Gotovo svaka duža rasprava u Hrvata vodi do “U”staša i partizana, Bleiburga, Jasenovca i stvarno je fascinantno kako je Drugi svjetski rat i danas nazočan u hrvatskom narodu. Jako puno Hrvati govore o upostavi Nezavisne Države Hrvatske, njenom postojanju, karakteru, ali i konačnom slomu. Tako nije nimalo slučajno da je 10. Travnja 1941. god. predmet mnogih rasprava, sukoba i kontroverzi. Naime, toga dana u 16 sati i 10 minuta pukovnik Slavko Kvaternik preko radija Zagreb je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. To više nije bio stoljetni san hrvatskog naroda, to je bila stvarnost!

Pri razmatranju povijestnih činjenica vezanih za NDH, “U”staše i 10. Travnja važno je uzeti u obzir povijestni kontekst samih događaja, uzročno-posljedične veze pojedinih događaja te njihov utjecaj na cjelokupnu političku i društvenu situaciju. Jugoslavija u kojoj su i Hrvati živjeli od 1918. (prvo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije, od siječnja 1929. godine i službeno Kraljevina Jugoslavija) bila je sve samo ne ravnopravna i demokratski utemeljena država triju naroda.

Dovoljno je samo spomenuti atentate u Narodnoj skupštini na Stjepana Radića i njegove suradnike, šestosiječanjsku diktaturu kralja Aleksandra, ali i mnoge druge marginalizacije, diskriminacije i progone Hrvata. U toj prvoj Jugoslaviji struktura vlasti je sve najvažnije resore i područja upravljanja u državnom aparatu prepustila Srbima pa je tako nezamislivo bilo vidjeti Hrvata u visokim pozicijama u vojsci, žandarmeriji, financijama, diplomaciji i slično. Hrvatskom narodu je takva Jugoslavija postala omražena, a kao radikalniji oblik reakcije na neravnopravnost i diskriminaciju Hrvata 7. Siječnja 1929. nastao je “U”staški Pokret, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU!

Važno je napomenuti da u početku ovaj pokret nije imao nikakve veze ni sa fašizmom ni nacizmom, već je kao revolucionarni pokret hrvatske mladeži i pobornika pravaških ideja tražio uspostavu vlastite i neovisne hrvatske države na njenom povijesnom području koji je bio poznat Bogu, čovjeku i cijelom svijetu s GRANICOM NA DRINI!. Daljni povijesni događaji u svijetu, ali i na području Hrvatske  te splet različitih okolnosti drugog svjetskog rata doveli su do čuvenog 10. Travnja kada je uz naporne borbe “U”staškog Pokreta i povijestne želje hrvatskog naroda stvorena NDH. Na čelu “U”staškog Pokreta bio je Poglavnik dr. Ante Pavelić koji je tada i u to vrijeme revolucionarnim sredstvima sve borbe za rušenje monarhističke srpske kraljevske države jugoslavije a za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

Usudio bih se reći da je hrvatski naroda dočekao 10. Travanja kao jedan izraz stoljetnih želja hrvatskog naroda i sa radošću i oduševljenjem prihvatio taj jedini povijestni događaj, jer nakon gotovo tisuću godina stvorena je Država Hrvatska gdje su Hrvati; katolici, muslimani, pravoslavci i sve druge vjerske manjine mogle slobodno i mirno živjeti jedni s drugima. Misleći da su se napokon oslobodili svih srpskih i jugoslavenskih okova i robovanja, Hrvati su 10. Travnja doživjeli kao nešto veliko, povijesno i dugo iščekivanom DELIRIJU nije bilo kraja. Kao što je rekao i prvi predsjednik Obnovljene Hrvatske Države dr. Franjo Tuđman, NDH je bila i izraz težnji hrvatskog naroda za neovisnošću, a ne samo puki hir Sila Osovine.

