Donosim i ovdje iznosim Zbir izraženih hrvatskih misli na razmatranje. Priloženo se može usporediti s Kačićevom knjigom UGODNI RAZGOVOR. Gore priložena slika je 45-tog predsjednika Donald Trumpa kako svojim kažiprstom lijeve ruke upire na LAŽI I NA NPRAVDE. Mile Boban.

Bozo Simunovic		2:26 AM (6 hours ago)
Stvarna ISTINA je drugacija od namontiranih yugo-komunisticko-UDBA-skih propagandno-mitomanijskih LAZI: https://croativ.net/rasni-zakoni-u-ndh-u-komentaru-cuven

5

ivan valek		7:41 AM (1 hour ago)
Svoje zločine ne možemo isprati ni opravdati zločinima prema nama ni drugim zločincima.Nema savršenog pojedinca ni savršenog naroda ali ne priznavanje zločina j

Viktor Arbanas	8:35 AM (22 minutes ago)

Translate to English

Partizantife balegaju s izmetom
tkojim im je Velezločinac Tito napunil prazne glave.

Zato su 100 % nesposobni bilo što, bar na kratko doba zapamtiti,
a kamo li trajno NAUČITI.

U sliedećemu pokušaju bi triebalo još više skratiti i to s najkraće mogućim riečenicama u najviše tri reda i jako velikim slovima.

Zašto Židi nisu tužili USTAŠU, GOSPODINA DOKTORA ANTU PAVELIĆA, poglavnika NDH s pozdravom ZA DOM SPREMNI, kao sve naciste do dana današnjega? Umro je kao pošten čovjek jer mu nitko nije mogao dokazati nikakve zločine. Progonio ga je jedino Velezločinac Tito na temelju izmišljanih i podmetanih komunističkih = partizantifskih laži poput mita o NOB-u s “sedam ofenziva” (osma ofenziva tzv. “traktorijada na Knin” je nastala puno kasnije).
–
Zašto svjetski povjesnici ni istražiteljski novinari nisu među velezločince uvrstili PAVELIĆA usprkos, u Jugoslaviji i nakon nje, iz dana u dan nabrajanih žrtava, npr. laži i mitova poput 400’000 do 1’700’000 u radnomu zatvoru, tzv. logoru Jasenovac, 10.000 djece s Kozare, 11.000 Židova
–
Zanimljivo je kako svjetski moćnici s pomoću svojih najutjecajnijih svietskih javnih glasila sustavno i slobodno mijenjaju svjetsko javno mišljenje pa su tako velezločincu Titu smanjivali s prvotnih 1.175.000
– bez na stotine tisuća poubijanih nevinih pučana NDH proglašenim „ratnim žrtvama“,
– kao i bez stotine tisuća poubijanih nevinih pučana NDH na križnim putovima nakon rata
– i u klanjima po selima i gradovima pri pljački imovine hrvatskih pučana (u Zagrebu najmanje 100.000!)
– te poslijeratnih poubijanih 568.000 „državnih neprijatelja“
tj. partizantife su uz svesrdnu pomoć svjetskih lihvara svojemu Velezločincu Titu smanjivali broj žrtava s nepristrano procijenjenih 2.200.000

na prvo procijenjenih 1.175.000 pa danas na 500.000, što je manje od 568.000 1951. javno objavljenih poslijeratnih smaknuća „državnih neprijatelja“!

Tu je popis svjetskih velezločinaca koji počinje s 3’000 ljudskih žrtava,

1. Mao Ce-tung 1949.-1976. Kina 37.828.000 – 77.277.000
   2. Jozef Stalin 1929.-1953. Rusija 40.000.000 – 48.911.000
   3. Saveznici: Đuro VI / Churchill VB i Roosewelt SAD 1943.-1945. 15.000.000 u bombardiranjima njemačkih i hrvatskih te
   Truman SAD 1945. japanskih gradova
   4. Adolf Hitler 1933/1939.-1945. Deutsches Reich prvo 8.000.000, zatim 20.946.000, 30.000.000 i najnovije 50.000.000
   5. Vladimir Iljič Lenjin 1917.-1924. Rusija 4.017.000 – 13.000.000
   6. Čang Kai Šek 1921.-1948. Kina (Taivan) 10.214.000
   7. Leopold II Belgijski s GB 1888.-1908. Kongo 8.000.000 – 10.000.000
   8. Hideki Tojo 1936.-1945. Japan 3.990.000 – 5.964.000
   9. Pol Pot 1975.-1979. Kambođa 1.700.000 – 2.397.000
   10. Tito, Bernard Habsburg ?Josip Broz 1944.-1980. Jugoslavija 1.172.000 – 2.200.000 (uglavnom Hrvata,
   što je genocid nad četiri do pet milijuna Hrvata u NDH)
   “Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika”.
   (A. Ranković „Politika“, Beograd, 1. veljače 1951.).
   Popisi pučanstva Jugoslavija: 1931. je bilo 6.085.482 katolika, a 1948. 5.199.770 mjesto 7.000.000 ili 1.780.000 manje.

