Hrvatska i Ustaštvo br. (2) 2010

HRVATSKA I USTAŠTVO (2) 2010

Nastojat Ću u kratkim crticama navesti Predzorje i Povode UstaŠtva od 1918 pa do atentata na Stjepana RadiĆa.

Godina 1918. 1. prosinca

  • Izaslanstvo Narodnog vijeĆa ” Hrvata, Srba i Slovenaca ” predaje regentu Srbije Alexandru Karađorđeviću u Beogradu zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje imao prečanski Srbin Svetozar Pribičević. Takodjer je povijesno poznato da je upravo zbog te “žurbe za ujedinjenje” Stjepan Radić izjavio: “Ne srljajte kao guske u maglu”.
  • 3. prosinca – Predsjedništvo Hrvatske Stranke Prava izdaje proglas u glasilu “Hrvatsko Pravo” u kome u ime HSP prosvjeduje proti zaključku Narodnog Vijeća i stapanje Hrvatske se Srbijom pod vlast srpskog kralja.
  • 5. prosinca Hrvatski vojnici u Zagrebu uskratili su položiti prisegu srbijanskom kralju Petru Karađorđeviću, te napustili vojarne stupajući kroz grad. Na Jelačićevom trgu je došlo do napadaja iz zasjede na njih, te je ovom prilikom poginulo 14 vojnika. (Naravno Hrvatskih, moja opaska, Otporaš,)
  • Godina 1919. 25 ožujka – Zatvoren je predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić i zadržan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci.
  • 28. lipnja na Konferenciji za Mir u Versaille-u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski kraljevski ministar Vesnić i kao delegat na Konferenciji je govorio o “Oslobođenim krajevima Srbije” da ni jedinom riječi nije spomenuo Hrvatsku.
  • Pa i zašto bi!?
  • Treba slijediti Ilije Garašanina “Načrtanije”: gdje je Srbin, tu je Srbija.
  • Godina 1920. Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva – Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kretko vrijeme postao najjača radnička organizacija.
  • Godina 1927. 23 siječnja – Izabran je na izborima Dr. Ante Pavelić oblasnim zastupnikom.
  • Na prvom nastupu dao je izjavu, u kojoj je tražio da se svi zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama pozovu u Hrvatski Sabor i proglase potpunu samostalnost Drzave Hrvatske.
  • (Tako je učinio i postupio dr Franjo Tuđman u lipnju 1991 godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz Njega odcijepio od Jugoslavije Hrvatsku i proglasio ju Neovisnom Državom Hrvatskom, NDH, mo. Mile Boban, Otporašp.)
  • 11. rujna – Dr. Ante Pavelić izabran je za narodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.
  • 28. listopada – Pročitao je narodni zastupnik Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu izjavu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću
  • (dr. Ante Trumbić, Ivan Meštrović i Frano Supilo su bili prvi pokretači osnivanja jugoslavenskog odbora u Parizu 1915 god. moja opaska, Mile Boban.)
  • i njemu, u kojoj u ime Hrvatskog Bloka izajavljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazočnost, moja opaska) u Beogradskoj Skupštini ne znači priznanje države – Srba, Hrvata i Slovenaca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. ( Dr. Ante Trumbić je bio prvi predsjednik Jugoslavenskog Odbora i potpisnik poznate Krfske Deklaracije, ministar prve kraljevske vlade i prvi koji se je razočarao u koncepciju Jugoslavije kao razočarani Jugoslaven, 1936 god. piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću:
  • Dr. Paveliću, dajem vam ključeve kojima sam ja stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja opaska).
  • 7. prosinca – Dr. Ante Pavelić brani u Skoplju na sudu makedonske rodoljube proti kojima je bio poveden po srbijanskim zakonima kazneni postupak radi pripadnosti makedonskoj oslobodilačkoj organizaciji. Iz gore navedenog se mogu uočiti dvije stvari: (1) Da se spominje Nezavisna Država Hrvatska = NDH i (2) da je dr. Ante Trumbić kao stvaratelj Jugoslavije postao prvi razočarani Jugoslaven.
  • Objavljeno: 16.04.2009. u 12:32h
  • colonia.tino 16.04.2009 20:23 h
  • Dragi kolega otporaš Makedonci koje je Pavelić branio, je su li oni imali veze sa VMRO? Ta politika, gdje je jedan Srbin, tu je i Srbija, opstala je nažalost sve do ovog stoljeća, u nekim glavama takva ideja nažalost živi i danas…
  • otporaš 16.04.2009 22:16 h
  • kolega colonia.tino, jest. Osobno sam poznavao njih nekoliko, naravno mladje. Atentator na kralja Aleksandra u Marseille-u 9 listopada 1934 godine je bio jedan iz te organizacije, po imenu Veličko Georgijev Kerin, poznat kao Vlado Černozemski, bio je poznat i kao Vlado Šofer. Mislim o tome pisati kada dodje vrijeme.
