Posjeta Mile Bobana Zvonki Bušić, Federalni zatvor na Pacifiku, Lompoc, Kalifornija, svibanj 1979.
Zvonko Bušić je nakon samoubojstva ostavio dva oproštajna pisma u kojima moli za oprost zbog onoga što je učinio jutros jer više nije mogao izdržati i “nije mogao živjeti u Platonovoj pećini”.
PLATONOVA PEĆINA ………………………………….U VII. knjizi Države, u dijalogu između Sokrata i Glaukona, Platon kroz usta svog učitelja Sokrata sintetizira mnoga od svojih učenja u arhetipskoj priči o pećini:–Iza toga, dakle – rekoh – usporedi našu narav prema tome je li ili nije obrazovana sa sljedećim stanjem. Predoči, naime, sebi da ljudi žive u podzemnoj špilji koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj odmalena s okovima na nogama i vratu, tako da ostaju na istom mjestu i da gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja gori odozgo i izdaleka njima za leđima; među ognjem i sužnjevima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledateljima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije. – Predočujem si. – Predoči si, dakle, uz taj zid ljude koji nose svakakve sprave što iznad zida izviruju, kipove, druge životinje kamene, drvene i svakojako izrađene; i kako je prirodno da jedni nositelji govore, a drugi da šute. – Čudnu sliku veliš i čudne sužnjeve. – Nalik na nas! Jer misliš li najprije da bi sužnji od sebe samih i jedan od drugoga što drugo vidjeli osim sjenâ što bi od ognja padale na stijenu pećine pred njima? – Ta kako, ako bi prisiljeni bili cijeli život držati glavu nepomično? – A što bi vidjeli od predmeta koji bi se mimo nosili? Zar ne bi isto? – Dašto. – Ako bi se, dakle, mogli među sobom razgovarati, misliš da sjene koje bi vidjeli ne bi običavali zvati jednako kao i prave predmete? – Bez sumnje. – Što dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo, kad bi koji od prolaznika progovorio, misliš, da bi oni držali da netko drugi govori, a ne sjena koja bi mirno prolazila? – Zeusa mi, ne mislim. – Sasvim bi, dakle, takvi ljudi držali da ništa drugo nije istina nego sjene predmetâ? – Veoma nužno. Platon opisuje stanje neznanja u čovjeku, uspoređujući “svijet što se preko vida ukazuje” sa “stanom u tamnici”. “Svijet što se preko vida ukazuje” je pojavni svijet, svijet oblika i objekata, manifestirani svijet čiji je uzrok bitak, nevidljivi život svih vidljivih pojava. Svijet kojeg čovjek neposredno vidi je odraz, sjena istinske stvarnosti koju fizičke oči ne mogu vidjeti. One primaju svjetlo vatre koja gori “odozgo i izdaleka” u pećini, svjetlo fizičkog Sunca, čineći tako ono čemu ih je priroda namijenila. Ono što za Platona predstavlja neznanje ili “stan u tamnici” odnos je čovjeka prema pojavnom svijetu, vezanost isključivo za ono što prenose osjetila. Ljudi koji okovani vide jedino sjene, odraze na zidu pećine, oni su koji primaju jedino ono što im prenosi “oko” – simbol fizičkih osjetila, površinskog promatranja stvari. Njihova je stvarnost tada ograničena, a oni sami robovi su vlastitog stava uzrokovanog neznanjem: “ono što vidim, čujem, dodirujem, to i priznajem”… Čovjek ne ostaje nepokretni zatvorenik pećine zato jer se nalazi u manifestiranom svijetu, nego zato što misli da je to sve, zato što ne zna za drugo. Ali Platon kaže da iz pećine postoji izlaz, a između sužnjeva i pećinskog zida postoji put koji vodi gore… – Gledaj, dakle, što bi im se dogodilo kad bi se toga izbavili, odbacili okove i izliječili ludosti, ako bi im se prirodno ovako to događalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osjećao bi kod svega toga bol i radi blistanja svjetla ne bi mogao spoznati ono od čega je do tada vidio sjenu – Što bi, misliš, rekao, ako bi mu tko govorio da