OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (32. dio)

Gore priložena slika je na bleiburškom groblju u kolovozu 1968., moj brat

Rafo Boban (1944-2004) i njegova nećakinja 3 godine Sophie Boban.

                           I  Z  R  U  Č  E  N  J  E

                                            Značenje

      Jugopartizani su snovali, kopali i kovali u toku rata, kako bi o njegovom koncu pomoću zapadnih saveznika domogli se svojih djelatnih neprijatelja. gotovo svih Hrvata, velikog dijela Slovenaca i znatnog broja Srba. Smetao im je kod Slovenaca  i Srba antikomunizam. U postojanju Hrvatske Države i njezinoj vojsci vidjeli su najveću zapreku i opasnost svojoj vlasti, odnosno njezin opstanak. Ožareni požudom ponovnog zagospodarenja Hrvatima, trebalo im je najprije u jezgri uništiti uzraslu hrvatsku vojsku. Ovakova prilika za njezino uništenje teško da bi im se više pružila. Po vladajućem jedinstvu misli, jednako su tako mislili i yugoslavia nekomunisti, pa su se uzajamno podpomagali i nadopunjavali.

      Sve prilike dodira sa Zapdanjacima koristili su za opjevanje svoje vrijednosti i zasluga po Zapad, a da ogade kod njih Hrvate. Koristili su izaslansrva, englesko kod sebe, a najviše svoje kod Engleza, te engleske centre za obuku, koje su pohadjali, svoje časnike za razne prolazne službe i veze sa Englezima, te tumače, posjetioce fronte i publiciste,  da ih zgriju, naoštre i zavedu, da im povladjuju djelovanje protiv Hrvata. Stalno su tim Englezima tuckali po glavama o nekoj demokratičnoj potrebi, da se Hrvati podpuno razvojače, a što da se može sprovesti samo, ako ih se ne propusti na zapad, odnosno, da se njima izruče. Tako su to izručenje još od ranije snovali i pripremali.

      Osobito su iskoristili posebno savezničko izaslanstvo na čelu sa engleskim generalom Fitzroy MacLean-om, koje se je od jeseni 1943. nalazilo u njihovom glavnom zapovjedništvu i brinulo se za izdašnu im vojničku pomoć, te odredjivalo bombardiranja, koja je od njega zahtjevalo to partizansko zapovjedništvo. Izračunato baš ovo, kasnije na licu mjesta rukovodilo je izručenjem. (Prilažem ovdje izvor Wikipedia WW2 in Yugoslavia kao očiti dokaz da su Englezi bili GLAVNI DIO TE UROTE IZRUČENJA HRVATSKE VOJSKE I CIVILA još od rujna 1943.god. kada je Churchill poslao tog Škođanina Fitzroy-a MacLea-na titi na pregovore. Na tim pregovorima je udaren početak svih zločina na Hrvatima; samo se je radilo o vremenu, koje se je na svu VELIKU ŽALOST I OSTVARILO u svibnju 1945. Po svim međunarodnim NAČELIMA PRAVDE Engleska vojska je kriva za isti dio postotka zločina nad hrvatskom vojskom i civilima kao i jugoslavenska vojska. Zato opravdano može reći da su hrvatski politički emigranti u Parizu bili sto posto u pravu kada su u siječnju 1965. godine čuli da je Churchill umro, njih nekolicina se je na brzinu sastala na Metrovu Bellville i dogovorili se da idu prosvjedovati na najturističkijim središtem Pariza Pigale sa velikim natpismo: CHURCHILL A CREVE = ČERČIL JE KREPA. Veliko mnoštvo prolaznika je gledalo, pozdravljalo, zvizdalo a bilo je i nezadovoljnika koji su galamili do te mjere da je došlo pojačanje redarstvu koje je uhapsilo te hrvatske političke emigrante, stavili u svoju, kako su je zvali “Panier a Salade” reddarstveno auto i odveli nas u pritvor. Tu smo ostali prekonoći, sutra u 9 sati su nas pustili s kaznom, jer nismo imali dozvolu za prosvjedovanje. Mo. Mile Boban.)

In September 1943, at Churchill’s request, Brigadier General Fitzroy Maclean was parachuted to Tito’s headquarters near Drvar to serve as a permanent, formal liaison to the Partisans. While the Chetniks were still occasionally supplied, the Partisans received the bulk of all future support.[59]
 Translated  into Croatian
U rujnu 1943., na Churchillov zahtjev, brigadni general Fitzroy Maclean spušten je padobranom u Titov stožer u blizini Drvara kako bi služio kao stalna, formalna veza s partizanima. Dok su četnici još uvijek bili povremeno opskrbljivani, partizani su dobili najveći dio sve buduće potpore.[59]

      Njima (prije djelomično i drugima jugoslavima – Kairska afera!) konačno su bile infiltrirane sve savezničke vojničke točke Sredozemlja. Osobito engleska 8. armija, kojoj su za vrijeme njezinog boravka i borbi u Italiji partizani kao susjedi bili – u operacijama bok, u taktici uzor, a u nacionalnim pitanjima Balkana učiteljima. Partizani su nju, radi svojih ciljeva uništenja Hrvata, posebno bacili oko i napravili je titofilskom.

      A imali su posla baš s Englezima, čiji su časnici – u ogromnoj većini neprofesionalni vojnici – u ratu gledali dosta sporta i priliku za sticanje uspomena. neupućeni u srednjo – evropske prilike, nisu razumjeli ni borbu na život i smrt izmedju komunista – primitivaca i antikomunista – prosvijećenih. U 8. armiji, našavši se u borbama i krvavljenjima, gutali su pričanja boraca partizana. (Prilažem poveznicu koje sadržaj objašnjava neke detalje ovih partizanskih zločina, mo. Mile.)   https://otporas.com/dva-ideala-ustaski-i-partizanski-2/ Ovi su ih znali svojim znanjem o gerili i uzdasima o nekim nacionalnim idealima – obadvoje izvještačeno – občaravati i jednim jeftinim tamjanom omamiti, te tako duhovno zaskočenim, nametnuti se engleskim stožerima za kazališne šaptače, kada su se hrvati bili probili tim stožerima.

      Englezi osim borbe i da pri njoj, dakle, drpnu nešto sporta i uspomena, nisu gledali po svladjavanju Nijemaca s kakovim će narodima imati ratno – političkog i upravnog posla. nisu marili, da pribjegavajući im Hrvati njihovom uljudbenom školovanju. niti su htjeli zamisliti, da je više od nacije i vjere uljudbeno pripadništvo i da bi, zavodjeni po partizanima, mogli pokliznuti i jednu urednu, uljudbenu i evropsku hrvatsku vojsku, i uopće narod, izručiti podivljalom, neobrazovanom i raspasanom sloju najniže društvene vrste sa balkana i njegovog ruba. Sloju raznih djilkosa, neradiša, preziratelja obrazovanosti i nesvršenih djaka, a kako su oni već sev u svojim selima, te varoškim i gradskim periferijama poznati nazvani.

      Kada je bila nadošla prilika za izručenje, na njima su učestovala kao gotova i naoštrena ekipa, sa partizanskim si šaptačima uz bok, engleska zapovjedništva s osobama na čelu, kao.

                                                      Čimbenici izručenja :