VIŠE PUTA SAM POČIMAO PISMA SA RIEČIMA: PSUJTE ME ALI ME NE TUCITE,

NAPOMENA:

(Piše Maks Luburić, general Drinjanin, svojim “Osobno nekim užim suradnicima” u pismu od 25. IV. 1964. Sadržaj pisma je jako zanimljiv a pismo se nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” na strani 324/326/326.  
Meni se je nedavno jedan čovjek iz Hrvatske javio i zamolio me da mu iz originala prekopiram ovo pismo, jer, kako kaže, da je pismo vrlo mutno i skoro nečitljivo. Odmah sam potražio to dotično pismo koje nije original nego kopija od mnogo i mnogih kopija, tako da su mnoga slova mutna i nečitljiva. Ja ću sada to pismo ovdje prepisati. Iz te kopije od kopije koju ja posjedujem, nastojat ću uz naočale i povećalo prepisati što bolje mogu, a ako neku riječ ne mognem odgonetnuti, to ću navesti da se zna. Otporaš.)

Uredničtvo i Uprava
Madrid, 25. IV. 1964.

Dragi moji!

Više puta sam počimao pismo sa riečima: psujte me, ali me ne tucite. Ponavljam. Nisam spavao. Morao sam obaviti mnoge poslove izvan kuće, osobne i zajedničke. Mnogo posjeta, mnogo obaveza u Madridu, gdje smo pater Oltra i ja bili u kratko vrieme u tri navrata. I treba živiti, i obavljati tiskarske poslove. Ali sada sam, vjerujem, deset dana kod kuće, te ću pokrenuti OBRANU, napisati nekoliko izvješća ZAPOVJEDNOG SKUPA, okružno pismo za javnost, i pokrenuti material za dvije knjige. (Po svoj prilici radi se o knjigama (1) “VOJNIČKI PRIRUČNIK” Svezak I. (vojničke teme) i (2) “ELEMENTI I METODE KOMUNISTIČKE GERILE”, one knjige tisane 1964. godine, mo.)

1. Pukovnik Štir…..nečitljivo (po svoj prilici se radi o knjigi “ELEMENTI I METODE KOMUNISTIČKE GERILE” koju je te godine napisao puk. Ivan Štir, mo.) predgovor (taktika)

2. general Diaz de Villega: REVOLUCIONARNI RAT (prevod sa španjolskog) (DRINAPRESS je tiskao tri knjige španjolskog generala Diaz de Villegas (1) REVOLUCIONARNI RAT, knjiga br. 6. 1965., (2) GRADJANSKI RATOVI I REVOLUCIJE, knjiga br. 8. 1965., (3) NAPADAJ I OBRANA, knjiga br. 12. 1966. Ne samo da je ove knjige sa španjolskog na hrvatski jezik preveo general Drinjanin, nego je on ovim knjigama dao završnu riječ. U prvoj knjigi završna riječ je na stranici 156/171, druga knjiga završna riječ se nalazi na stranici 109/139, a treća knjiga završna riječ je na stravi 193/204. Ove završne riječi generala Drinjanina su kvas svih hrvatskih rasprava, svih hrvatskih dialog, kako desni tako i lijevi, tj. ustaških i partizanskih, bolje rečeno ustačkošnacionalističko hrvatski i partizansko/antinacionalističko hrvatski. Mo. Otporaš.)

Ovih dana odpravljamo Vam knjigu: SOCIJALNI ESEJI od pok. Felix Niedzielski (knjiga br. 2. 1964., mo) sa uvodom i predgovorom prof. Meheša. To je naučni rad o materijalizmu, historijskom i dijalektičkom materijalizmu, što je najviše trebalo.

Spremamo ogromni materijal vjerske prirode koji izlazi uz kolaboraciju jedne medjunarodne i španjolske organizacije, veoma uplivne i moćne za našu budućnost. Izlazi i circular patra Oltra na hrvatskom, 200.000 svetih sličica 1.000 brošurica na hrvatskom jeziku.

Tiska se i neobično pametna protutitovska propaganda na engleskom, koju je sastavio i poslao prof. Meheš o tomekako je Tito ubijao i progonio protestants. židove, muslimane itd. a ne samo katolike. To je važno radi vlasti koju imaju protestanti u anglosanskom svietu.