   30. Slobodan Milošević 1992.-1999. četnička Srbija 100.000

   40. Nedić 1941.-1942. fašistička Srbija 16.000 Žida

   43. August Pinochet 1973.-1990. Čile 3.000

Virenfrei.www.avg.com

Mile Boban <mileboban748@gmail.com>	8:54 AM (2 minutes ago)

Ja uvijek tvrdim: “Ili vreću držao ili u nju sipao, podjednako si krv”. Na sve zločine prestom se upir a najmanje ja jugoslavenske. Zato se još i danas mnogi drže pravila “Status Kvo” da se ne poduzima nikakva LUSTRACIJA titini, partizanski jugoslavenski, antifašistički itd. zločina, jer za njih postoji Jože Manoloća izreka: “Mi znamo protiv koga smo se borili…”

Mnogima na ovoj listi je poznato da ja često pišem i iznosim povijesne izvore i dokaze borbe Hrvata za Stvaranje Prve Hrvatski Države u prošlom stoljeću, a da bi se ta borba ostvarila, moralo se je isključivo boriti protiv srpske kraljevske Jugoslavije koja je ugnjetavala hrvatski narod i Hrvatsku. Sam kralj Aleksandar je jedne prigode rekao da će Hrvate učiniti manje OD MAKOVA ZRNA. I ta borba se je ostvarila i bilo je onih koji su tu borbu odobravali i podržavali, kao što je bilo i onih koji su bili za STATUS KVO, tj. za očuvanje Jugoslavije i protiv Hrvatima njihove Hrvatske Države, te nisu htjelu Hrvate pomoći u toj njihovoj opravdanoj borbi, a mogli su. I danas poslije osamdeset godina od proglašenja prve Hrvatske Države od Pacta Conventa 1101 godine, što je punih 839 godina, danas karati, kritizirati, omalovažavati tu borbu i prišivati joj doktrinalne i političke atribute, je neshvatljivo, neodgovorno, – da ne kažem zlonamjerno – licemjerno, mržnjom zadojeno za širenje neprijateljskih laži itd., itd.

Ja sam za ISTINU a ISTINA nije da je NDH bila fašistička i nacistička. Tvrditi to i tako je potvrđivati i slagati se sa neprijateljskim laži beogradskih kuhinja. Poznato je da su sve borbe svih naroda u povijesti imale svoja načela, svoje doktrine, svoje zacrtane puteve, pa tako i hrvatska borba pod vodstvom Ustaškog Pokreta koji je osnovan u glavnom gradu svih Hrvata u Zagrebu – a ne u Berlinu i u Rimu – u siječnju 1929. Da me se ne bi pogrešno shvatilo, prilažem kao povijesni izvor i dokaz 17 Točaka Ustaških Načela, pa bih iskreno i uljudno zamolio čitatelje koji ne vole mržnju – nego ju mrze – da pročitaju ova Ustaška Načela koja su stara 90 godina i 8 mjeseci, te da prstom upru u one točke ovih 17 Točaka Ustaških Načela koje u sebi sadrže ciljeve nacizma i fašizma.

Iskreni pozdrav svima sa željom u dobrom hrvatskom razumijevanju i poštivanju želja i mišljenja i drugih hrvata.

Mile Boban.

– 17 TOČAKA HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA –

– 13 TOČAKA USTAVA HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA –

 

Poradi važne političke situacije pred izbore za predsjednika RH prosinac 2009, donosim ovdje HRVATSKA USTAŠKA NAČELA od 17 Točaka koja su utemeljena u Glavnom Ustaškom Stanu 1933., i USTAV HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA od 13 Točaka koji je osnovan u Zagrebu 7 siječnja 1929. Molim zainteresirane da se jave svojim komentarima. Ovo primjerice donosim jer je korisnik imenom “prolaznik 2” koje kakovih na pamet nabacanih netočnosti izrekao glede Hrvatskih Ustaških Načela. Zato molim “prolaznika 2” da citira Ustaška Načela gdje se kaže da je Ustaški Pokret bio fašistički. Nije dobro niti pametno od korisnika “prolaznik 2” davati ovakve izjave \” na pamet \” i podmetati laži , jer evo tih načela u kojima ni traga nema bilo kakvom nacizmu i fašizmu!!! Mile Boban, Otporaš, prosinac 2009.

