ZULUMĆARI KAO DEMOKRATE, piše dr. Tomislav Dragun…

From: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Sent: Monday, November 11, 2019 9:44 AM
To: Vladimir Biondic <vbiondi938@gmail.com>; dragutin safaric <dragutin_safaric@yahoo.com>; Annie Boban <froate@hotmail.com>; Hrvoje Mirković <hrvoje.mirkovic@gmail.com>;  Josip Jurčević <jurjosip@gmail.com>; Lovorka Dragun Mirković <lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com>; 

Subject: ZULUMĆARI KAO DEMOKRATE

———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: pon, 11. stu 2019. u 10:44
Subject: Re: ZULUMĆARI KAO DEMOKRATE
To: Josip Jurčević <jurjosip@gmail.com>

Moja literatura je život. Nakon toga tražim odgovore na ovo ŠTO SAM VIDIO.

Ne želim se ja sporiti ni sa kim, ali moram reći da je zločin – ZLOČIN, iza koje slijedi KAZNA. Svako zavijanje zločina u ideologijski plašt je podloga za nove zločine.

Josip Broz (Tito) je 10. travnja 1941. bio beskućnik i propalica. Posrećilo mu se što su baš njega odabrali tamo neki “HAHARI” i što su oni pobijedili u ratu.

Inače, Josip Broz (Tito) završio bi pod nekim mostom kao najobičniji klošar. Taj čovjek, moram reći, smetalo kome to ili ne, nikada u životu nije platio (podmirio) – nikakav račun.

Zato je vrlo opasno takve tipove povezivati s bilo kakvim projektima, jer ih oni ni u “malo prstu” nemaju. (Dakako, među njih spada i Andrej Plenković. Digresija: Kad sam dobre volje, a supruga mi zamjeri na prevelikom radu, ja joj odgovorim: “Oh Marija, nije ovo ništa. Vidjet ćeš kad budem odlučio izdati Sabrana djela Andreja Plenkovića.” (Vi ste gospodine Tomislave Dragun dobar u pamćenju, vješt na peru i brz na pisanju, poznajte vrlo dobro povijest, ne bojite se istine, borite se protiv laži, trebali bi ste se pozabaviti i napisati knjigu – do sada su dvije izišle “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” 2014., i “SLUGA DOMOVINE” 2018. – “SABRANA DJELA MAKSA LUBURIĆA”, poput francuskih pisaca koji su iz zaborava izvadili kneginju Madame de Sevigne i o njoj prikupili kolekcije njezinih sabranih pisama i napisali na tone knjiga LES LETTRES DE MADAME DE SEVIGNE = PISMA GROFICE DE SEVINGE.

Mile Boban, Otporaš.)

Poznato mi je kako je nastao “Komunistički manifest”. I odakle je došla naručba. Nu, to nije osnovanim razlogom pobijati njegove formule procesa društvene reprodukcije. Istina, on je (bezrazložno) ignorirao duh (kreativnost) i utjecaj proizvodnosti rada na vrijednost radne snage i stvaranje viška vrijednosti. Nije dao (uglavnom) niti obrasce za praktične izračune vrijednosti (što je izvrsno primijetio, recimo, Dr. Loepold Bjelobrajdić).

U svakom slučaju, i uz navedene nedorečenosti, njegove konstrukcije su utemeljenije od (samo za usporedbu velim) formulacija o nastavku svemira kroz izvjestan (pretpostavljeni) prasak nečega, a bez i pokušaja nalaženja rješenja za postojanje silnih zakonitosti po kojima on funkcionira.

Pa što! Čovjek smije misli i pogrješno, ali ne smije klati druge ljude koji su od njega “pošteniji, sposobniji i marljiviji” u ime tobožnjih viših ciljeva (o kojima jedino razmišlja iz dosade sjedeći na WC-školjci).

Marxa treba gledati u ozračju polovice 19. stoljeća kad su ljudi radili i po 16 sati, bez tjednog i odmora, kad se je u rudnike odlazilo već s 12 godina, kad su žene bile marva koja dela 24 sata dnevno. Nije to bilo vrijeme Krešimira Severa i Vilima Ribića s “dlanovima bez žuljeva”, koji se (isključivo) bore za veće koeficijente.

Moralo se je s nečim krenuti, pa što se dobije.

