Oni: Andrej Plenković, Ivan Penava i Milorad Pupovac – Oh, pardon: Ramberg i Spinelli – Rudeša Habeduš-Katedralis: GORNJI GRAD (1)

Oni: Andrej Plenković, Ivan Penava i Milorad Pupovac – Oh, pardon: Ramberg i Spinelli – Rudeša Habeduš-Katedralis: GORNJI GRAD (1)

65

GORNJI GRAD (1)

Četiri historijske ilustracije iz posljednjih dana hrvatske romantike

Uspjeh: Tebi!

Rudeša Habeduš-Katedralis, Revija „Zagreb“, broj 1 – siječanj 1936.

 

PRVA ILUSTRACIJA

Dvorana Njegove Ekselencije baruna Hermana Ramberga, zapovjedajućega generala XIII. vojnog korpusa u Gornjem Gradu, koja i danas — u velikoj narodnoj državi — postoji. Na prozorima zatvorene drvene zelene žaluzine. U pozadini dvorane velika dvokrilna vrata, dva metalna ritera sa spuštenim vizirima i perjanicama na kalpacima. Na stijenama nekoliko generalskih portrea, velika slika cara Franz Josepha, neka vojnička karta i dvije tri silhuete u ovalu. Pisaći stol, fotelji, paome, sagovi. Iz vana se čuje otegnuto:

— „Gewehr  heraus!“ —

a iza toga trublja.

 

PRVI PRIZOR

General Herman Ramberg i adjutant von Kral

(Kada se razdvoji zavjesa ulazi general Ramberg u punoj paradi. Modri „wafenrok“, crne hlače sa širokom crvenom bordirom. Ulazi na vrata u pozadini, iza njega adjutant Uhlanen-Rittmeister von Kral.

Ramberg: — Adjutant!

66

 

Kral: Ekselenc?

Ramberg: Odredite da se rastvore sve žaluzine!

 

Kral ih rastvara sam. Iza okna pojavi se slabim jesenskim suncem obasjani Jezuitski trg.

 

Ramberg: Okrenuvši se von Kralu: Hvala vam, Kral! ,,. Hvala vam što ste sami to učinili!

Kral: Ekselenc, učinio sam samo po vašoj želji i po svojoj dužnosti.

Ramberg: vadi iz džepa ključeve i predaje Kralu: Molim vas izvadite iz moje blagajne žuti „Geheimkouvert“ s brojem devet!

Kral: Da, Ekselenc!

 

(Otvara ormar i vadi kuvertu).

 

Ramberg: se prošeće po dvorani, izvadi dozu i pripali malo nervozno cigaretu.

Kral: predaje kuver: Izvolite, Ekselenc!

Ramberg: primi kuver, malo se zamisli i onda ga stavi na stol: Hvala, von Kral! … A sada vas molim da za nikoga nisam ovdje … U jedanaest sati doći će Rittmeister Spinelli… Jedino on može biti primljen … Verstanden?

Kral: Da, Ekselenc!

Ramberg: Imate li mi štogod javiti?

Kral: Nemam, Ekselenc!

 

67

 

Ramberg: Dakle?

Kral: Vaša je Ekselencija u gali, a meni kao adjutantu vaše Ekselencije nije — očito zabunom — izdan nikakav ordre … Ja sam u svakidanjoj uniformi.

Ramberg: Hm! … Ima čudnih dana … Takav je i današnji datum 24. oktobra godine 1883 … dragi moj Kral!

Kral: I ja sam pogledao na kalendar kada sam vidio da se je vaša Ekselencija dovezla u gala uniformi…

Ramberg: I?

Kral: Začudilo me … Vidio sam samo crno štampani radni dan … Godovno arkandjela Rafaela …

Ramberg: I?