Načela Hrvatskog Ustaškog Pokreta
Izvor: Wikizvor

• 1.

Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio pleme bilo kojega drugoga naroda.

• 2.

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju postobinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti ni jedno drugo ime.

• 3.

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To se ime ne može i ne smije zamieniti ni jednim drugim imenom.

• 4.

ZEMLJA, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu JEDINSTVENU DOMOVINU HRVATSKU, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe.

• 5.

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno SLOBODAN NAROD i to u vrieme seobe naroda VLASTITOM POBUDOM, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

• 6.

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno IZGRADJEN (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu DRŽAVU sa svima obilježjima državnosti.

• 7.

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada a ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja VRHOVNIČKA (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi u Hrvatskoj.

• 8.

Odstranivši putem ustanka tudjinsku silu sa svog narodnog i poviestnog područja, hrvatski je narod oživotvorio svoje pravo vrhovničke (suverene) vlasti podpuno samostalnu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. On imade pravo tu svoju vrhovničku vlast proširiti na cielo svoje neprekinuto narodno i poviestno područje. Hrvatski narod ne vežu nikakve medjunarodne niti državopravne obveze iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj niti ne obazire.

• 9.

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države niti ikakve druge državne tvorevine.

• 10.

Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj državi upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

• 11.

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država.

• 12.

SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac.

• 13.

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su naroda, te je on jedini vlastan njima razpolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. ZEMLJA MOŽE BITI VLASTNIČTVO SAMO ONOGA, KOJI JE OBRADJUJE SAM SA SVOJOM OBITELJI, TO JEST SELJAKA.

• 14.

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnosti narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.

• 15.

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda države vrši javne poslove bilo kakve vrste, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskoga naroda.

• 16.

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

• 17.

Skladno gojenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jarnstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom Ustaškom Stanu dne 1. 1933. i dne 16. travnja 1941.

Poglavnik: DR. ANTE PAVELIĆ, v. r.

Dobavljeno iz \”http://hr.wikisource.org/wiki/

USTAV HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA

6. siečnja 1929., kralj Aleksandar Karađorđević uvodi diktaturu, suspendira parlament i uvodi izvanredno stanje u zemlji. 7. siječnja 1929. godine, dr. Ante Pavelić utemeljuje u Zagrebu tajnu organizaciju “USTAŠA- hrvatska revolucionarna organizacija” (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uzpostave Nezavisne Hrvatske Države. Na utemeljiteljskom sastanku ustaške organizacije izabrano je vodstvo pokreta. Na tom sastanku je podpisan i ustaški ustav. Njegov sadržaj je sljedeći:

Ustav Ustaše- Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta

1. Zadaća Pokreta

Točka 1.

Ustaša, Hrvatski Oslobodilački Pokret, ima zadaću da svim sredstvima, pa i oružanim ustankom oslobodi izpod tuđinskog jarma Hrvatsku, da ona postane podpuno samostalna država na cielom svom narodnom i poviestnom području.

Točka 2.

Kada taj cilj bude postignut, Ustaški će pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti za to da u hrvatskoj državi uviek bude vladao hrvatski narod te da on bude podpunim gospodarom svih stvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uređenoj u duhu Ustaških Načela.

1. Sustav Pokreta

Točka 3.

Ustaša, Hrvatski Oslobodilački Pokret, sastoji se od rojeva, tabora, logora, stožera i Glavnog Ustaškog Stana. Roj je ustaška jedinica u pojedinom selu. Tabor je ustaška jedinica na području jedne upravne obćine. Logor je skup svih tabora na području jednog upravnog kotara. Stožer je skup sviju logora na području jedne župe (županije ili oblasti). Cjelokupni pokret Ustaše usredotočen je u Glavnom Ustaškom Stanu, koji upravlja svim poslovima što se odnose na cjelokupni pokret i oslobodilački rad.

Točka 4.

Na čelu roja stoji rojnik, na čelu tabora tabornik, na čelu logora logornik, na čelu stožera stožernik, a na čelu Glavnog Ustaškog Stana Poglavnik. Tabornike, logornike i stožernike imenuje i rješava dužnosti po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a Poglavnika biraju Ustaše utemeljitelji, odnosno po izpražnjenju Glavni Ustaški Stan.

Točka 5.

Glavni Ustaški Stan sačinjavaju Doglavničko vieće i Pobočnički sbor. Doglavnike, njih najviše dvanaest na broju, te Poglavnike pobočnike, njih najviše sedam na broju, imenuje i rješava dužnosti Poglavnik.

