ZAŠTO SE JE BORILA NJEMAČKA U DRUGOM SVJESTOM RATU, piše Tomislav Dragun 30. srp. 2023

ZA ŠTO SE JE BORILA NJEMAČKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

dr. sc. Tomislav Dragun za časopis „Država Hrvatska“

Ustrajni su ti boljševici, koji se inače obično nazivaju antifašistima, pa – kako bi držali vlast (čitati: POLOŽAJE I NOVAC) u svojim rukama – nam probiše uši svojim „dokazima“ kako je Drugi svjetski rat bio sukob fašizma i demokracije/boljševizma (pod imenom komunizma), a iz čega odmah izvlače zaključak kako je Nezavisna Država Hrvatska (eto, zauvijek poražena) fašistička država.

Ali, stvari izgledaju itekako drugačije.

Jer, mi Hrvati – samo – ne želimo biti NIČIJI ROBOVI!

* * *

Zašto se bori Njemačka?

„Osvit“, Sarajevo, broj 49, 7. veljače 1942.

Pod naslovom „Zašto se bori Njemačka“ piše prof. Karlheinz Pfeffer u najnovijem broju hrvatskoga tjednika na njemačkom jeziku „Neue Ordrnung“ značjan uvodnik, iz kojega prenosimo:

Ne ratuje Njemačka zbog toga, da bi podpunim uništenjem drugih sila  mogla  na uobičajeni način sama živjeti.

Njemačka je još u kolovozu 1939. ponudila britanskom carstvu  garancije  njegovih  granica.

Njemačka nema nikakove nakane pačati se u unutarnje poslove jedne i druge Amerike.

Njemačka je štaviše i na iztoku još u 1939. godini  pokušala  postaviti  granicu  svojih probitaka te je tek sovjetskim pripravama za rat prisiljena, prešla u aktivnu obranu.

Maleni  neprijatelji  Njemačke  ratuju  radi granica i prestiža. Kao da se nalazimo u XVIII. stoljeću.

Oni veliki neprijatelji Njemačke bore se opet za uništenje europske sredine, kao da se nalazimo u doba provala Huna i Mongola ili kao da je ovo neki  golemi kolonialni rat.

U ovom svojem obranbenom ratu Njemačkoj je isti cilj, kako ga je imala od 1933. do 1938. ili od 1939. do 1943. a to je opet ono isto, oko čega je njemački narod nastojao i prije 1933.

Njemačka hoće da se iz temelja ponove srodni joj narodi, jer je uvjerena da će bez te ponove svi europski narodi, zajedno s njom, propasti.

Nacionalni je socijalizam golemi pokret za preporod bieloga  čovjeka, bez kojega bi se doista moglo govoriti o propasti zapada.  Nacionalni se je socializam borio najprije u Njemačkoj, zatim u Europi te konačno sada i na čitavom svietu, da ne bi nastupilo propadanje zapada, nego da se sposobni i vriedni  ljudi  sviju naroda osvježe na proizvodima zajedničke im rase., ie započnu izgradnjom novoga svieta.

Zato su bila potrebna dva preduvjeta.

Očistiti sviet od židovskih protivnika i duha u kojem su se mogli ovi paraziti održati, te stvoriti sviest u svojoj vlastitoj vriednosti, da bi se na temelju nove družtvovne ponove  mogao  izgraditi  pravi  red među narodima.

Protiv ovih su se dvaju uvjeta odmah podigle dvie sile.

S jedne strane židovstvo u svojem iztočnom kao i zapadnom dielu, a s druge strane individui i nacije, kojima je bilo milije nastavak njihovih kratkotrajnih monopolskih položaja, od priradnoga i trajno osnovanoga rada.

Oba ova protivnika, međunarodni Židovi i monopoliste u britanskoj, američkoj ili sovjetskoj državi, povezali su se zajedno s preživjelim šovinizmom europskih naroda.

Od 1939. nalazi se Njemačka u ratu protiv koalicije ovih sila.

U početku se nalazila sama, a kasnije su jedan po jedan prilazili k njoj i drugi narodi, jer je čovječanstvo upoznalo da se radi o spasenju svieta, putem njegove ponove.

Svaka od vlasti trojnoga pakta (Rim, Berlin, Tokio, mo. Mile.) došla je na svoj način do ove spoznaje.

Prema tome je rat, koji su njemački vojnici prenieli do žitnica i rudnika Iztoka, za Njemačku prije svega borba za kruh protiv izključivoga kapitalizma angloameričkih  posebničkih   interesa ili sovjetskoga političkoga  aparata.  Jednako  tako, kako se Europa mogla u prošlom stoljeću razviti, jer se je hranila kruhom s ukrajinske crnice, može se i sada održati u životu samo onda, ako monopolni sistem ne prieči dolazak ovoga kruha u Europu.

U ovome ratu bori se Njemačka za svoj životni prostor, ali ujedno i za mir.

Spasonosna se izgradnja može sprovesti jedino u miru, a mira opet ne može biti, dok se ne slomi politički družtvovni sistem, koji je narode nagonio na ponovno ratovanje. Borba za preduvjete uviek je i borba za sam cilj, koji je u ovom slučaju obća ponova. Nije rieč o granicama, nego o pravednoj razpodjeli kruha na zajedničkom životnom prostoru, a bez smetanja zbog političkih razmirica. Ne radi se o tome da se uništi ono što je dobro kod protivnika, nego da se i njegove dobre strane stave u službu budućnosti.

Njemačka se bori zato, da nam svima zajedno interesi prošlosti ne zakrče put u budućnost. Zato se je i Hrvatska borila da joj neprijatelji iz prošlosti ne zakrče put za budućnost.