je tada gledao tlapnje, a sad da bolje vidi, budući nešto bliže bitku i okrenut prema predmetima u kojima je više bitka, i ako bi mu onda sve što bi mimo prolazilo pokazivao i pitanjima silio da odgovara, što je? Misliš da ne bi bio u zabuni i mislio da je istinskije ono što je dotada vidio nego ono što mu se sada pokazuje? – Dakako. – Što ne, i ako bi ga se sililo da gleda u samo svjetlo, boljele bi ga oči, bježao bi i okretao se prema onome što može gledati i mislio bi da je to zaista jasnije od onog što bi mu se pokazivalo? – Da, tako. – A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim uzlaskom i ne bi pustio, prije nego bi ga izvukao do sunčanoga svjetla, zar se ne bi kod tog namučio i ljutio, što ga se vuče i kad bi već došao na svjetlo, zabliještenim očima ne bi mogao vidjeti ništa od onoga čemu sada velimo da je istinito? – Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada. – Dakle bi mu, mislim, trebalo priučiti se, ako bi htio vidjeti predmete gore. I najprije bi najlakše opažao sjene, zatim, u vodi slike ljudske i ostale, poslije pak same predmete. Iza toga bi lakše promotrio noću stvari na nebu i samo nebo, pogledajući u svjetlo zvijezda i mjeseca, negoli danju sunce i sunčano svjetlo. – Kako ne! Platon simbolički prikazuje traganje za spoznajom. Nekadašnji zatvorenik postaje putnik koji mora proći kroz teškoće puta u nepoznato: strmi uspon, nedoumice i sumnje, svjetlo na koje se mora postepeno i strpljivo privikavati. Tek nakon puno truda putnik može vidjeti drugačiju stvarnost: – Napokon bi, dakle, mislim, mogao vidjeti i ogledati sunce kakvo je, ne slike njegove u vodi i na tuđem mjestu, nego sunce samo po sebi i na svojem mjestu u punoj stvarnosti. – Nužno. – I zatim bi već o njemu zaključivao da ono daje godišta i godine, da sve upravlja na vidljivom svijetu i da je na neki način uzrok svemu onome što je vidljivo. – Očito bi poslije onoga na to došao. – Što onda, kad bi se sjećao staroga stana, mudrosti ondje i tadašnjih supatnika, misliš da ne bi sebe držao sretnim radi te promjene, a one žalio? – I te kako. – A ako je tamo imao kakve časti i pohvale od drugih i počasti onaj koji je najoštrije vidio sjene koje su mimo prolazile i koji je najbolje pamtio, što je običavalo prolaziti prije, kasnije i zajedno, te bi onda iz toga najvrsnije pogađao ono što će se dogoditi, misliš, da bi željan bio toga i zavidan radi časti i vlasti među onima? Ili bi mu se dogodilo prema Homerovim riječima te bi živo volio “kao težak služiti drugome čovjeku siromašnu” i bilo štogod radije podnio nego da bi onako morao misliti i živjeti? – Ja mislim tako da bi volio sve podnositi nego onako živjeti. Za razliku od pećine, vidljivog i manifestiranog svijeta, istinska stvarnost nalazi se u nadosjetilnom svijetu, svijetu ideja. To je svijet koji se približava bitku, svijet prauzora, uzroka svega što je vidljivo. Putnik koji se priviknuo na njegovo svjetlo počinje shvaćati razliku između znanja i neznanja, razliku između slobode koju pruža znanje i života okovanih zatvorenika pećine. No, Platon namjenjuje svome putniku novo putovanje: silazak natrag, u pećinu. Njegova je dužnost otkriti svojim nekadašnjim supatnicima ono što je spoznao. Ali, put silaska opet predstavlja novi proces nadvladavanja poteškoća, a zatvorenici pećine ne prihvaćaju onoga tko ih želi uznemiriti u njihovoj nepomičnosti: –I ovo, dakle, uzmi na um. Ako bi takav opet sišao i na isto mjesto sjedao, zar mu ne bi oči bile pune mraka, došavši iznenada sa sunca? – I te kako. – A ako bi mu onda opet trebalo prepirući se s onim vječnim sužnjevima prosuđivati one sjene, dok je još zabliješten, prije nego se oči ustale – a to vrijeme