Bili smo i na sastancima sa predstavnicima Španjolskog Crvenog Križa, a Rude Erić je bio predstavljen Glavnom Predsjedniku, inače članu vlade. Za kraće vrieme izlazi prvi broj nove revije: C R O A C I A sasma na španjolskom jeziku, za ovdje i 22 države Južne Amerike (eto ni to nisam znao da postoje 22 druge države Latinske Amerike koje govore španjolskim jezikom; i ne kradu španjolski jezik kao svoj posebni jezki kao što to čine naši takozvani bošnjaci, kradu hrvatski i srpski jezik, mo.) sa prikladnim parialom.,

Spremamo i posebni broj DRINE posvećena hrvatskoj ISTRI. Sazrijeva odlika za nastup KISH.KOMINFORME (Ova riječ je vrlo mutna, mo.) Ovdje i s nama. Tu smo bili pokretači. Ne mogu sve staviti na papir, ni ovdje nemogu činiti šta hoće, ali ruka je tu, misao je tu, volja je tu, i vrijeme i za nas radi. (Tko iole ovo dobro pročita i proštudira, shvatit će misao generala Luburića i njegovu “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je upravo izišla u ovoj istarskoj DRINI br. 3/4 1964. godine. Sada mi je jasnije zašto mi se je taj čovjek iz Hrvatske javio i tražio od mene prijepis ovog pisma iz originala. Mo. Otporaš.) Svaki je dan više i onih iz Amerike, koji su odlučili da se ne daju živi pokopati. O tome ću pisati posebno i nadamo se da će tu Ante Došen, podpredsjednik Lige . u New Yorku i gl. tajnik Tomiša Grgić pokrenuti u obim Amerikama, koji vjeruju kao i mi i voljni su raditi.

Prvo idemo sa Obranom, da izkoristimo ogromni material 10. Travnja. Bar u Torontu, vjerujem dat će novi impuls. Nisam još dospio sve to srediti ali svi vele, da je proslava ne samo uspjela, nego i predstavlja novi korak. Zahvale novog Predsjednika br. Ratka Gagre. Ja čestitam njemu i svima, a onima svima koji su izdaleka došli, iz provincija, iz USA, i pretvorili proslavu u SABOROVANJE. Prisustvo Dešena dalo je posebno obilježje. Dolazak brata Erića iz Evrope isto tako. Sada se je povratio i brat Bojčić, (Žarko iz Toronta, mo.) novi šef propaganda Odpora u Torontu.

Njemu sam dao posebne instrukcije. Vjerujem da će se za novu vjersku stvar moći pokrenuti krugovi izvan Odpora. O tome ćemo posebno govoriti u OBRANI i u Okružnici. (U spomenutoj knjigi Maksa Luburića se može pronaći na više mjesta gdje general piše da su španjolski katolički krugovi na čelu Padre Oltra pokrenuli jednu isključivo vjersku novinu na međunarodnoj razini. General je uz pomoć Padre Oltra htio promicati i naše hrvatsko ime, te je za tu svrhu zadužio Žarka Bojčića iz Toronta da on u ime Odpora vodi tu stvar. Mo. Otporaš.)

U Argentini novi gl. tajnik radi. Održali smo uspjelu proslavu 10. IV. sa uspjehom, sa novim poletnim suradnicima, i snagama. Pokrenuo se je i naš stari lav Štir, kojega su Odbori bili skoro “izili” da se izrazimo kako bi se reklo “ercegovački”. (Maks je u pismima u spomenutoj knjigi često pisao da je puk. Štir išao iz organizacije u organizaciju, iz Odbora u Odbor, isključivo da bude izabran predsjednikom iste. Kada to nebi uspio, onda bi se povratio k svojima u Odpor. O tme general govori. Mo.) On i puk. Grgić posjetili su Hefera sa mojim okružnim pismom Skandinavije. (Trebalo bi negdje pronaći to Okružno pismo Skandinavije i u istom vidjeti o čemu se radio i šta je tu general pisao, mo.) Izgleda da će “vratnjak” i Barbarićima. Potrošili su mnogo tisuća dolara u skitanje, a samo su nastali novi razdori. “DANICA” je objavila iako su denoncirali iz HOP…(tri riječi ne čitljive,mo.) njemačkoj policiji. Strahoviti načini će imati sve to. Dakle denunciraju revolucionarce policiji, (Vidi OBRANA br. 11-12 1964., st 4., Otvoreno Pismo g. dr. Stjepanu Heferu, mo.) blate ih da su UDBA, itd. a kupe pare za obranu i – troše za propagandu, “živio ja, živio ti”. (Radi se o dvadesetak Hrvata koji su za 29 studenoga 1962., dan jug. državnog praznika napali jugoslavensku Misiju u Mehlemu i tom prilikom je poginuo neki Momčilo Popović, službenik te Misije. Za tu shrhu se je novac kupio za obranu ovih Hrvata, a proces je trebao početi 12 ožujka 1964. Vidi OBRANU br. 9-10 1964., mo. Otporaš.) Hefer pošteno misli i mi želimo da okupi HOP na solidnim temeljima, a neka prestanu blaćenja i skupa napried. Netreba rušiti ni Vijeće, ali barem onda nesmijemo ništa rušiti, nego neumorno okupljati, suradjivati, indoktrinirati, svrastavati i pokretati.