  • colonia.tino 16.04.2009 22:24 h
  • Da, poznato je kako su u akciji atentata na srpskog kralja sudjelovali i VMRO i ustaše zajedno, barem tako govori službena povijest..Mislim da svako preispitivanje prošlosti, donosi do kvalitetnije istine i nudi bolji zalog za budućnost…
  • east zagreb 16.04.2009 23:44 h
  • Vezano za pokolj Hrvata na Jelačićevom trgu 1918 g. treba reći da je srpskim ubojicama zapovijedao Grga Anđelinović, djed Zorana i Vesne Pusić. Mnogo je još poveznica raznih počinitelja zločina nad hrvatskim narodom u prošlosti sa današnjim vlastodršcima i kreatorima javnog mišljenja. To treba naglašavati, tako da se ne bi zavaravali kako imamo državu. Imaju ju oni.
  • Otporaš 17.04.2009 00:10 h
  • east zagreb nisam znao da je Grga Anđelinović, djed Zorana i Vesne Pusić, bio zapovjednik srpskih vojnika koji su nemilosrdno pucali na hrvatske vojnike 5 prosinca 1918 godine na Jelačićevom Trgu. Kolega east zagreb možete li vi to provjeriti tako da to stavim u moju kartoteku. Naravno da Zoran i Vesna Pusić nemaju blage veze s tim.
  • east zagreb 17.04.2009 00:55 h
  • Otporaš, mala ispravka. Grga Anđelinović je brat Zoranovog i Vesninog djeda Danka. Kao šef redarstva u Zagrebu zapovjedio je pokolj na Jelačićevom trgu. Koliko je bio odan Beogradu govori činjenica da 1928 g. nakon ubojstva Stjepana Radića postao ministar građevinarstva u jugoslavenskoj vladi, a kasnije je bio veleposlanik u Pragu i Beču u vrijeme najkrvavije šesto siječanjske diktature. 1941 g. bježi u inozemstvo i priključuje se četničkim političkim krugovima. Zabilježeni su podaci da je tijekom ratnih godina 1942. i 1943. pisao tekstove u kanadskom Srpskom glasniku i četničkom listu ‘Novosti’.
  • Nedavno se pojavilo još jedno ime iz obitelji Z. i V. Pusić. Radi se o Vuku Anđelinoviću koji se nalazi na popisu medicinskog osoblja 11. dalmatinske brigade koja je vršila poslijeratne pokolje na Kočevskom Rogu. Prilažem poveznicu Milke Planinc koja je zapovjedala tim pokopljima nad hrvatskim zarobljenicima na Kočevskom Rogu je 1945. vježbala partizanke kako da zarobljeniku jednim potezom noža odrežu testise i penis. Doveli bi zarobljenike, vezali ih za stol i onda na njima vježbali. Na živim ljudima bi vježbali i vadjenje srca, a na ženama vadjenje maternice. Tako su ih ubijali svaki dan. Te žene partizanke su kasnije to činile i na drugim mjestima – stratištima. Milka Planinc je zločinac veliki!
    U partizanima, da dokažete da ste im odani, morali ste ubiti nekog svog. To je sve opisano u knjizi “Svi umiru jednako”. Takve partizanske ubojice koji bi se poslije opijali i pričali o tome što su radili bili bi likvidirani. Na Bledu, u odmaralistu, bi se odmarali i dobivali nagrade za genocidno ubijanje. Prva nagrada je bila za onog koji je ubio najmanje 3 000 zarobljenika. “Pobjednička” partizanska vojska nije mogla imati ranjenike bez ruke ili noge – tako je naredio ”DRUG TITO”!, pa ih niste niti mogli vidjeti na boračkim proslavama, jer ih viče nije niti bilo.
  • Vuk Anđelinović je ujak V. i Z. Pusić, sin Danka, Vesninog djeda. Za njega se pretpostavlja da je liječio partizanske ubojice koji su doživjeli psihički slom nakon silnih ubijanja.
  • Naravno da Z. i V. Pusić nemaju direktne veze sa nedjelima svojih predaka, ali je njihova obiteljska povijest važna za razumijevanje njihovog današnjeg djelovanja.
  • Otporaš 6.08.2009 21:19 h
  • Otporaš pročita sam sve tvoje opise koje si do sada napisao ukupno br. 73. Samo se pitam otkud tebi sve to znanje? Znam da si rođen u prošlom stoljeću, pa nisi valjda stotinjak godina star!? Odlučio sam ponovno pročitati sve i gdje nadjem prikladno, komentirat ću.
  • Otporaš 13.08.2009 05:34 h
  • Domobran, meni je drago da vi čitate i da uživate što ste pročitali. Što se tiče mojeg znanja, ono je minimalno. Ono što vi smatrate da je moje znanje, to je samo životno iskustvo. Prošao sam toga mnogo, skoro bi se moglo reći da nema “pekare iz koje kruh nisam jeo’. Mnogo sam proživio, još više čitao i zapamtio što sam čitao. Najviše od onih koji danas nisu više na životu. Posebno mi je to drago što sam čitao ono što su oni proživjeli i doživjeli i na papir stavili, tako da se zna i ne zaboravi. Eto, dragi prijatelju Domobran, zato i ja pišem prije nego zatvorim moje umorne oči. Pozdrav od Mile Boban, Otporaša.