IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, piše Slavko Logarić svojem prijatelju Stipi “Hrvatski Tjednik” br. 171., st 7/20 (2)

IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, piše Slavko Logarić svojem prijatelju Stipi…

Dragi Stipe!

Ovo pismo pišem baš tebi iz više razloga. (Mišljenja sam da je ovaj Stipe kojem je Slavko Logarić pisao ovo pismo bio Stipe Bilandžić iz Njemačke. Stipe Bilandžić je bio Pročelnik HNO. Bio je proganan od njemačkih vlasti, zatvaran i čak mu je prijetila opasnost izručenja titovoj jugoslaviji. Prilažem link iz kojeg sadržaja ćete više saznati. Mile Boban, Otporaš.) https://otporas.com/tko-je-bio-bozo-kelava-i-mile-kodzoman/ Prvo, smatram te najpouzdanijim, drugo, moj slučaj ti je priličito poznat, a treće, ti poznaješ mog sadašnjeg odvjetnika gospodina dr. Helmuta Rosenbrocka, jer je on i tebe branio. Ti s odvjetnicima imaš dosta iskustva. Ne mogu ništa specijalno reći za njega, ali o odvjetnicima posjedujem općenito loše mišljenje. To je zato što sam to u životu iskusio.

Stipe, u prošlom mjesecu navršio sam 50 godina starosti. Od toga 24 godine i 100 dona proveo sam na rodbiji. (Sve za našu dragu i lijepu Hrvatsku, dragi naš Slavko Logarić, patniče hrvatski. Mo. Otporaš.) Iako sam 50 godina star, ne posjedujem neku određenu ideologiju. U “komunističkom raju” proveo sam 19 godina života, te ga poznajem i praktično i teoretski. Kako ti je poznato, živio sam nešto oko 10 godina u fašističkoj Španjolskoj pod režimom franca, te poznajem Francusku i njene vlastodržce. (U svojoj knigi “Moje Uspomene”, Zagreb 2002., piše Štef, Stjepan Crnički da je između njega i Slavka Logarića došlo do fizičkog obračuna u tiskari DRINAPRESS, te da je čak i policija posredovala; da je Slavko ilegalno utekao i napustio Španjolsku, otišao za Francusku, gdje su ga francuske vlasti uhapsile u gradu Montpellier, nedaleko francusko/španjolske granice. Tu je Slavko Logarić proveo neko vrijeme u zatvoru, i čak tražio pomoć od Hrvata da mu pomognu platiti odvjetničke troškove. Ja sam tada živio u Palo Alto, južno od San Francisca kada mi se ja Slavko javio. To je bilo ljeta 1972. godine. Pomogao sam koliko sam mogao. Mo. Mile Boban, Otporaš.) Evo kako vidiš, upoznao sam i Njemačku i njihov SPD.

Stipe, ja sam tako rekuć analfabet jer posjedujem samo osnovnu tj. pučku školu. međutim, imam dosta životnog iskustva. Stipe moj, najkrvoločnija zvijer na ovoj našoj planeti je čovjek. Kad vidim načine i sredstva kojima se današnji vladari služe, Staljin, Hitler, Franco, mao, Salazar, Mussolini i drugi ni ne izgledaju tako loši. Kao i onda, i danas, u ovim “demokracijama” ljudi su likvidirani po kratkom postupku, bilo da se radi o protivnicima, bilo o nepoželjnim ljudima. Gasne komore, rudarske jame, strojnice i noževi, sve ti je to isto. Ovdje na robiji drže jednog starog čovjeka od 83 godine. Bio je obični vojnik za vrijeme Hitlera i sada se na njegovim leđima lome kola, buzdovani itd.

Slično je i samnom. Odbijaju me pustiti na slobodu sa dvije trećine odležane kazne, a između ostalog navode da sam išao u hrvatsku ustašku školu. tebi je poznato da sam rođen 1930. godine, te 21.5.1943., kao dijete u hrvatskoj državi pošao sam u Jasenovac u pitomačku školu. Pa što bi htjeli, da ja u hrvatskoj državi idem u američku ili srpsku školu? Sada sam ja u očima te zapadnjačke gospode fašist i nacist, a kada je rat završio bio sam star 15 godina. Predao sam se engleskoj gamadi u Austriji, a ovi me izručili crvenom razbojniku Titu, gdje sam odležao robiju. Što ovi sada žele, što to ima veze sa ovim mojom kaznom i sa moje dvije trećine?

Dalje navode da ne znam govoriti njemački. A šta bi htjeli? Valjda sve one ljude koji ne znaju njemački strpati u zatvor? dalje navode da ne posjedujem neku višu naobrazbu. Kakve to veze ima sa mojom kaznom? Ja sam optužen i osušen iz političkih razloga. Pitanje naobrazbe moglo bi utjecati na nekoga tko odgovara radi krađe i kriminala, osoba koja protuzakonito prisvaja tuđu imovinu, novac itd. Uz to navode da sam nervozan i agresivan. Da sam nervozan to je točno. A koji čovjek nije nervozan? Gledam ove mladiće koji sada dolaze na robiju, koji su toliko stari koliko sam ja odležao, pa je sve to nervozno. Što misliš kada jedan njemački pošteni advokat pročita moju odbijenicu, a kojemu su poznati paragrafi? Zgaditi će mu se vlastita domovina.

Ovdje sam imao jednog talijan. Bio je moj dobar prijatelj u Rimu, često mi piše, govorio je 4 jezika, pa mi je mnogo pomogao i uvijek mi bio tumač jer je govrio i španjolski, a zove se Paolo Lippare. Njega su pustili na slobodu par mjeseci prije izdržane dvije trećine, a kao razlog naveli su naveli da je previše nervozan. Eto, tu čovjeku mozak stane. Vidiš li sada te suprotnosti? kažu, agresivan, što hoće da mu ližem guzicu, nek mu liže njegov ćaća.

kad sam imao intervju da me se pusti na dvije trećine izdržane, javni tužilac je tražio da me se ne pusti, te naveo da sam nervozan te da bih po izlasku mogao načiniti neko loše djelo, te da sam jednom nekog udario sa bocom po glavi. Ako je to točno, što nije podigao optužnicu protiv mene pa me sudio? Stipe, gdje je tu logika? Znači, kad izdržim kaznu do kraja, još ove tri godine, onda ću biti nervozan. Tada će se napuniti 27 godina mog boravka na robiji. (Uzeti sadržaj ovog pisma, dobro ga pripremiti, mogao bi se snimiti dobar i istinit film. Na svu žalost ima mnogo ovakovih i sličnih slučajeva koji nisu opisani a Hrvati robovali u tuđim emljama i državama gdje su živjeli i prebivali. Mo. Otporaš.)

Nešto prije nego što sam odležao polovicu kazne, da budem točniji oko dva mjeseca prije, isti taj tužilac rekao je mojem odvjetniku: “Nađite mu zemlju koja će ga primiti i dati mu utočište, a ja ću ga odmah pustiti i prije polovice kazne”. na to su Hrvati pokušali u nekoliko država Latinske Amerike, ali bez uspjeha. Eto, onda me je htio pustiti prije polovice, a sada ne da ni na dvije trećine. na pitanje zašto je promjenio mišljenje, on ne može odgvoriti, alo može Slavko.

Nastavlja se.