Vrlo nesebično, pametno i izdržljivo radi brat Brbić. (Stipe Brbić iz Australije, Pročelnik HNO za Oceaniju, mo.) Prilazi nam cviet ljudi iz Hrv. Rev. Bratstva. Dobivamo mnogo pisama u tom pogledu. Oni su tiskali brošuricu o Bleiburškim žrtvama. Čestitajte i pokažite Brbiću. Ide se napried. I ne želim da nam pristupe kolektivno nikakve organizacije: imao sam i imam ponuda od desetak grupa i organizacija. No. Neka rade, udaraju, probaju snage, metode i ljude. Probaju i – isprobaju. I kasnije “tko bolje, rodilo mu polje”. Mi želimo samo da se ide napried. Glavno je izgraditi ljude u borbi, a borba će postaviti šefove. Ne treba nikoga izključiti, nikoga apsorbirati, previše je UDBA jaka da bi formirali sada velike organizacije. Individualno, treba postavljati, individualno i u manjim grupicama, pokretati da “grizu” i da se pojača psihoološki rat na svim poljima. EDITORIJAL DRINA I TISKARA IZVRŠIT će SVOJU MISIJU. Skoro ćemo pokrenuti nove stvari i ja spremam za tisak PRIRUČNIK ZA KONSPIRATINVI RAD. (Pošto je ovo pismo pisano 25 svibnja 1964. a te godine je izišao iz tiska “VOJNIČKI PRIRUČNIK”, svezak I. (vojničke teme), Madrid, 1964., moglo bi se reći o tom priručniku general govori, jer drugih nije bilo, mo.)

Netko popa, netko popadiju, a netko popovu kčerku, – je vulgarni i stari izraz. Ja bih poludio kada bih poslušao sve savjete u pogledu šta bi sve naša tiskara trebla raditi. I morao bih imati ne samo čelične živce nego i posebnu milost Boga, da bih mogao ugoditi svima. Ima sasma oprečnih mišljenja ljudi, koji svi imaju prava reći svoju u pogledu tiskare, dionica, rada itd. Ugodi jednom, zamjeri se dvojici. Udovolji ovoj dvojici, zamjeriš se trojici. I tako. Ali idemo napried. Vladek, Gagro i drugovi iz Toronta, bojim se da su sa kuburom u ruci i opipavši svoj džep, ali su skupili i platili smo i drugu ratu mašina i novih slova. Tiskara postaje stvarnost. Da: dolaze predstavnici dioničara, ja im stavljam na stol račune, ali svi vele, da je uredu, da vjeruju. Ja bih volio da bi grupe kontrolirale, a ako ne svaki korak, ali osnovno, tj. upotrebu kapitala. Pokazao sam svima potvrde i na račune od 5 peseta, što je manje od 5 cenata kojega god novca. Nismo “izili” tiskaru kako su nebraća rekla. Ne samo da je izvršila misiju, nego je kapital tu. Najavljuju mi da će o svome trošku doći dvojica iz Argentine. Nastojat ću da ih prisilim da obave poslove kontrole. Zatvorit ću ih sa računima jednu noć u sobu bez kreveta, pa onda bumo vidili.

