TKO SU BILI TI HRVATI KOJIMA SE JE SUDILO U NJUJORKU?

TKO SU BILI TI HRVATI KOJIMA SE JE SUDILO U NJUJORKU?

Donosim redosljedom imena optuženih Hrvata i njihov sažeti rezime. Izvor: Hrvatski Tjednik br. 221, 16 veljače 1982.

 (1) ANTE LJUBAS

Djete Duvanjske krajine. Rođen 1944. u Raškom Polju. Neoženjen. Nakon završenog zanata bježi u Francusku. U Parizu proba prvi emigrantski kruh. Za čovjeka odgojena u pravom kršćanskom duhu, nije ništa teško. Tu stiče prognaničko iskustvo osjetivši veću nepravdu nad hrvatskim narodom.

1967. godine dolazi u Chicago. U ovim godinama čikaškog života aktivno djeluje u hrvatskom folklore i u par hrvatskih drama izvrsnoj je glumio glavne uloge. Nakon kraćeg vremena postage član Hrvatskog Narodnog Otpora i od tada mu Hrvatska postaje najveća briga. Nije ga zanimo logodan život, nego rad i samo rad za Hrvatsku. kao takav, postao je crna vrana u očima hrvatskih protivnika. Ante se nije osvrtao ni na kakve podvale, nego je ponosno išao naprijed. Plašeći se takocve osobe, na mig Beograda policija ga zatvara 25 lipnja 1982. godine s drugom subraćom. Optužnica se temelji isključivo na rekla-kazala. Ponos i hrabrost čovjeka su dokaz pravednosti, što je kod Ante slučaj i ovim događajem.

(2) MILE MARKIĆ (ime i prezime po rođenju je Ivica Hećimović, mo. Mile Boban.)

Rođen je prije 56 godine u Perušiću, Lika. Otac je šestero djece. Kao maloljetnik stupio je pod ustašku kapu da brani mladu Hrvatsku Državu od stranih grabljivaca i osvajača. Kobnog svibnja 1945. povlači se prema Zapadu s drugim hrvatskim nesretnicima. Božijom voljom izbjegao je krvnički hugo-srpski nož na Bleiburgu.

Saznavši za Kavranovu zamisao, stavlja se Boži na raspolaganje. Ukratko, nakon započete akcije slanja ljudi u Domovinu doznaje se, da je cijeli plan otkriven i da ljudi padaju u partizanske ruke, odlučio je bolje odustati, nego bezkorisno izgubiti glavu. Ova odluka povukla je sa sobom mnoge bestemenljne komentare. U među vremenu je Mile, u par navrata išao u Domovinu sa zadatcima, koje je uspješno izvršio.

Živeći u Austriji, donosi odluku da odseli u Kanadu, gdje dolazi 1950. godine. Radi po rudnicima da bi prehranio sebe i svoju obitelj. U hrvatskom radu uvijek je aktivan i nikada nije zastajao. Za Hrvatsku je uvijek imao vremene, mako je znao govoriti: “Za Hrvatsku mora biti vremena i novaca”.

Od prvih dana obnavljanja HN Otpora usko suradjuje s generalom Drinjaninom i sve do dana uhićenja 25 lipnja ove godine, obnašao je dužnost u Pročelništvu HN Otpora.

Iz Kanade dolazu u USA 1967. i nastanjuje se u Chicagu. Za Milu možemo reći da je izuzetak ratne generacije, da ga povijest nije zadržala u razmišljanju o ratnim godinama, nego čitanjem svega što je došlo pod ruku, uz razgovor i rad s ljudima, išao je s vremenom.

Pokušalo se na sve razne načine izvaditi ga iz zatvora na jamčevinu, ali nikako ne ide, jer drugovi uvijek nešto nađu za ispriku. Sada se nalazi u njujorškom zatvoru. Nadajmo se, privremeno.

(3) RANKO PRIMORAC

Rođen 1947. godine u Metkoviću. (R. Primorac je rođen u malom Hercegovačkom selu, mjestu Bijača. Izvor iz knjige: “Moj brat RANKO” st. 13. Ranko je umro 17 prosinca 2009. godine u Metkovićima. Mo.) Kao dijete dobrostojećih roditelja, posvećuje se nogometu i uskoro postaje nada mjesnog kluba NERETVA. Igrao je u prvoj momčadi, dok nije došao u Toronto, na poziv trenera hrvatskog nogometnog kluba “Croatia” 1974. godine. Radi nesređenih papira u Torontu iste godine odlazi u Chicago i postaje jedan od stubova obrane slavne momčadi “HRVATSKA”.

1975. godine odlazi u Los Angeles, gdje nastavlja nogometnu karijeru u hrvatskom timu “CROATIA”. U istom mjestu postage član mjesnog odbora ogranka HN Otpora i od tog vremena postage policijska meta. Iako se je prijavio Useljeničkom uredu, stalni papiri boravka ne dolaze. Ne znajući svoju sudbinu, sve je češće potišten, ali povremeno vatren (na južnjački način). Mnogi su počeli širiti neistinite priče, (o Ranku, mo.) koje nisu koristile Hrvatskoj, ali sve to pobijaju Rankove kvalitete.