Kral: I ako se ne radi o nekom prijatelju, vaše Ekselencije, koji nosi to ime, onda slutim da preuzvišeni gospodin kraljevski komesar očekuje neki visoki posjet iz Beča ili Pešte … Vremena su burna … Hrvati se bune … zbog onih grbova, koje je postavio financijalni ravnatelj David Antal.

Ramberg: Ne, Kral… Ja sam u gali zbog dogodjaja, kojega ne smije nikada nitko doznati… Hvala vam!

Kral: Lupi sa čizmama, pozdravi i ode.

 

Ramberg: Sam. Sjedne k stolu, otvori kuver i progundja: Hmm!

 

Antikna ura na dva bijela stupica odbija jedanaest metalnih akorda. Začuje se čvrsto kucanje.

 

Ramberg: Da … Unutra!

 

68

 

Kral: Najavi: Herr Rittmeister conte Spinelli!

Ramberg: Spreman sam da ga primim!

Kral: Izadje.

 

DRUGI PRIZOR

Spinelli u paradi

 

Spinelli: Stavi se pred generala u svečanom stavu. Teška kavalerijska sablja drhće mu u lijevoj ruci. Pokorno javljam! … Došao sam Ekselencijo … U pismenom je pozivu stajalo da dodjem!

Ramberg: Ustaje i stavlja na glavu čako: Da, Herr Rittmeister… Tako je glasio moj pismeni nalog, jer današnji datum … dvadeset i četvrti oktobar … za vas je moguće najveći dan vašega života … Pozvao sam vas da govorim s vama najodlučnije … Vi očito slutite, što znače ta pisma? I koji utjecaj imaju ta pisma na vašu buduću karijeru?

Spinelli: Zbunjeno: Slutim i znam, Ekselenc!

Ramberg: Teško mi je što se sve to dešava za moje komande … Ja znam za vaše mnoge usluge, koje ste kao mladi poručnik godine 1866 učinili njegovoj carskoj visosti Erzhezogu Albrechtu u boju kod Custozze… Respektiram tradiciju vašeg porodičnog imena, koja u historiji Venecije koči na zamjernome mjestu … i ne smijem prešutiti… da ste mi kao mladji kamerad osobito drag i ugodan … I za to sam… dolično vašim uslugama i familijarnoj tradiciji… odredio ovaj neugodni sastanak u punoj paradi… Da živimo u mirnim vremenima ja se nebi osvrtao na pisma zlonamjerne civilske bagaže … ali ne smijemo zaboraviti da je u tom prokletom hrvatskom gnijezdu sve protiv nas … I da ti ljudi ne biraju sredstva, samo da što više omraze naš austrijski

69

 

militaristički prestiž … Ta pisma vaših vjerovnika nisu poznata samo meni… već su … kako mi javljaju moji povjerljivi ljudi… u prepisu poznata i onim rasijanim glavama, koje žele iz te vaše afere izvući za se politički kapital… Njima bi vrlo dobro došao takav skandal, koji bi u širokim masama briskirao sve nas.

Spinelli: Ganut od uzbudjenja.

Ramberg: Nastavlja: Naročito vas teško kompromituje krivotvorena obveznica … koju ste unovčili kod njihovog nacijonalnog zavoda „Perve hrvatske štedionice“ … u čijem ravnateljstvu sjede sami naši protivnici… Priznajete li tu obveznicu?

Spinelli: Priznajem!

Ramberg: Kako ste to mogli učiniti?

Spinelli: Molim pokorno, vašu Ekselenciju za dozvolu da prešutim glavni razlog … Kasnije sam se nadao, da ću se s tim novcem u kazinu regresirati… Da ću pokriti sve dugove i da ću nakon isplate uništiti sve te proklete papire … Moja zadnja slamka bila je ta obveznica … I taj sam novac izgubio.

Ramberg: Vi ste potomak stare aristokratske familije, koja je u Austriji bila od koristi u talijanskim krajevima i ja sam po svojoj dužnosti morao taj vaš slučaj javiti i na najviše mjesto … I sa najvišeg mi je mjesta naloženo, da vam dam rok od tri dana … Ili da uredite sve to … ili morate kvitirati!

