HRVATSKI FOKUS – “OSEBUJNOST I ČISTOĆA HRVATSKOG JEZIKA” – Prepisao Otporaš iz Časopisa USTAŠA, god. IX. kolovoz 1982., br. 15., stranica 12.

 

Povijest

Osebujnost i čistoća hrvatskog jezika

“I svoj jezik Hrvati pozabit hote!”

 

Poglavnik Dr. Ante Pavelić na zaključnoj sjednici Hrvatskom Državnom Saboru, dana 28. veljače 1942.
Neka mi bude slobodno da spomenem još jednu – na oko – malenkost. Mi smo nasliedili od dvadesetogodišnje ili dvadeset trogodišnje Jugoslavije mnogo zla, pa su se kroz to vrijeme – kako sam to rekao i u svojoj Poslanicu Hrvatskom Državnom Saboru – mnogi poroci su se uvriežili u hrvatskom narodu. (Ovdje treba za današnji naraštaj pojasniti tu riječ “poroci” što bi u ovoj Poglavnikovoj izreki to moglo značiti: Mnoge ljage ili ljagavci su uvriježeni u hrvatskom narodu. Mnoge sramote i bruke, mnoge crne mrlje su na hrvatskom narodu, mo, Otporaš.) Mi ćemo te poroke izliječiti svim sredstvima i načinima, svi složno, pametno i jedinstveno. Ni jednoga poroka nećemo zaboraviti. Ovdje bih htio dati značajnost još jednoj stvari, htio bih ovdje spomenuti još jednu stvar, da stekne obću saborsku značajnost, a to je pitanje jezika. Pjesnik nam reče: “I svoj jezik Hrvati pozabit hote.” Nikada ga toliko nisu pozabiti hoteli kao u ovih dvadeset i tri godine. Koliko se god kod nas govorilo o jezičnom pitanju, o germanizaciji, i madžarizaciji i td., nikada kroz stoljeća hrvatski narod na svome jeziku nije toliko pretrpio, koliko kroz ovih dvadeset i tri godine, jer je – ne radi istovjetnosti, nego radi sličnosti – bio još teže izvrgnut.

Mi imamo svoju književnost, književnost od šest, sedam, osam stoljeća, pa se naš jezik uviek zvao hrvatskim. U zadnjem našem robovanju (Za sigurno Poglavnik sa ovom riječju: “U zadnjem našem robovanju…” je mislio na savez sa Srbima u Jugoslaviji. Ali zahvaljujući glupostima onih Hrvata koji su se borili u partizanskim redovima za Jugoslaviju, na svu žalost ta Poglavnikova izreka se nije ostvarila, tako da je bila “U zadnjem našem robovanju”, došlo je i drugo robovanje. Mo, Otporaš.) imao je hrvatski jezik i to ime izgubiti i postati “srbsko-hrvatskim” i “jugoslavenskim” jezikom.

Najveće nedjelo i naselje, što se može na jednom narodu napraviti, jest napraviti atentat na njegov jezik, koji ga podpuno i točno obilježuje. Ljudi se naviknu – ne na zlo – ne na zle stvari i navike mnogo prije, nego li na dobro. Vjerujte mi, za nas, koji smo bili u vanjskom svietu više nego jedno desetljeće i tako sretnim slučajem bili izuzeti iz pogibelji, da si kvarimo jezik, za nas je bilo strašno čuti, kako se u Hrvatskoj, kako se u Zagrebu, piše i govori. Najprostije, najgrdnije balkanske rieči postale su sastavnim dielom hrvatskog jezika, i to po riečima, po značenju i po obliku kako su se donosile i kao su se izgovarale. (Tko u ovo ne vjeruje, neka izvoli prolistati i pregledati hrvatsko novinstvo i pisanje sve do prije proglašenja današnje RH., pa će se uvjeriti. Mo, Otporaš.)
Naš liepi jezik, naš zvučni jezik, naš kulturni jezik, u pravome smislu rieči gospodski jezik – jer je cieli hrvatski narod i seljak i radnik gospodski narod, – taj jezik bio postao običnim žargonom, u kojem smeta ljudskog družtva u noćnim kavanama razgovara.

Ja sam se mučio i s gospodom ministrima (Usput rečeno da je jedina Hrvatska Državna Vlada, HDV, imala 33 Ministra. Svi su bili sa doktoriskim titulama, osim jednoga koji je bio inženjer, mo, Otporaš) i sa sastavljenjem zakonskih odredba i zakonskih naredba, izgubio sam više puta po nekoliko sati na dan izpravljanjem jezika. Kada smo uzpostavili našu državu i kada imamo našu nezavisnost, narodnu individualnost, – moramo uzpostaviti i naš jezik, čisti, onakav, kakav jest. (A ne po samovolji današnje prokomunističke vlade partizanskog sina Ive Josipovića koji dozvoljava da se iznakazi naš lijepi hrvatski jezik s srpskom ćirilicom, mo.)
Zato sam ja i izdao zakonsku odredbu o imenu i čistoći hrvatskog jezika, da ga nitko nema prava više zvati prišivenim imenima i da ga nitko nema prava i ne smije više nagrdjivati, kvariti i sramotiti. Koliko će mi profesori u tome pomoći, vidjet ćemo.
Prepisao Otporaš iz Časopisa USTAŠA, godima IX. kolovoz 1982., broj 15., stranica 12.

Mile Boban


Komentari

Jedan odgovor na “HRVATSKI FOKUS – “OSEBUJNOST I ČISTOĆA HRVATSKOG JEZIKA” – Prepisao Otporaš iz Časopisa USTAŠA, god. IX. kolovoz 1982., br. 15., stranica 12.”

  1. You have observed very interesting details! ps decent internet site.Blog money

Odgovori