privikavanja ne bi bilo baš kratko – zar mu se ne bi smijali, i zar se ne bi o njemu govorilo da se gore uspeo samo zato da se vrati s pokvarenim očima, te da nije vrijedno ni kušati gore ići? I ako bi kako mogli dobiti u ruke onoga koji bi ih htio otkivati i gore voditi, zar ga ne bi i ubili! – Zaista bi. Usprkos tome, smatra Platon, oni koji znaju dužni su oslobađati od okova one koji ne znaju, najvažnijom od svih spoznaja: spoznajom dobra. Opisujući svijet izvan pećine, svijet ideja, Platon kaže da u njemu vlada Sunce koje daje život svemu – ideja dobra. Ona je “… uzrok svemu što je ispravno i lijepo u svijetu; u vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegova, a u misaonom svijetu sama kao gospodar daje istinu i um; … nju treba vidjeti onaj koji želi razumno raditi bilo u posebničkom bilo u javnom životu.” Spoznaja dobra ne znači jednostavno prezirati sjene. Ono što moraju naučiti zatvorenici pećine jest prepoznati istinu u svim njezinim odrazima. Prepoznati ono što se manifestira kao Lijepo, Dobro i Pravedno u svim stvarima: ideju dobra. Tom spoznajom uče se prepoznavati i razlikovati sjene od stvarnosti, ispravno vrednovati stvari, stvarati forme i život koji će biti potpuniji odraz dobrog, lijepog i pravednog. To je i smisao skidanja okova. Ali, čime zatvorenici mogu spoznati istinu ako im oči prenose tek nepotpunu stvarnost, što je oruđe u skidanju okova? Platon kaže: “… ta moć, kao i sredstvo kojim svatko uči, nalazi se u svačijoj duši. Ali kako se oko ne bi moglo drugačije nego s cijelim tijelom okretati prema svjetlu iz mraka, tako se upravo mora ta moć okretati s cijelom dušom iz područja postojanja, dok ne postane sposobna gledati i uzdići se do bitka i najsvjetlije točke bitka, a to je velimo, dobrota.” Za razliku od osjetila koja prenose tek karakteristike odraza stvarnosti, sposobnost potpune spoznaje nalazi se u duši: “Onome što je većma božansko u nama, što nikada ne gubi svoju moć.” Duša, nevidljiva, a prisutna, može uzdignuti čovjeka u “misaoni kraj”, nevidljivu stvarnost kojoj i ona sama pripada. Ona je veza pomoću koje čovjek može ostvariti harmoniju između vlastitog bića i svijeta u kojem živi: kad duša vidi istinu, ruke je prenose kroz djela i čovjek je tada, jednostavno, živi. I kako, dakle, potaknuti dušu? Odgojem, kaže Platon. Ali duši ne treba “usađivati vid”. Duša vidi. Odgoj je umijeće okretanja očiju duše na pravu stranu…
-
Robert Gadže
-
You;
-
Mile Boban;
-
Oculi666Dei;
-
julienne busic;
-
Mijo Potkrajac;
-
Miro Matijević;
-
Franjo Ivić;
-
Tomislav Dragun;
-
Bozo Simunovic;
-
Ivica Josipovic
Zvonko Bušića ubio je dio Hrvatskog naroda koji oslobodjen tisućljetnih okova nije imao želju da progleda i izadje iz pećine svog neznanja jer se zadovoljio mrvicama kruha koje su mu gospodari bacali preko zida i plašili ga sjenama svoje moći.
PRIJE 45 GODINA
Na današnji dan 1976. Zvonko Bušić oteo je američki zrakoplov i tražio hrvatsku neovisnost
Zvonko Bušić zajedno sa još četvero suradnika oteo je američki zrakoplov na današnji dan 1976. U Boeingu 727 na letu iz New Yorka za Chicago bilo je 76 putnika
PRIJE 44 GODINE
Otmicom Boeinga htjeli skrenuti pažnju na ‘ugnjetavanje Hrvata u tadašnjoj Jugoslaviji’
Zvonko Bušić zajedno sa još četvero suradnika oteo je američki zrakoplov na današnji dan 1976. U Boeingu 727 na letu iz New Yorka za Chicago bilo je 76 putnika
Julie Bušić, terorizam, oprost i jedno malo školsko predavanje
Kako se terorista Bušića opet predstavlja kao heroja i uzora
NEZADOVOLJSTVO
Sa Bušićeva sprovoda otišli se pomoliti pred Kamenita vrata
Podsjetimo, Bušić se ubio u nedjelju hicem iz pištolja. Ostavio je dva oproštajna pisma u kojima je, između ostalog, napisao da “ne može živjeti u Platonovoj špilji”
