PISMO ANTE LJUBASA PRIJATELJIMA IZ ZATVORA LEAVENWORTH, KS. 19 SIJEČNJA 1987., HRVATSKI TJEDNIK, BR. 466. 17.2.1987

Dragi prijatelji!

Kako je to velika riječ kada netko nekome kaže prijatelj. Zato sam ja posebno sretan što vas mogu nazvati prijateljima; tom tako lijepom i divnom riječi. Jeste da bi netko imao prijatelja prvo mora biti prijatelj. Hvala bogu, mogu vam reći da je mene Bog obdario tim velikim darom te mi je dao nekoliko dobrih prijatelja.

Prijatelj je poput bistre vode koja pere naš duh od svakodnevne prašine i peškoća. Pravi prijatelj veseli se tuđim radostima kao svojim vlastitim. Zreli ljudi ne traže od prijatelja zapovjedi, nego jedino dobar i ozbiljan savjet koji potpuno oslobađa od svake kušnje. Prijatelju uvijek nešto žrtvuju za svoje prijatelje. Bili oni blizu ili daleko, u sreći ili nesreći, prijatelj u prijatelju ću uvijek prepoznati vjernog pomoćnika. Dva Hrvata ili Hrvatice mogu biti prijatelji jedino ako imaju ljubavi za istinu, za vječne hrvatske ideale, i takovo prijateljstvo vječno živi. Sve drugo su jedino interesi i čim nestane interesa, nestane i takvog prijateljstva. Čovjek koji živi za hrvatske ideale, nikad ne prikuplja ništa za sebe; on živi za druge ljude te postaje sve bogatiji kada daje drugima.

Zato obećajmo mi jedni drugima da ćemo uvijek do kraja našeg ovozemaljskog života ostati vjerni hrvatskim idealima i biti prijatelji Hrvatskoj. Te da se uvijek molimo Bogu jedni za druge. Ja ću moliti za vas dvojicu i vaše obitelji; snagu, zdravlje, strpljivost, sigurnost, savršenu ljubav za Hrvatsku, sigurnost i izdržljivost u raznoraznim napastima koje Udba bude priredila vama dvojici. Vi također molite za mene, a posebno za čvrstu vjeru.

Vjeru moramo imati uvijek i na svakom mjestu. Ovoga momenta dok ovo pišem negdje neka hrvatska beba napraviti će svoje prve korake  s vjerom i kroa te korake Hrvatska će dobiti novu snagu; neki Hrvat ili Hrvatica krenut će naput radi Hrvatske. Negdje u Hrvatskoj neki Hrvat razmišljati će o stvaranju hrvatske države te na kraju se odlučiti prići organiziranoj hrvatskoj borbi. Kažem organiziranoj borbi.

Prvo kao pojedinci moramo biti organizirani u svojim mislima. Neorganiziran, razočaran, i malovjeran pojedinac nije dobar za ikakvu ozbiljno organiziranu skupinu. Znači, čovjek treba prvo urediti sebe u svojim mislima i tek onda preći hrvatskoj državotvornoj organiazciji. Takav čovjek biti će potpuno odan hrvatskoj osloboditeljskoj borbi i biti ona stijena o koju će se svaki neprijateljski val razbiti. Svakom takvom čovjeku hrvatska ljubav će pronaći talenat u kojem je on savršen te s tim talentom biti će nepogriješivi graditelj hrvatske države, koju će on zamišljati  i vidjeti u svojim vizijama i mislima kao jedino dobro za sve građane Hrvatske.

takav pojedinac uvidjeti će kako je jedino moguće s vlastitim snagama stvoriti tu hrvatsku državu. On će vidjeti svakog Hrvata i Hrvaticu kako kuju svoj posljednji čavao u jugoslavenski mrtvački sanduk. On ili ona točno će vidjeti hrvatsku državu u svim njenim ljepotama i dobrima, i znati će savršeno kakav alat im je potreban da isklešu taj hrvatski kip (državu Hrvatsku), koji već postoji samo je potrebno organiziranim radom otklonuti ili isklesati raznorazne prepreke. Te prepreke je jedino moguće otklonuti smirenim, skoncentriranim i organiziranim radom.

Pogledajmo samo sliku nekog velikog umjetnika, slikara ili kipara, kako su organizirani u svojem radu. Tako su jednom pitali nekog kipara da iskleše konja iz jednog velikog kamena. kada je kipar izradio konja svi su se ljudi divili kako je to lijepo napravio, pa su ga zapitkivali, kako je to tako divno napravio. On im je odgovorio da on nije ništa napravio, jer je konj kao takav već bio tu u kamenu, samo je otesao okolo njega viškove kamena. Ovako djeluju pozetivni i organizirani borci, ali možda kolega Mladen Schwartz može to još opširnije objasniti; što su i tko su organizirani hrvatski djelatnici.