Bataljon od četrdesetak policajaca naoružanih do tuba vežu Ranka i odvode u tamnicu 25 lipnja. Tuže ga za stvari, za koje je Beograd odgovoran, ili netko drugi. Sud će odlučiti, iako je njegova odluka češće neispravna.

(4) IVAN MIŠETIĆ

Rođen je u Grabovniku, kod Ljubuškog, 1944. godine. Bježi u Austriju 1967. i tu jedno vrijeme provodi u logoru. Uskoro upoznaje časnog hrvatskog svećenika Cecelju, koji mu daje prvu emigrantsku školu.

Dolazi u Chicago 1968. godine. Oženjen je i otac je troje djece. Po dolasku u Chicago stupa u redone HN Otpora, čiji je član i dans. Ističe se među ostalim članovima, te je obnašao razne dužnosti u mjesnom ogranku i u Pročelništvu za Sjevernu Ameriku. Zgob svog tipičnog temperementa često zapinje za oko protivnicima suprotnog gledanja, a napose neprijateljima Hrvatske. Često su mu podbacivane trice ili pucali kroz prozor. Sve te makinacije Ivana nisu kolebale, nego naprotiv, tjerale su ga da bude još aktivniji. Uhićen je 25. lipnja. Pokušaji da se brani sa slobode, do sada nisu uspijeli. Zašto? Razlog treba tražiti na odgovornim političkim mjestima ove države.

(5) ANĐELKO JAKIĆ

Iako je rođen u Runovićima, kod Imotskog, svojim temperementom djeluje kao sjevernjak. Čovjek radon i ne baš od velike priče. Mući ga hrvatska dvoličnost, a napose hrvatski skeptici i cicije. Mrzi mudroliju, zastupa djelatan rad. Za Hrvate u nemilosti i za Hrvate koji su trebali bratsku pomoć, Anđelkovo srce je uvijek veliko. Davao je, kako kažu naši stari, šakom i kapom, a hvala Bogu i može. Vrijedan i probitačan dečko, otvorio je tokarsku radnju. Posla ima dosta, ne na lijepe oči, nego zato što radi dobro i na vrijeme.

Emigracija nije razočarala Anđelka, nego mu daje još veći elan za rad. Njegov rodoljubni rad u Parizu i New Yorku su jamstvo za povjerenje. Radi njegove širogrudnosti, neprijatelj je odlučio zatvoriti ga pošto-poto. U hajki na Hrvate, zatvaraju i njega, ali ubrzo izlazi na slobodu, nakon položene jamčevine. Anđelko vjeruje u pobjedu.

(6) VINKO LOGARUŠIĆ

Rodio se 10 travnja 1946. godine u Tolovcu, kod Prozora. Domovinu je napustio iz istog razloga kao i tisuće drugih Hrvata. 1968. dolazi u Austriju. Tu živi neko vrijeme i okusio je što znači biti tuđinac u tuđoj domovini. 1969. ponovno se vraća kući, misleći da će naći posao i nastaviti život u svojoj zemlje. Nepravde i pomalo mladost gone ga nazad u Austriju, odakle dolazi u USA 1970. godine. Nije čekao ni prolijevao suze, nego se odmah priključio rodoljubima. Od 1976. godine zapeo je jugovićkoj i američkoj policij za oko radi svoga rodoljublja, te ga nikako ne puštaju na mire. (Tu je u Clevelandu Vinko Logarušić upoznao brata svoje supruge Zdraveke, hrvatskog junaka Zvonka Bušića. Mo.)

Vinko sudjeluje u svim hrvatskim akcijama za koje je uvjeren da code dobrobiti Hrvatske. Bogata Amerika nije opsjenula Vinka, aiko je dobro zarađivao. Hrvatska mu je ostala glavna briga. Tajno policija mu je podbacxivala razne smicalice, mako bi ga uplašili. Kada nisu uspjeli, podbacuju mu namjerovano ubojstvo nekog Lasića iz Clevelanda. Duga sudska rasprava ga oslobađa svake krivnje.

U New Yorku, sa preostalom devetoricom Hrvata, čeka ga novi sudski proces. Vinko hrabro podnosi sve ove progone i vjeruje, da će i ovaj proći u najboljem redu. (Poslije izlaska iz zatvora, Vinko Logarušić živi jedno vrijeme u Clevelandu. Zatim se vraća u Hrvatsku gdje ubrzo umire 1997. Zakopan je u Aleji hrvatskih Velikana na groblju Mirgoju. Mo. Otporaš.)

(7) MILAN BAGARIĆJ

AVLJAMO TUŽNU VIJEST – UMRO MILAN BAGARIĆ (1936-2015)

Slika Milan Bagarić i Mile Boban, nedjelja 20 svibnja 2007. u Bobanovoj Dragi. Prvi susret ove dvojice poslije njujorškog procesa, subota 15 svibnja 1982. 20. svibnja 2007. je punih 25 godina.

