Smatram potrebnim ovdje na stranicama Otporas.com reći par riječi tko su bili hrvatski fanatici Božo Kelava i Mile Kodžoman. Ima više razloga zašto bi bilo potrebno reći nešto o ovoj dvojici vatrenih, gorljivih hrvatskih rodoljuba i zaljubljenika Hrvatske. Ja ću reći samo jedan razlog a taj razlog je da se nezaboravi njihova žrtva i njihova ljubav za Hrvatsku, jer su to nesumnjivo zaslužili.
Imao sam priliku i čast upoznati i jednog i drugog. Ja sam bio građevinski poduzetnik poslova a Božo Kelava je bio keramičar a Mile Kodžoman je bio Božin pomoćnik. Nekoliko poslova su kod mene radili i tako smo se vrlo dobro upoznali i na hrvatskoj “njivi” – kako smo mi to znali tada reći za one Hrvate koji su pripadali bilo kojoj hrvatskoj političkoj organizaciji – uzajmno radili.
Na dan Velike Gospe 1978. godine bio je godišnji crkveni piknik u San Jose. Poslije sv. Mise bila je divota vidjeti Hrvate skoro svih uzrasta i doba kako se natječu u raznim natjecanjima. Božo, Kodžoman i mi malo jači muškarci smo se natjecali u povlačenju konopa. Ovo je važno istaknuti, jer upravo zbog ovog povlačenja konopa, nazočnim Hrvatima su ostali duboko u sjećanjima Božo Kelava i Milan Kodžoman. Zašto? Jednaostavno zato jer su s nama bili tako mirni, hladni, nasmijani i u sebe pouzdani dok su s nama konop teglili, a sutra novine i sredstva javnog priopćivanja donose vijesti da su dva Hrvata zauzeli njemački konzulat u Chicagu u namjeri da njemačke vlasti spriječe skoro odlučeno izručivanje Priočelnika Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO Stipe Bilandžića.
Ja sam ih posjetio u zatvor dva puta. Imali smo priliku o sveme na široko pričati. Njihov postupak je bio krivične prirode, a išlo im je najviše u prilog to što oni nisu imali nikakovo oružje uz sebe. Imali su škartace i u njema kesice čaja kojeg su oni zvali “Tea” and “Tea”, što su svi nazočni pomislili da oni imaju u svojim papirnatim škartacama ekslpoziv imenom poznat TNT. Naravno u svim takovim prilikama redarstvo će vršiti svoju dužnost za sigurnost svih i svake osobe u sličnim situacijama, a Medija će se požuriti da nakite svoje izviještaje kako što bolje i napetije mogu.
Zato se je njihov slučaj uzeo olakšavajući i nisu dobili veliku zatvorsku kaznu. Mile Kodžoman je umro prije desetak godina, a Božo Kelava je deportiran u Hrvatsku i danas živi u Hrvatskoj. Sada ću ovdje prinijeti izviještaj iz Slobodne Dalmacije od 6 rujna 2005 godina. Mile Boban, Otporaš.
https://otporas.com/tko-je-bio-bozo-…-i-mile-kodzoman/
BOŽO KELAVA PRED IZGONOM NAKON TREĆEG
POKUŠAJA DOBIVANJA AMERIČKOG DRŽAVLJANSTVA
SAD protjeruje Hrvata zbog otmice iz 1978.
SAN FRANCISCO – Američki savezni prizivni sud u utorak je donio odluku kojom će američkom Uredu za imigraciju biti omogućeno da deportira 62-godišnjeg Hrvata koji u SAD-u živi već 36 godina zbog, kako je rečeno, “sudjelovanja u terorističkoj aktivnosti” 1978. godine. Božo Kelava je u SAD stigao 1969. godine, a 1978. je bio umiješan u otmicu kako bi, prema tvrdnji odvjetnika, upozorio na surovost tadašnjeg jugoslavenskog režima.
