(Ovo mi je jutros, 7 ožujka 2017.  Ivan Boban, jedan moj susjed iz Bobanove Drage mi je ovo poslao. Sve odgovara istini u napisanome članku. Ja sam tada bio dijete od četiri godine i kao kroz maglu se nekih stvari sjećam, a što se ne sjećam, čuo sam mnogo puta od seljana koji su pripričavali i prenosili nama mlađima. Ja ću ovdje nadopuniti što nije zapisano u ovom opisu a dogodilo se baš i upravo u selu Sovići i Bobanovoj Dragi. Otac mi je pričao da su čuli kako od Posušja preko Svetigore se spuštaju četnici, silaze u selo Sovići, pale, pljačkaju a da ljudi bježe prema Grudama, Ljuguškome gdje su bile postave Hrvatske Vojske HOS-a NDH. Tako je i moj otac s drugim Bobanjarima pošao prema Grudama spašavati glavu. Prolazeći kroz Potkraj, istočni dio Bobanove Drage, pred svojom kućom je sjedio Grgo, Grše Boban (1896-1943). Moj otac, Blago Grubišić, Kajić i drugi su mu govorili da četnici nailaze i da nije pametno ostati u selu, našto im je Grše rekao da je on stari čovjek i da oni njemu neće ništa učiniti. Moja mater i druge majke u selu su uzele djecu i otišle iznad sela, u brdo, boriće i tu se sakrile u grmlje i špilje dok četnička orgija nije prošla. Toga se sjećam kao da je jučer bilo. U prolazu kroz Bobanovu Dragu četnici su opljačkali što su mogli ili što im je trebalo. Jedni su išli kroz selo dok su se drugi spustili na cestu. Tu su zapalili Mate Boban, zvani Matan kuću, jer su mislili da je to glavni stožer tada bojnika Rafajela, Ranka Boban. Tu zapaljenu i izgorijelu kuću su kasnije kupili Braća Ikan i Pavo Boban, Mišin. To je bilo 1952. godine. I ovu priču mi je uistini ispričao Pavo Boban, Mišin. Drugi četnici su u prolazu kroz Potkraj ubili Grgu Boban, Gršu, zatim se spustili niz Radinu ogradu prema Grudama. Prva kuća na ulazu u selo Grude bila je Stjepana Zorić, zvani Stipuka. Tu su na licu mjestu mu ubili ženu, zapalili sijeno i slamu i ostalo. Ovo sam kao povijestnu istinu smatrao potrebnim ovdje nadodati, tako da se zna i da se nezaboravi. Mile, Milan Boban Gabrića iz Bobanove Drage.)