Idemo dalje naprijed – s ISTINOM na sunčevu svjetlost, piše Božo Šimunović

Kada su partizani došli do Zagreba u svibnju 1945. godine htjeli su sravnati Zagreb, izbrisati ustaški glavni grad sa zemljopisne karte. Ipak, pošto su mnogi imali obitelji ili rođake u Zagrebu, a i drugi ljudi su bili protiv tog sotonskog plana, dogovoreno je bilo da pošalju “glasnika” u Zagreb da se uruči to pismo sa zahtjevima partizana. U pismu, kojeg je uručio “emisar”, je bilo zahtjevano da se sva hrvatska i njemačka vojska povuće iz Zagreba i da se Zagreb preda bez borbe, a zauzvrat grad Zagreb neće partizani “izbrisati”. Poglavnik dr. Ante Pavelić je odlučio sa ostalima u Vladi NDH da se povuku iz Zagreba i da krenu prema Austriji, a privremenu vlast i svoje ovlasti u Zagrebu je pokušao prenijeti, posredstvom HOS generala Vjekoslava Luburića, na kardinala Stepinca. Taj partizanski “glasnik” je bio Slovenac Josip Kotnik, otac Zorana Kotnika. On je prvi ušao u Zagreb i mirnim putem “dobio ključeve grada” od gradonačelnika Eugena Starešinića, koji je potom krenuo s hrvatskom “kolonom” u izgnanstvo. Nije partizane dočekao oduševljeni narod grada Zagreba, nego su sami komunisti u gradu teatralno trčali ulicama grada kako bi se prevarantski prikazalo kao da je oduševljen narod dočekao osloboditelje. Manipulacija i prevara! Priložena slika to dokazuje.

Istina o Zagrebu 8. svibnja 1945. i ulasku partizana u njega

“Oslobođenje” grada Zagreba sa Županijom je rezultiralo sa 106 masovnih grobnica, koje su zvjerski partizani napunili sa hrvatskim civilima. Najstrašnije je bilo masakriranje nevine djece bez roditelja – njih 500 djece, starosti od 7 do 17 godina, na Markuševcu. Živi su rezani i komadani, djevojčicama su rezane dojke, vađene maternice, rezane uši i nosevi, kopali su im oči, a iz bolnica u Zagrebu su svi bolesni i ranjeni ubijeni i bačeni u masovne grobnice, poput Jazovke. Dom za učenice u Preradovićevoj ulici je bio ispražnjen, a učenice su odvedene cestom prema Velikoj Gorici i sve ubijene. To je bilo “oslobođenje” Zagreba!