Međutim,vrlo brzo, pod pritiskom fašističke Italije i nacističke Njemačke, NDH je bila pritisnuta uz zid i prisiljena potpisati 18 svibnja 1941. godine rimski ugovor i tim činom ustupiti neka hrvatska područja uz obale Jadranskog mora, ILI NE IMATI NI ONO ŠTO SMO IMALI, A TO JE NAŠA POVIJESTNA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA! Taj čin je dao KPJ, Titu i njegovim pristašama odskočnu dasku da navale drvljem i kamenjem na Poglavnika dra. Antu Pavelića, na NDH, pa tako i na hrvatske kćeri i sinove, HOS-e i sve one koji su svojim životima branili svoju teškom borbom i krvlju stečenu Hrvatsku Državu. U toj velikoj KPJ laži i prijevari Hrvata da je Poglavnik prodao Dalmaciju, i u ocrnjivanju i klevetanju NDH-e,   vrlo brzo počelo se širiti razočaranje među hrvatima, što je KPJ na čelu sa Titom uveliko iskoristila da zavadi Hrvate. NDH je bila odraz stoljetnih težnja i želja hrvatskog naroda, a hrvatski državni vrh je sa žaljenjem prihvatio himbeni saveznika politički manever, znajući savršeno dobro da će se taj rimski ugovor s naše hrvatske strane poništiti čim se politička prilika Hrvatima pruži. I ta politička prilika Hrvatima i političkom vrhu “U”staškog Pokreta se je pružila u noći između 9/10 rujna 1943. godine. Plemeniti ideali Poglavnika i “U”staškog Pokreta da se sačuva NDH, KPJ, Titina promidžba i Titini pristaše su uveliko KRIVI ZA PROPAST NDH, ZA MILIJUNE POBIJENIH HRVATICA I HRVATA, ZA VIŠE OD MILIJUNA SILOM ISELJENIH HRVATA, ZA OSAM MILIJUNA DEMOGRAFSKOG GUBITKA HRVATA…I to je cijena koju su Hrvati platili u stoljetnom stvaranju njihove Države Hrvatske i to je cijena koju su Hrvati platili u gubitku stoljetne očekivanje NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE! u svibnju 1945.

Sve u svemu, NDH se nije mogla održati jer je bila vezana sa himbenim saveznicima fašizmom i nacizmom. Hrvatska nije bila niti jedno niti drugo, kao što ni Zapadne sile koje su bile borbeni saveznik Staljina i komunizma, nisu bili komunisti niti simpatizeri Staljina i komunizma. Hrvatske Oružane Snage, “U”staše i Domobrani su imali plemenite hrvatske ideale a da ih u njihovoj namjeri za očuvanje NDH nisu vodile fašističke i nacističke ideje već ideje Slobodne i Nezavisne Hrvatske Države. Treba također istaknuti da je bilo i hrvatskih partizana koje su vodili slični ideali, probitak i sreća hrvatskog naroda. Kliknite na link: Dva ideala, ustaški i partizanski. Ili kliknite na: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA.  Stoga, 10. Travnja je datum kojeg TREBA GLORIFICIRATI I UZDIZATI DO NEBESA, jer je ON svakako jedan neizostavni dio hrvatske povijesti, dan kada su Hrvati nakon gotovo tisuću godina dobili svoju Hrvatsku Državu. On, Deseti Travnja za Hrvate je najvažniji datum u povijesti hrvatskog naroda, tim više što je po prvi puta u povijesti hrvatskog naroda došla Hrvatima jedna država koja se je zvala NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. To nije mala stvar za hrvatski narod koji je imao svoju NDH kao jednu povijestnu težinu i sjetiti se Njega znači prisjetiti se težnji i nastojanja hrvatskog naroda za slobodnom i suverenom Državom Hrvatskom.

Mi Hrvati bi se napokon trebali prestat stidjeti svoje povijesti pa i samim time prihvatiti 10. Travnja kao dio naše povijesti. Povijest je takva kakva jest i nju treba prepustiti povijestničarima, ne obojenim i ideološki nastrojenim ‘pametnjakovićima’, već pravim znanstvenicima koji su prije svega istinoljubljivi i koji će bez ikakvih predrasuda i utjecaja sa strane reći ono najvažnije – A TO JE ISTINA DA JE NEZAVISNA DRŽAVA BILA HRVATSKA I DA JU SE NE MOŽE PREŠUTJETI, PRESKAKATI I BUDUĆIM HRVATSKIM NARAŠTAJIMA PRIKAZATI KAO NEGATIVNA TVOREVINA HRVATSKOG NARODA.

A mi ? Mi bi se napokon trebali prestati neprestano dijeliti, gledati čiji djed je bio “U”staša, a čiji u partizan. To je jadno, jer Hrvatima treba prava i istinska pomirba, zajedništvo i ljubav jednih prema drugima.  Ne želim da i naša djeca i unuci gledaju na “U”staše i partizane, na bilo kakve utopije i bolesne ideologije, ratove i sukobe. Stoga, dragi moji Hrvati, razriješimo se napokon te povijest, na istini gradimo i sagradimo zajedništvo, oprostimo jedni drugima  i živimo svi zajedno u ljubavi. Kanimo se mitraljeza i topova, kapa i srpova, ratujmo protiv siromaštva, nepismenosti, gospodarske krize…tako da konačno Hrvati mogu živjeti mirno i slobodno, bez ideoloških natruha i bez HIPOTEKE PROŠLOSTI…