Ja tu stvar smatram ozbiljnom iako osobnom. Dobili smo dvije konkretne ponude za voditelja tiskare. Važem obadvije, nu o tome ja neću odlučivati, nego svi Vi. U moju kuću neće nijedan. S druge strane ja bih sutra to prepustio, nu taj mora stegnuti opanke u svakome pogledu. Tada Vi svi trebate riešiti, a i preuzeti odgovornost. Ja se obavezujem, da ako odlučimo predati tiskaru drugome (uz punu odgovornost posjedniku svih uvjeta) onda ću ja za pola godine moj dio predati Editorijalu jednu LYNOTIPIJU, nu to je posebni problem, o kojem isto neću sam odlučivati, jer bih ja tada trebao uredjivati jedan ANTIKOMUNISTIČKI LIST MEDJUNARODNOG KARAKTERA I SA POGLEDIMA NAŠIH…(nečitljio, mo,)…što će imati slušati mene, patera Oltra i još jednog, o kojem ne govorim, jer je prerano, ali je tu, i neki od Vas ste ga upoznali. Za sada nisam ovlašten više reći. Ne znam jesam li sve pravedno vodio, ali onaj tko od mene preuzme, taj će morati pametno voditi. O svemu tome moram još govoriti i razmisliti: ja imam 4 djece i ne mogu to zaboraviti. Sa lynotipom u posjedu naš Editorijal DRINA će biti u stanju učiniti ono, što smo uvijek planirali: postaviti na trgovačku bazu, i iz dobitaka voditi propagandu. Nu taj lynotip i mjesto urednika (list, a ne Editorijala) meni bi onda osigurao život i za djecu, i mene osobno, i onda ja ne trebam gubiti dosta vremena za privatne poslove.

Da se razumijemo: ja ne trebam osobno od Editorijala “DRINE” za živiti, ali moram o življenju voditi računa, jer znate priču o magarcu koji je naučio ne jesti…Sve je to u pogonu, u pregovorima, o svemu ćete biti obavješteni, i ostaje Vam: vjerovati, progledati, uvjeriti se, i odlučiti. Nu ja ne mogu svakom dioničaru davati računa, ni publicirati imena dioničara, jer to mnogi ne žele, a ni svima ja ne želim iz razloga kojih je mnogo. Vjerujem da svi znate kakva je razlika imedju lynotipa, gdje sjedi čovjek sa pisaćom mašinom i izlaze stranice, ili slovo po slovo stavljati i razstavljati.

Dobio sam garancije, da ćemo uskoro imati tri puta jaču propagandu na Radiosatu, ali i oni žele tu stvar riešiti – globalno, a to je ono što treba. Jednom riečju, hoće da nam pomognu, pa eto, i rieše problem moje obitelji, i da posvetim 24 sata na dan radu: (Tko je imao priliku partiti i čatati pisma Maksa Luburića, ili tko je imao priliku kupiti knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, mogao se je osvjedočiti da taj čovjek, Maks Luburić, skoro ni spavao nije i da je sav svoj život bio posvetio našoj Hrvatskoj. Zato čitati njegova pisma, kako je rekao pok. Miško Maslač je jedna nepresušena ŽIVA IDEJA. Mo. Otporaš.) protiv komunizma a s time i za Hrvatsku.

Neće se ništa bez nas dogoditi, a biti ćemo prvi medju prvima. Treba izdržati, neumorno ići putem i ne prenagliti se u postavljanju struktura, cilj itd., jer smo vidili, da su svi drugi skrahirali baš u tome. Treba jedan zapovjednik, treba mistika povjerenja i zapovjedanja, jer bez toga nema revolucionarnog pokreta. Nije rečeno da “general Drinjanin” mora biti baš – Luburić. Ali mora postojati taj ili drugi, pa i kolektivni zapovjednik, pa čak i anonimni, ali čiji autoritet mogu jamčiti ljudi ZAPOVJENICI IZVRŠNOG SKUPA. Meni je stalo do toga da u mene imate povjerenje, stalo mi je i osobno. Dosada ste dali dokaza i uvijek ste me izvukli “iz dreka”. Tiskara je tu kao sredstvo, ali ne jedino. Bit ću sretan, dakle, ako tako bude išlo i dalje, a ja mislim da moram Vama svima dati hvalu, priznanje i polagati računa. Ne mislim na odborsko izživljavanje, ni nadglasavanje, nego na kolaboraciju zrelih muževa jedne ekipe, koja vjeruje da će osloboditi Hrvatsku.

Toliko za ovaj čas. Grli Vas sve, odani Vam general Drinjanin.

Kraj ovog pisma.

(Čuli smo sada generala Drinjanina kako kaže “…zreli muževi jedne ekipe, koja vjeruje da će osloboditi Hrvatsku…” a mislio je na organiziranu ekipu članova Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO., što je i prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman uočio kada je 1987. godine proputovao duž Kanade i Amerike i sastao se sa visokim dužnostnicima odganizaciej HNO. Mo. Otporaš.)