Ne znam kako ste Vi obiteljski organizirani. Ja pak, govorim dakle samo o sebi, kad ulazim u neki (financijski) projekt svojim članovima objasnim: (1) polazne pozicije, (2) startne zahtjeve i (3) s čim bih u konačnici trebao biti zadovoljan. Inače, porastao bi im apetit iznad realnih mogućnosti (i stvarnih očekivanja).

Radi toga su se predstavnici (kao sudionici) onih koji jedva sastavljaju “kraj s krajem” (na čijoj sam strani uvijek bio, i uvijek ću biti, a ne na strani kojekakvih danguba i jebivjetara) čvrsto postavljati prema onima koji su u njima gledali obično smeće – kako bi ih čulo (kao i ovi danas mene).

To je jedini put kako možeš doći do “svoje korice kruha” i sačuvati ju.

Imao sam brojne učitelje (istina i: “učitelje”) u životu. Jedan od njih, moj kum (pokojni) Martin Milković (tri godine stariji od mene – što je kad imaš 20 i tek nešto više godina), mi je znao reći:

“Gledaj đubre u oči i reci mu što zaslužuje! Kratko, jasno i precizno.“

Toga se i danas držim. I formalno, i sadržajno.

Srdačan pozdrav

dr. sc. Tomislav Dragun

pon, 11. stu 2019. u 09:57 Josip Jurčević <jurjosip@gmail.com> napisao je:

Poštovani dr Dragun

Vi otvarate kapitalna pitanja iza kojih stoje naslage svega i svačega nevaljaloga, tj. najrazličitijih interesa koji se metamorfoziraju i usložnjavaju tijekom vremena.

Ispravljanje toga može se događati samo na temelju znanja iz kojeg će proizlaziti djelovanje.

Jasno je da su svi putovi u pakao popločani rajskim obećanjima – to je već u Bibliji sjajno ilustrirano.

Naravno, da u Manifestu ne piše što će sve raditi i imati komunistički satrapi i njihova struktura, kao što ni nigdje ne piše ovo što i kako i radi čega radi Plenky i njegovi.

Odnosno, njihova (i drugih sličnih varalica) teorije su prepune slatkorječivih sotonskih obećanja o općem dobru.

Međutim, objektivno gledajući, industrija zločina je veoma složen i zahtjevan posao, i da bi se mogla događati ta sustavna industrija zločina ona mora koristiti znanje i imati na raspolaganju vojsku intelektualnih i birokratskih slugu, a u svemu tome je ipak najvažnija teorija, prema načelu: “Ideje vladaju svijetom”.

O svemu tome, za početak, zainteresirane upućujem na osnovnu klasičnu literaturu – E. Fromma i H. Arendt.

lp

jj

pon, 11. stu 2019. u 08:01 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

Još malo dragi Smokvina:

Što je to (konkretno i naredbodavno) učinio Slavko Kvaternik da su ga strijeljali, a što nije učinio Dr. Ante Pavelić, pa ga nisu ni optužili?

Spomenuo sam Vam onih 25 % kuna s kojima su (bez pljačke banaka i internetskog plaćanja) “partizani” raspolagali 1944. godine (prema njemačkim izvorima koje je obradio Jozo Tomljenovich).

pon, 11. stu 2019. u 07:55 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

Još nešto izravno za g. Smokvinu!

Vaš Njonjo (Gordan Jandroković) da ja (Čovjek, Rimokatolik, Hrvat, Građanin i Državljanin Republike Hrvatske) nemam pravo zamoliti za tumačenje nekog (bilo kojeg!) zakona.

Dragi prijatelju!

Čovjeku nisu potrebni samo “puni lonci” (kako su Židovi – hodeći kroz pustinju i sjećajući se Egipta – govorili Mojsiju).

t.d.

pon, 11. stu 2019. u 07:44 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

Dragi Profesore,

Upravo sam na poglavlju u Spomen knjizi gdje govorim o kaznenim (sudskim) postupcima protiv mene u “mojoj” Republici Hrvatskoj.

Općinski sud u Zagrebu (slučaj: Hotel Split) me je oslobodio krivnje nakon – 10 godina.

Županijski sud u Zagrebu (slučaj: Croatia Bus) me je oslobodio krivnje nakon – 24 godine.

Županijski sud u Splitu (slučaj Slobodna Dalmacija) me je (tek prvostupanjski!) oslobodio krivnje nakon – 25 godina.

