudu u Njujorku Miri Barešiću i Ivanu Vujičeviću javni tužitelj je bio Stuart Baskin i svim svojim naporima nije mogao dokazati da su oni bili upleteni ili bili dio tih ucjenjivačkih pisama. Zato je Ivan Vujičević bio oslobođen svih krivnjih, osim što je jednog puta ilegalno došao u Ameriku, dok je Miro Barešić vraćen u Švedsku u zatvor. Ostalo se skoro sve zna, a što se ne zna, nadajmo će se za interes naše hrvatske istine saznati tko je bio začetnik tih ucjenjivačkih pisama i zašto, te da će se i ostalo – što se za sada ne zna – saznati.
Mile Boban, Otporaš.