Kod nas je tada – možda i danas, to ne znam – bio običaj u proljeće i preko ljeta kada grimi i oluja se sprema, da bi ljudi spasili svoj usijev od krupe/tuče, oni bi koristili zvono i glasom zvonenja odstranili tuču i tako sačuvali i zaštitili svoje poljske usjeve od štete. Kako Bobanova Draga nije imala Zvonika, oni bi išli u susjedno selo Pejića Dragu i služili se njihovim Zvonom, što u jednu ruke i njima pomaže. To je išlo sve uredi i bez bilo kakove napetosti, dok jednog puta nije izbila neka nenadana svađa između nekog Bobanjara i nekog iz Pejića Drage. Ne znam točno uzrok svađe niti imena koji su svađu uzrokovali, ali svakako da su se Pejićani naljutili i Bobanjarima uskratili koristiti njihov Zvono, čak i u potrebi kada netko umre, običaj je bio da se smrt oglasi preko Zvona, zvoneći “mrtvački”.

Godine 1937 Bobanjari se sastali u kući Petra Baban Gabrića, raspravljali o potrebi zvonika i poslije iscrpne rasprave, izabrali su odbor od pet ljudi tj. pet članova da oni razrade plan kako skupiti dovoljan doprinos za kupnju Zvona. U taj odbor su ušli: 1. Jozo Grubišić, Kajić, 2. Stjepan Boban, Rapišić, 3. Petar Boban, Gabrić, 4. Preka, Periša Boban, Librušić, 5. Stjepan Boban, Marković.

Ovaj odbor se dogovorio da svako domaćinstvo dadne toliku svotu novca, nije mi poznato kolika je ta svota bila, a oni koji najviše dadnu bit će prvi Kum Zvonu a iza njega dolazi drugi, jer su treble dva kuma. Jozo Grubišić, Kajić je dao najviše i on je bio prvi Kum, dok je drugi Kum bio Petar Boban, Gabrić. Mjesto gdje će se Zvono postaviti je darovao Petar Boban, Dedo i tako je on bio oslobođen dobrovoljnog doprinosa, jer mu se je komad zemlje uračunao u taj doprinos.

Kada je Zvono došlo iz Zagreba, jer su ga tu naručili, bilo je veliko slavlje u Bobanovoj Dragi. Podnožje za Zvonik po planu i nacrtu kojeg je dalo poduzeće u Zagrebu gdje se je Zvonik naručio, izgradio je i vodio Mate Tomić iz Tomića Brijega kod Posušja. Fra. Sarafin Dodig je bio posvetitelj Zvona. Zvono je posvećeno sv. Iliji. Od tada, tj. od 1937. godine pa do danas u Bobanovoj Dragi se slavi Dan sv. Ilije. Poslije sv. Mise ljudi bi se dobro okrijepili dobrom užinom, napili se dobro hercegovačkog vina, poslije podne skupili se dolje na cesti, tada pred Rapišića kućom, odakle bi DERNEK počeo sve dok se vidi. Gdje se danas nalazi gostiona “OFSAJD” kod Vjeke Boban, tu je i na istom mjestu počimao i završavao svaki DERNEK.

Eto, to je skraćeni dio povijesti kako su Bobanjari došli do Zvonika koji se i danas nalazi na Dedinoj Gomili. To je taj komad zemlje kojeg je Petar Boban, Dedo darovao zajednici Bobanove Drage, selu gdje je rođen legendarni zapovjednik Crne legije general Vitez Ranko, Rafajel Boban, i prvi predsjednik Hrvatske Republic Herceg-Bosne Mate Boban

Za tri dana, tj. 20 srpnja bit će DERNEK u Bobanovoj Dragi, ali svakako neće biti ni blizu običaju i običajima kakovi su prije bili. Ali svakako bih preporučio onima koji ovo pročitaju, naravno ako mogu, da kopiraju ovaj moj opis/članak, te da skoknu do Bobanove Drage u srijedu 20 srpnja 2016. godine do Vjeke Boban, Rapišića, pipiju po piće – grlo mjera –  u njegovoj gostioni “OFSAJD” na moje ime. Ja ću rodijaka Vjeku nazvati i dogodriti se sa njima kako mu što hitnije račun platiti. Danas to nije problem. Nova tehnika sve brzine svladava.

Mile Boban, Otporaš.