BOŽIDAR KAVRAN I POGLAVNIKOVO PISMO

BOŽIDAR KAVRAN I POGLAVNIKOVO PISMO

Dne 31. prosinca 1955.

Dragi bojniče ! (Možda će zauvijek ostati tajna tko bi mogao biti ovaj “bojnik”, jer se ime nigdje ne spominje, mo. Otporaš.)

Kako sam Ti već javio, nemili slučaj Srečka Rovera, koji se je teško ogriešio o svaku stegu pa i neopravdano i neistino obiedio niz čestitih hrvatskih rodoljuba i boraca, nije ostao osamljen, nego se je snjime poistevjetio i general Luburić, koji mi je tim povodom upravio pismo i u njemu naveo, da se odriče čina i svih dužnosti u organizaciji upravivši ujedno i nekoliko pogrdnih izraza prema meni. Na osobne uvrede nisam se nikada u životu i napose ne u javnom radu za narodnu stvar osvrtao, pa to ne bih učinio ni sada, nu njegovu ostavku sam morao prihvatiti i razriešiti ga dužnosti. (Istine radi treba se ovdje navesti za hrvatske nove i nadolazeće naraštaje da su Poglavnikovi nasljednici desetljećima širili, a ima ih i danas koji to šire da je Poglavnik razriješio Maksa Luburića svi činova, izbacio ga iz redova Ustaškog Pokreta i sve tome slično. Neka ovo Poglavnikovo pismo bude dokaz da je Maks Luburić osobno predao sva odlikovanja Poglavniku s time da se nije slagao s njigovim nekim stavovima koji su se u njegovo ime širili iz Buenos Airesa. Mnoge stvari o ovom pitanju se mogu pronaći u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, izdanje Despot Infinitus, Zagreb 2014. Mo. Otporaš.)

Rovera ne poznam osobno, (po pisanju i izjavi satnika Dinka Šakića u opisu koji je izišao na portalu Ustaški Pokret u dva nastavka “Akcija Deseti Travanj” Božidara Kavrana, tu Dinko Šakić tvrdi da je u njegovu nazočstvu u Rimu 1946. god. Srećko Rover predao Poglavniku izviješće koje je došlo iz domovine, mo. Otporaš.) nu velikoj množini Hrvata u emigraciji je poznato, da je upravo on bio onaj, koji je najviše nagovarao pojedine rodoljube i borce, da u tragičnom slučaju pok. borca i velikoga rodoljuba Bože Kavrana podju u domovinu u šumu, a u više je slučajeva prikazivao, da je to i moja bila želja i ako sam ja, čim sam za tu akciju saznao, pok. Kavrana pismeno zamolio, da se ne ide, jer, da za to nije još vrieme. (Pročitajte gore spomenuti opis Dinka Šakića na portalu “Ustaški Pokret”, uočiti ćete da je Poglavnik bio upoznat o toj Akciji Deseti Travanj od prvog dana, mo. Otporaš.)

Napose je poznato, da je Rover sve te osobe u grupama i grupicama prevodio preko granice i predavao u ruke navodnim Križarima, a da ih oni vode dalje u šumu, a kasnije se medjutim bilo izpostavilo, da to nisu bili Križari nego OZNA-ši, koji su ljude odvodili u zatvor i na stratište, dočim se je Rover svakog puta natrag u Austriju vraćao, pa i posljedni put nakon predaje i istog pok. Kavrana. (Po svim znacima i saznanjima koje mi danas poznajemo, izgleda po ovome što Poglavnik ovdje iznosi, da je on bio loše ili krivo obavješten. Ja sam o tome pisao u ovim pismima 28 lipnja 2012. pod naslovom ČASTNI SUD i iznio u 10 nastavaka slučaj Rovera. Molim, koga zanima neka po datumima opisa ovih PISMA MAKSA LUBURIĆA to pronađe, pa će se tu moći vidjeti šta su tu izjavili tada živi i svjedoci i sudionici “Akcije Deseti Travanj”, koju je vodio i predvodio Božo Kavran. Tu će se moći vidjeti, između ostaloga, da je Božo Kavran zadužio Srečka Rovera da izradi 10.000 Poglavnikovih fotografija. Jedna slika da je bila u gradjenskom odjelu s oznakom “Dr. Ante Pavelić – Hrvatski Državni Poglavar”, a na drugoj u vojničkoj bieloj odori “Dr. Ante Pavelić – Vrhovni Zapovjednik Hrvatskog Narodnog Odpora”. Mo. Otporaš.)

Težko je vjerovati, da je i one izgrede, koje je sa svojim uputama australskim družtvima, koje je slao i po svim ostalim zemljama, učinio iz neke puste odanosti prema Luburiću i da to što je u stvari značilo sijanje razdora u našim rodoljubnim redovima, nije imalo neki drugi i dublji razlog. I ako nije lahko na temelju svega toga praviti skrajne zaključke, ipak je u najmanju ruku neobhodno potreban najveći oprez, jer nema nikakve dvojbe, da neprijatelj hrvatskog naroda nastoji sve poduzeti, kako bi ometao i spriečavao oslobodilački rad. Potreban je dakle oprez i sve mjere sigurnosti, jer bi u danom odlučnom času mogla stradati sama stvar a uz to biti izvrženi najvećoj pogibelji i životi stotina i tisuća boraca u domovini i inozemstvu.-

Ja sam na to opetovano upozorio Luburića nu to nije ništa koristilo i on je vjerovao više Roveru nego meni te preko toga prelazio, pa i nakon moje odluke u gornjem smislu kod toga ostao. Osim toga je Luburić u posljenje vrieme poduzimao posve na svoju ruku i samovoljno bez moga znanja i pitanja stanovite čine a kraj toga je izpadalo, kao da to čini u moje ime, spominjući ga. Za takove samovoljne čine nisam mogao više snositi odgovornosti tim više, što ista ne pada samo na mene, nego i na sve vas, kao što je to bivalo i u prošlosti, pa to moramo barem sada u tudjem svietu spriečiti.-

Svima nam uviek mora biti pred očima narodna stvar a nikada osobna pitanja ne smiju rad za nju ometati ili spriečavati. Svi smo prolazni, samo su domovina i narod vječni i za njih moramo sve žrtvovati i na taj način s Božijom pomoći konačni cilj postići.-

Ove pripomene stavljamo do znanja i ostalim istaknutim pripadnicima Hr. Oružanih Snaga kao i članovima oslobodilačkog pokreta, da svi budu izravno i od mene neposredno o pravom stanju stvari obaviešteni, kako ne bi bili izvrgnuti bilo kakovim neistinitim informacijama.-

Za Dom Spremni ! Tvoj

Ante (vlastoručno)

Napomena:
Ovo pismo je kopija Poglavnikova Pisma. Na vrh pisma olovkom je napisano “kopija” i vrlo čitljivo se vidi original i plava boja penkala. Pismo sam pronašao u pismu Anti Kršaniću, kojega je njemu poslao Frank Fekter iz Berkeley Californija 18 siječnja 1956., – bojnik HOS, kako sam mogao saznati iz generalovih pisama, – i u kuverti Franka Fektera je ovo Poglavnikovo pismo, pretipkano, po svoj prilici, s originala. U popratnom pismu Frank Fekter piše svojem prijatelju Anti Krišeniću između ostaloga i ovo: “…Kako vidiš iz priložene kopije “hladni rat” između Ćaće i Maksa se nastavlja nesmanjenom žestinom. Iz ove nove obtužbe mi se čini, kao da Ćaća nema pametnijeg posla, nego se latio starih tračara (rekla, kazala) možda želi da nas time udobrovolji.-“.