Točka 6.

Uz bok tabornika, logornika i stožernika imenuje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika do šest tabornih, logornih, odnosno stožernih pobočnika za obavljanje pojedinih grana poslova, koji se u dotičnoj jedinici ukazuju potrebnim, a te poslove izvrše oni po nalogu dotičnoga tabornika, logomika, odnosno stožernika.

Točka 7.

Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika prema potrebi stručne osobe, te im opredjeljuje čin i službu, koju imadu izvršiti u taboru, logoru, stožeru, Glavnom Ustaškom Stanu, u Pokretu uobće, te u ustanku i izvađanju ustaških djela napose.

Točka 8.

Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika i posebne ustaške dužnostnike i povjerenike, kojima se povjeravaju po potrebi naročiti poslovi.

III. Članstvo

Točka 9.

Ustašom može postati svaki Hrvat, koji je sposoban za ustašku borbu, koji je podpuno odan temeljima ustaških načela, spomenutih točkama 1. i 2. ovoga Ustava, te je spreman na sebe preuzeti i izvršiti sve odredbe i naloge, koje mu izdaju ustaške vlasti i predpostavljeni. Članom Ustaškoga pokreta prestaje se biti samo razrješenjem dužnosti i odpustom, koji daje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika.

Točka 10.

Dužnosti su članstva:

1. a) Polaganje ustaške prisege;
2. b) Neizbježivo izvršavanje svakog rada, svih dužnosti, svih naloga i odredaba, te vršenje odgovornosti, kako je to sve sažeto u načelima Hrvatskog Ustaškog Pokreta i ustaškoj prisezi. Svaki rad i svako vršenje dužnosti, kako pojedinih Ustaša tako i sviju Ustaša zajedno, a napose i svakoga dužnotsnika častnika temelji se na dužnosti, odgovornosti i neizbježivom izvršenju odredaba i naloga, što je sve sažeto u ustaškoj prisezi.
3. Prisega

Točka 11.

Prisega, koju Ustaše polažu glasi:

„Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime, što mi je sveto, da ću se držati ustaških načela i pokoravati se propisima te bezuslovno izvršavati sve odredbe Poglavnika, da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikome ništa odati. Zaklinjem se, da ću se u ustaškim redovima boriti za izvojevanje samostalne države Hrvatske i sve učiniti, što mi Poglavnik naloži. Zaklinjem se, da ću jedanput izvojevanu hrvatsku državnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustaškim redovima čuvati i braniti. Ako se ogriešim o ovu prisegu, svjestan si svoje odgovornosti za svaki svoj čin i propust, ima me po ustaškim propisima stići kazna smrti. Tako mi Bog pomogao! Amen!“

1. Ustaška stega

Točka 12.

Stegovnu vlast u Ustaškom pokretu vrše nadležni ustaški dužnostnici prema posebnim naputcima i uz odobrenje Glavnog Ustaškog Stana. Sudovanje vrši posebni ustaški sud, što ga za svaki pojedini slučaj postavlja po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a osudu izvršuju naročito za to na isti način postavljeni Ustaše. Poglavnik će po potrebi u toj kao i u svim drugim stvarima svoje ovlasti prenieti na kojega od svojih pobočnika ili inih dužnostnika.

1. Zaglavne ustanove

Točka 13.

Glavni Ustaški stan će po odredbi Poglavnika imati potrebne propise, o postrojavanju ustaških tvorba, o novačenju i polaganju prisega, o ustaškoj izobrazbi za borbu, o odori, opremi i o naoružanju, o stezi, radu i vršenju službe te o svemu, što se odnosi na Ustaški pokret i djelatnost.

„Ovaj ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše utemeljitelji, u Zagrebu, dne 7. siečnja 1929.“
tsko/nacionalne/državotvorne potrebe.

—————————————————————————

Prilažem, danas utorak 21 studenog 2023., dva dana prije američkog tradicionalnog praznika Thanksgiving = Dan zahvalnosti dolje poveznicu na kojoj ima velikog veselja. Ako se koje, čitatelju pokvari ukus čitajući ova Ustašk načela, molim pogledajte ove slike i uživajte u gledanju tridesetak slika hrvatskog folklora, pjesme, plesa i naravo hercegovačke gange.

https://photos.google.com/share/AF1QipNHZuV7TECAYCofm5GavOSlLCpAdNCi4f4xg_JdPQTjIahogPJ4cifAGhkyIQ7sbg?key=c1JIYU5WYkxDelZBZXhtenlJdFhzTVA3dnB1ejlB