On je s još jednom osobom u zapadnonjemačkom konzulatu u Chicagu zarobio taoce u znak prosvjeda protiv namjere Zapadne Njemačke da deportira hrvatskog disidenta. Kelava i njegov prijatelj pustili su taoce neozlijeđene nakon 10 sati. Zbog svog je čina Kelava osuđen na dvije i pol godine zatvora.
Kelava, stanovnik Belmonta u Californiji, za američko je državljanstvo aplicirao tri puta, a tek nakon treće molbe 1999. ga je Ured za imigraciju pokušao ponovno uhititi i potom deportirati. Njegov odvjetnik Michael Harwin je ustvrdio da vlada ne postupa pošteno u tom slučaju, jer je od njegova kaznenog djela prošlo već 27 godina.
— Božo Kelava je ovdje došao kao izbjeglica koji je počinio jedno jedino kazneno djelo, politički čin kako bi spasio svoga sunarodnjaka od, kako se smatralo, sigurne torture i smrti u rukama komunista. Od tada živi čestitim životom, kazao je Harwin.
Dan Ragsdale, visoki dužnosnik američkog imigracijskog i carinskog ureda u Phoenixu, koji je radio na slučaju, smatra da ga je “svakako primjereno deportirati”, a veliko vremensko zakašnjenje je ocijenio “danas izrazito nevjerojatnim”, s obzirom na mjere uvedene nakon terorističkih napada 11. rujna 2001.
— S obzirom na golemi broj ljudi koji žele doći u SAD i živjeti miroljubivo, ne uznemiruje me činjenica da ga se deportira bez obzira na to što je prošlo puno vremena, kazao je Ragsdale.
Branitelj Bože Kelave je najavio žalbu na presudu. Tijekom srijede željeli smo stupiti u kontakt i sa samim Božom Kelavom i čuti njegov dio priče, ali su naši napori ostali bez uspjeha. Na ime 62-godišnjeg Bože Kelave registriran je telefonski broj u Belmontu u Californiji. Međutim, broj se, kako je nam objašnjeno kod lokalnog telefonskog operatera, na zatjev samog vlasnika vodi kao tajni i nedostupan je na upit.
Kelava je rodom iz sela Dobro, nedaleko od Livna. Kod mještana smo se pokušali raspitati o njemu, ali nam nisu mogli puno reći. Većina se tek kroz maglu sjeća kako je potkraj 70-ih godina u medijima bilo dosta riječi i govora o ovome slučaju. Tek nam je jedna gospođa ispričala kako je njezin suprug zbog prezimena Kelava prije izvjesnog vremena imao problema prilikom ulaska u Italiju, a što povezuje upravo sa slučajem prezimenjaka iz SAD-a.
Inače, upad dvojice hrvatskih emigranata u njemački konzulat u Chicagu detaljno je opisan u internetskoj bazi podataka američkog Nacionalnog memorijalnog instituta za prevenciju terorizma — MIPT. Navodi se, među ostalim, datum njihova upada, meta, taktika i oružje koje su koristili, kao i činjenica da pritom nije bilo ozlijeđenih i mrtvih. Prema tom opisu događaja, dvije naoružane osobe preuzele su kontrolu nad konzulatom, uzele osam taoca i zahtijevali da im se omogući komunikacija sa Stjepanom Bilandžićem, Hrvatom zatvorenim u Kelnu, za kojega se navodi da je bio osnivač organizacije pod nazivom “Hrvatski narodni otpor”, a čiji je glavni cilj nezavisnost Hrvatske od tadašnje Jugoslavije. Potom je u zgradu konzulata doveden Bilandžićev brat, McLaughlin Evan Bilandžić, koji im je poručio kako bi bilo dobro da iziđu vani. Nakon desetosatnih pregovora i uvjeravanja taoci su oslobođeni.
U prosincu iste godine 36-godišnji Božo Kelava i 32-godišnji Mile Kodžoman oslobođeni su optužbi za kidnapiranje i proglašeni krivima za zatvaranje njemačkog diplomata Wernera Ickstadta nakon zauzimanja konzulata. U početku im je prijetila maksimalna kazna od 10 godina.