Općinski kazneni sud u Zagrebu (slučaj Exportdrvo) se je proglasio nenadležnim nakon – 17 godina, a isto tako Županijski sud u Zagrebu nakon – još 2 godine.

Županijski sud u Slavonskom Brodu me je osudio za poticanje (nagovor) Mirjane Marinović (direktorice Brodvina) za počinjenje kaznenog djela (zaključivanje ugovora naloženih od Skupštine u kojoj ona nije imala niti jednog glasa, a ja sam – u ime “diskretnih” dioničara imao 50,39%), koje ona nije uopće počinila (pitati famoznog Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu).

Pitanje svima:

Kakav sam ja to ugled – kao financijski revizor – za to vrijeme mogao imati, kakve sam narudžbe mogao dobivati?

“Ljuta trava na ljutu ranu!”

Ljut sam “do kostiju”.

Zato od mene bježe, bilo: Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Ivo Goldstein, bilo: Mario Jareb, Vladimir Geiger i Ivo Lučić, bilo: …

Ne tražeći ni od koga nikakvu pomoć,

želim svima

dug život, dobro zdravlje i zavidne radne učinke.

dr. sc. Tomislav Dragun

pon, 11. stu 2019. u 07:10 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

Gospodine Profesore,

Citiram s www.wikipedia.org:

“Bojeći se množenja Izraelaca u Egiptu,faraon (možda Ramzes II.) naredi da se pobiju sva muška novorođenčad. Mojsijeva majka načini košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke (Nila).”

Prije 3.500 godina Mojsije je pučanstvu objavio Deset Božjih Zapovijedi (isto bi bilo i da su to bile Mojsijeve zapovijedi). One vrijede i danas.

Hrvatski Sabor donosi svake godine (u nečijoj “kuhinji”, daleko od očiju javnosti složenih) na stotine propisa.

O čemu se tu radi?

Pa, to su faraonove naredbe kojima se provodi nečija konkretna volja. Svejedno je to bio to Kurta ili Murta (određen na izborima).

Kad govorim na Josip Broz Tito nije bio komunist, da KPJ nije bila komunistička stranka, onda hoću reći (tvrdim) da nikakav komunistički projekt ne predviđa 27 dvoraca za (doživotnog) vladara, podobnost (po kojoj Tvrtko Jakovina može biti sveučilišni profesor, a Tomislav Dragun ne može) i društveno vlasništvo (zbiljno vlasništvo “Nove klase”) kao izgovor za zbiljno posjedovanje nekih tvarnih (ili čak i duhovnih) dobara.

Rekao sam jučer g. Smokvini: “Nije problem u Plenkoviću što vlada tako kao što vlada Republikom Hrvatskom, nego u tome što je društveni i politički sustav RH tako definiran da se on može ponašati onako kako se i ponaša. Nitko od bilo kojih kandidata niti ne pomišlja, na primjer, promijeniti ono (oprostite na izrazu) sranje u Hrvatskom Saboru gdje nikoga ne bude (osim kod glasovanja) kad se raspravlja i o životno važnim pitanjima.”

Što će mi takva Hrvatska?

Zar niste ljudi da i “mali” ljudi govore: “Nije to Hrvatska koju smo htjeli, za koju smo se borili?”

(Ovu gore izreku je meni rekao preko telefona hrvatski uznik u američkim zatvorima Ranko Primorac kada sam ga početkom prosinca 2009 godine zovnuo. Ranko je živio u Metkovićima a umro 19 prosinca 2009. Mo. Otporaš.)

“Ropstvo s maskom” nije potrebno Hrvatskom Narodu, nije mu potrebna država kojom će se “Beograd” preseliti u “Zagreb”, nego država koja će ga štititi kao posebnu (sa svojim odlikama) ljudsku zajednicu. A tu nije samo bitka za glavni grad i za granice.

Na to ja mislim kad govorim o “promjeni hrvatskog društvenog orkestra”, a ne o tome da bi (figurativno govoreći) Tomislav Dragun zamijenio Kolindu Grabar Kitarović. Za to su mnoge “kosti” prerano otišle u zemlju, a ne da bi se zadovoljile s poklikom: “Imamo Hrvatsku”.

 

Što je to što imamo?

 

Srdačan pozdrav

 

t.d