Spinelli: Klone mu glava: Ekselenc!

Ramberg: Možete li u tri dana urediti vaše obveze?

Spinelli: Ne mogu!

Ramberg: Spinelli!

Spinelli: Skine sablju i stavi ju na pisaći stol: Ne mogu, Ekselenc! … I molim samo jedno … Za tri dana neka me pokopaju sa vojničkim počastima … Kriv sam … Čovjek u trideset i devetoj

70

 

godini… nisam smio biti tako lakomislen … Vjerovao sam u ludu sreću … Moj put je svršen … I ako vas mogu što moliti, Ekselenc, to vas pokorno molim da mi se ime poštedi… Ne bih htio … da oni… u Udinama … mom rodnom gradu … doznaju za sve to … Oni bi triumfirali… Oni nisu zaboravili da sam se ja conte Giovanni Corner-Spinelli borio protiv ujedinjenja Italije pod crno-žutim zastavama nadvojvode Albrechta … Ja imam i starog oca … To pokorno molim, Ekselenc i znam svoju dužnost.

Ramberg: Skine čako i ustane. Pridje do Spinellija: Conte Spinelli… Svršio sam kao vaš komandant… Uzmite sablju … Pripašite ju … Naš razgovor mora ostati tajna i za mog adjutanta … Vi imate tri dana vremena … Ja, stari oficir, mogu rasuditi vašu nesmotrenost u igri… i … dopustite mi, da vam kao stariji kamerad dam prijateljski savjet… Spinelli! … U mog prijatelja … ugledne ličnosti… ima kći… koja se nalazi u sličnom položaju … Ugrožen je ne samo njen prestiž, već i društvena legitimacija čitave te familije … I to familije, koja je nedavno dobila barunat… Radi se o dami, koja se osjeća majkom… I to u nekoj čudnoj mesalijansi… Vaše ime, Spinelli, može spasiti prestiž te familije, a bogatstvo te baronese moglo bi spasiti vaš život... Govorite!

Spinelli: Ekselenc, dajte mi vremena do sutra u jutro … Ja sam se već toliko pomirio sa sudbinom … i sa svim tim … da … da sam već vidio i ono najstrašnije … Suviše se toga svalilo na mene … Suviše me toga muči… Pa onda … ja i ne mogu sve reći, Ekselenc!

Ramberg: Spinelli, opašite sablju… Saberite se!… Nitko ne smije vidjeti vaše uzbudjenje … Ja vas neću ispitivati za vaš prvi razlog, koji vas je doveo do ove obveznice … ali slutim da se iza toga sakriva neka sentimentalna pripovjest… Neću vam ni to zatajiti… da sam obaviješten … da ste često vidjeni u društvu jedne dame iz kazališnog svijeta … Te dame mogu biti opasne, connte Spinelli!

71

 

Spinelli: Ne, Ekselencijo … O toj dami nebi mogao čuti nijedan prigovor.

Ramberg: Molim, Spinelli!… Vi ste sami spomenuli trideset i devet godina … i ja mislim… i preporučam … da vam te godine budu najbolja baza za vaša razmišljanja u ovoj teškoj situaciji… Pridodajte tim godinama i vašeg starog oca u Udinama … i sve one … koji bi triumfirali, ako bi za tri dana mi u Zagrebu pokopali conte Giovanni Spinelli-Cornera… pa bilo to i sa svim vojničkim počastima… Dobro promislite! … Sutra u podne očekujem vaš odgovor!

 

Prva ilustracija — preludij u istinsku dramu, odigranoj u desetoj dekadi prošloga vijeka — je dovršena. Daljnje slike otkrit će ono, što je vrijeme izbrisalo, ali je ostalo živo u sjenama jedne poznate gornjogradske palače.