(8) MIRO BIOŠIĆ

Čestiti je sin pitomog sela Zmijavci, gdje je rođen 1948. godine. Neoženjen je. Imotska krajina mu daje prvu školu. Već u ranim godinama svoga života proba gorčinu kruha u domovini, pa u emigraciji. U Ameriku dolazi 1968. godine. Prva mu je postage bila Chicago, gdje se bavi nogometom, a potom odlazi u Los Angeles, da bi se zaustavio u Sjevernoj Kaliforniji, nedaleko od San Francisca. U Los Angelesu postaje član HN Otpora i sa time nastaje prekretnica u njegovu životu. Posvećuje se hrvatskom rodoljubnom radu. Hrvatski patnički narod postaje njegova prva briga. Nažalost, dosta ih ne posjeduju žarku ljubav prema rodnoj grudi, pa zato ne mogu shvatiti Mirinu ljubav. Znog toga je nemilosrdno uhićen i našao se iza rašetaka 25. lipnja ove godine, zajedno sa svojim istomišljenicima i velikim rodoljubima. Nalazi se u zatvoru u New Yorku, u isčekivanju na slobodu.

(9) MILE BOBAN

Roditelji Mile Boban; Petra i Iva/Vićeka Boban, Gabrića

Sin je Bobanove Drage, rodnog mjesta slavnog Ranka Boban. Rođen je prije 42 godine. (rođen je uoči Velike Gospe 14 kolovoza 1939., kršten u Župi Gorica/Sović 21 kolovoza 1939., što je njegov datum rođenja na svim službenim papirima, mo. Mile Boban.) kao dijete brojne i siromašne obitelji (Petar i Iva/Vićeka Boban, Gabrić su imali petnaestero (15) djece. mo.) napušta hercegovački kamen u 17-stoj godini i bježi u Francusku. Pariz mu biva privremena postaja, gdje se ženi sa Francuskinjom s kojom ima šestero djece. U Parizu se čeliči. Hrvatska i fransuska knjiga daju mu školu i političke putokaze. Završava školu za učenje francuskog jezika L’Alliance Fracaise i savršeno govori francuski. Ideje Generala Drinjanina su ga opsjenule i postaje njegov glavni ljubimac. Za vrijeme boravka u Parizu biva jedan od nositelja hrvatskog gibanja.

U Ameriku dolazi 1968. godine i nastanuje se u San Franciscu. Kao vrijedan čovjek dobiva povjerenje svugdje gdje radi. Uskoro počima raditi kao građevinar za sebe. S teškim poslom i uz brojnu obitelj nije zanemario rodoljubni rad. Naprotiv, ostao je u tome nepomirljiv. Već četiri godine obnaša dužnost Pročelnika za Sjevernu Ameriku. Upravo radi toga dospio je u nemilost sa ostalim suradnicima. Brani se sa aslobode uz kauciju 250 tisuća dolara.

(10) DRAGO SUDAR

Rođen je u Brušanima, Lika 11 listopada 1930. Poznat je po svojoj prošlosti i radu Hrvatima širom emigracije. Kao sedamnaestogodišnjak, Drago je 1948. godine bio uhićen sa skupinom Hrvata iz Like, s optužbom da su usko surađivali s Kamišarima na tom području. Također su bili optuženi da su usko surađivali s tajnom hrvatskom organizacijom ODRA (OSVETNICI DRAVOGRADA, mo. Otporaš.) iz Zagreba, čiji je vođa Dane Šarac bio streljan. (To se je tada samo nagađalo da je bio streljan, mo.) Sud ga proglašuje krivim i osuđuje na kaznu izdržavanja strogog zatvora u trajanju os 13 godina.

Nakon izdržane kazne uspijeva pobjeći u Europu i nakon kratkog vremena dolazi u Kanadu. U Torontu postage članom HOP-a, gdje se ističe svojim nesebičnim radom. Zbog neslaganja s politikom vodstva HOP-a izlazi dobrovoljno iz organizacije. Međutim, s time njegov rad na hrvatskom polju ne prestaje. Pomaže sve hrvatske akcije, ne samo moral no, nego i materijalno u okviru svojih mogućnosti. Zahvaljujući dobrom poznavanju njemačkog i engleskog jezika, prati i čita sea zbivanja koja dotiču gospodarstvo, političko i socijalno pitanje Jugoslavije, odnosno srpsko-hrvatske odnose. Zahvaljujući svojoj političkoj oštroumnosti i pronicljivosti, predvidio je još 1973.,1974. albansku revoluciju na Kosovi. Bez mogućnosti za školovanje, Drago je uspio postati hrvatski intelektualac u pravom smislu riječi, iako nema diplomu sa sveučilišta. Većini može biti dobar primjer. (Drago Sudar je umro 30 travnja 2011. u Zagrebu i tu je pokopan. Moja opaska Mile Boban.)

Kraj.

Nastvlja se.

Izvor: Hrvatski Tjednik iz Australije, br. 221, 16 veljače 1982., prvi dana suđenja u New York-u HRVATSKOJ DESETORKI.