Ovdje ću vam ukratko navesti primjer kako izgledaju neorganizirani pojedinci u svojim mislima: Jednom je jedan čovjek koji je bio organiziran u svojim mislima, prolazio pokrat jedne kuće. Prozor na kući bio je otvoren i čuo je veliku svađu. kada je unišao unutra vidio je kako se muž i žena svađaju oko toga kakvu školu njihov sin treba završiti. Žena veli – Ja želim da moj sin bude doktor medicine zato što doktora svi ljudi poštuju a i novca može puno zaraditi. Muž veli – Ti, ženo, ništa ne znaš. ja želim da moj sin bude inženjer jer će kao taka biti slavan. Zatim su pitali mudrog čovjeka, šta on misli tko je u parvu; muž ili žena. Mudri čovjek veli – Prije nego vam dam svoje mišljenje, želio bih razgovarati s vašim sinom muž i žena mu odgovre, da još nemaju sina nego samo raspravljaju ukoliko ga budu imali. Mudri čovjek zatim otvori vrata i napusti kuću govoreći: Glupost je stvarno neriješiva, zato se uvijek klonite gluposti i nemoje nikada rješavati gluposti.

Stvarno mi je nekako zgodno ovo pisati vama dvojici i utrošiti sve moje vrijeme s vama zato što vas dva imate ljubavi za hrvatske ideale. (Mislim da pisac ovog pisma Ante Ljubas misli na ovu dvojicu, a to bi mogli biti Luka Kraljević koji je živio u Njemačkoj i na koga je Udba izvršila atentat, tako da je Luka kraljević preživio atentat ali je doživotno ostao slijep, a drugi ja Mladen Schwartz na koga je također atentat od strane udbinih agenata bio izvršen. Mo. Otporaš.)

Jeste dragi Luka, ti si jako puno uložio u hrvatsku borbu i zato si taj sigurni kamen temeljac na kojem se može sigurno razvijati hrvatska borba. Ja se zato samo molim  i radim svom snagom da izdržiš sve teškoće na hrvatskoj njivi. Znam da mnogi Hrvati nemaju uvijek razumjevanja prema tebi, ali molim te, oprosti im, jer mnogi ne znaju što čine. Kada bi mnogi proveli samo mjesec dana zavezanih očiju, bez da išta vide, imali bi puno više razumjevanja. Ali ti kao iskusni hrvatski djelatnik trebaš im oprostiti. Dragi Luka, ti si izgubio svoje oči radi hrvatske i za Hrvatsku i budi uvjeren da će tvoja žrtva uroditi plodom, a mi svi trebamo biti strpljivi i svakog dana moramo raditi i žrvtovati se za hrvatsku slobodu.

Ja sam vam pisao da radim ovdje u zatvorskoj tvornici pa hvala Bogu, lijepo i zaradim. Ovaj mjesec dobio sam 200 dolara za godišnji odmor. Šaljem Vama 100 dolara. neka 50 dolara bude za socijalnu skrb, a 50 dolara osobno za vas dvojicu. otiđite na jednu večeru i odmorite se uz ugodan hrvatski razgovor. Budite uvjereni  da će svaki dolar ili marka koji pristignu za socijalnu skrb, biti jedan problem više za Udbu. Biti će tih raznih humanih akcija puno više samo treba biti strpljiv.

Ovdje vam šaljem jedno pismo kojeg je Mile Boban poslao svojim susjedima u Hrvatsku.  https://otporas.com/iz-otporaseve-torbe-pismo-mojim-susjedima-pise-mile-boban-na-novu-godinu-1987/U drugom pismu meni piše:

Dalje Boban veli da pozna još nekoliko hrvatskih poduzetnika koji su voljni slično napraviti, a ja mu na to kažem da će to biti još jedan problem više za udbu. oni neće imati dovoljno vremena za falcificiranje raznoraznih hrvatskih publikacija, pošto neće imati vremena za takav rad, jer će hrvatski djelatnici ići naprijed s hrvatskim idejama. Udba će popu ranjene životinje urlikati ali to više neće paliti. Vjerujem da sada neki udbaš u beogradu, koji je zadužen za dezinformacije među Hrvatima, još ima malo vremena nazvati svojeg podčinjenog u Nemačkoj te mu dati slijedeće instrukcije:

• Halo, bre čedo, ovdje Jovo iz Beograda. Daj, bre, majkumu, kako ti dozvoliš da taj fond za hrvatsku socijalnu skrb u Njemačkoj u Augsburgu, što ga vodi onaj pop Šarić i onaj okorijeli neprijatelj naše zemlje, Lika Kraljević, još bre, nije uništen.
• Čedo veli: – Ništa, bre ne pali sa ovim Lukom. oslijepili smo ga kada smo ga hteli ubiti, još su to moji najbolji ljudi pokušali da naprave. taj bre, Luka Kraljević ničega se ne boji, hrabar je kao onaj ustaša Mate Prpić

Dragi naš prijatelju,

Hvala na pismu i plemenitom doprinosu za naše hrvatske političke zatvorenike što si eto i sam zatvorenik. Od Boga hvala, ospred hrvatskih zatvorenika molitva za sve one koji su pomogli i za one koji to još nisu učinili, da to učine što prije.

Uvijek odani i zahvalni prijatelji u Socijalnoj skrbi:

Vlč: Mirko Šarić

Luka Kraljević