U 12 SATI
Posljednji ispraćaj: Bušića će pokopati u srijedu na Mirogoju
Odlazak na Bušićev sprovod organizira se u Zadru, ali i drugim hrvatskim gradovima. Poznati politički emigrant ubio se u nedjelju u obiteljskoj kući u Rovanjskoj
NIJE MOGAO VIŠE
Bušić ostavio dva oproštajna pisma: Zamolio je za oprost…
Sanjati slobodnu Hrvatsku izgleda da je bilo lakše uza sve nevolje nego izdržavati hrvatsku zbilju, rekao je vidno potreseni Dražen Budiša o smrti prijatelja Bušića
VATRENIM ORUŽJEM
Zvonko Bušić se ubio u svojoj kući, tijelo je pronašla supruga
Zvonko Bušić počinio je samoubojstvo vatrenim oružjem u svojoj kući u Rovanjskoj. Pronašla ga je supruga Julienne. Informaciju je Večernjem listu potvrdila obitelj
Z. BUŠIĆ
‘Ne mogu ujediniti domoljube zbog podvala, povlačim se’
Zvonko Bušić je na webu svog “Hrvatskog plamena” objavio da se povlači iz politike. Hrvatska ide u krivom smjeru, političke elite vode nas u propast, kaže Bušić
DOMOLJUBNA STRANKA
Thompson i Z. Bušić izlaze na izbore s Hrvatskim plamenom
Među simpatizerima stranke su svećenik Zlatko Sudac, biskupi Mile Bogović i Ante Ivas. Najveći uspjeh očekuju u dijaspori iako će na izbore izaći u svim jedinicama
POZNATI EMIGRANT
Zvonko Bušić: Da je Tuđman živ on ne bi izručio Gotovinu
Najveću krivnju za procesuiranje Oluje snosi Stjepan Mesić, smatra Zvonko Bušić. Kazao je kako ona slika dok pušta britanske novinare u tajni arhiv govori za sebe…
ROBIJAO U AMERICI
Zvonko Bušić: Odbio sam 740.000 kuna od države
Hrvatski emigrant, koji je zbog otmice zrakoplova i smrti policajca 32 godine robijao u Americi, nedavno se učlanio u HSP dr. Ante Starčević. Ne želi novac od države
Bušić kriv i za bombu koja je u SAD-u ubila 11 ljudi?
Bušićeva otmica aviona 1976. i eksplozija bombe u zračnoj luci u New Yorku 1975. nevjerojatno su slične, tvrdi dio američkih istražitelja
‘Na putu sam razmišljao o patnjama koje sam prošao’
Zvonko Bušić je u petak u rodnom Imotskom govorio pred okupljenom masom o stradanjima imotske krajine. Govorio je i o majčinim patnjama
Zvonko Bušić: Dosad sam nosio hlače Gojka Šuška
Zvonko Bušićje sa suprugom ‘šopingirao’ po Zadru. Nakon tridest godina robije i nedavnog pomilovanja kupio si je bermude i jedne hlače
Z. Bušić nakon 32 godine u rodnom selu u Hercegovini
Zvonko je boravak u Zagrebu produljio jer sređuje dokumente. Prije toga, kazao je brat Ante, doputovat će vlakom u Split.
Bušićeve žrtve: On je na slobodi, a mi svi patimo
Policajac T. McTigue ostao je invalid zbog bombe koju je postavio Bušić. Njegov kolega je poginuo. O njihovom ogorčenosti pisao je New York Times
Bušića na Plesu dočekali Thompson, Budiša, Pašalić
“U boj, u boj” i “Marjane, Marjane” pjevalo je par stotina ljudi okupljenih na zagrebačkom Plesu dok su čekali Zvonka Bušića. Stigao je oko 20.30 sati
Z. Bušić večeras nakon 32 godine dolazi u Hrvatsku
Bušić je pomilovan i pušten na slobodu pod uvjetom da se više nikad ne vrati u SAD. Bušića su 1977. osudili na doživotni zatvor
Zvonko Bušić na slobodi će čekat deportaciju iz SAD-a
Hrvatski emigrant Zvonko Bušić za otprilike dva mjeseca bit će deportiran iz SAD-a jer toliko traju potrebne procedure. Ne smije se vratiti u SAD
Bušića u nedjelju preuzima imigracijska služba SAD-a
ICE donosi nalog o deportaciji emigranta Bušića u Hrvatsku, bez prava na povratak u SAD. Još nije poznato koliko bi ta procedura mogla trajati
SAD pomilovale Zvonka Bušića, izlazi 20. srpnja?
Skupina hrvatskih političkih aktivista, predvođenih Zvonkom Bušićem, 10. rujna 1976. otela je putnički avion na letu od New Yorka do Chicaga
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.