ZAŠTO SAM ČLAN HN OTPORA?, piše Mile Boban
HRVATSKI TJEDNIK, br. 130., 10 lipnja 1980., st 2
Priložio sam kopiju članka ZAŠTO SAM ČLAN HN OTPORA? Prilažem poveznicu na kojo se sadržaj cijelog članka nalazi. To je izašlo u Hrvatskom Tjedniku br. 139., 10 lipnja 1980., st. 2.
Mislim da nije potrebno prepisivati, jer tko je zainteresiran neka otvori poveznicu i prošita sadržaj cijelog članka.
Poslije 42 godine od izlazka ovog članka, ja radije donijeti nekoliko slika i dodataka vezano uz sadržaj ovog članka, kako bi se znala i ostala istina sadržaja.
Prilažem sliku fascikl dra. Jere Jareba. Na desnoj strani vidi se mali žuti znak i na njemu ime JAREB. To je njegova fascikl a vidi se samo nekoliko stranica i kopije korespondencije nekoliko pisama između njega i mene. Kako je došlo do te korespondencije? Čitajte sadržaj ispod slike. Sve ovo iznosim kao jedan važan dio hrvatske političke emigracije.
Kao Pročelnik HN Otpora za sjevero američki kontinent ja sam htio izdati jednu mali knjigu za uspomenu desete godišnjice (1969 – 1979) pogibije Vjekoslava Maksa Luburić, generala Drinjanina. Ja sam dao oglas u tada nekoliko hrvatskih emigrantskih novina. Neke su objavile a neke nisu. Neko vrijeme iza toga javio mi se dr. Jere Jareb i kaže da on ima podosta sašuvanog pisanog materijala što je Maks Luburić Pisao. Zamolio sam ga da mi pošalje bilo u kopijama ili u originalu. On je meni poslao mnoge stvari ali u kopijama, i tako je naša suradnja počela.
Jedne zgode ja sam ga nazvao na telefon i to mu je bilo veoma drago, jer smo imali priliku pričati o mnogim stvarima. Naš se razgovor razvio toliko da mi je dr. Jere Jareb spočitavao što sam ja kao mladi hrvatski politički emigrant član i Pročelnik HN OTPORA, kada se zna da što god je Himmler bio za Hitlera, Ranković za Tita to je bio i Luburić za Pavelića. Tu smo se malo prepirali oko toga, i ubrzo smo završili razgovor.
E ja. To ti je tako. Sto ljudi sto ćudi; i koliko se još sjećam skoro cijelu noć nisam spavao već samo razmišljao o tome: kako to da ima vrlo dobrih i pametnih Hrvata a preziru one Hrvate koji su se borili za Hrvatsku Državu i ginuli za istu. Ustao sam se i otišao u sporednu sobu da me djeca ne čuju i da ih moja galama ne probudi, je rukom na dvije stranice napisao pismo dru Jeri Jarebu. Ako se zagledate vidjet ćete na lijevoj strani rukom pisano pismo s datumom 18 srpnja 1979.
Poslije sam napisao članak ZAŠTO SAM ČLAN HN OTPORA? i poslao glavno uredniku Hrvatskog Tjednika u Australiju gosp. Dinku Dediću. On je to objavio 10 lipnja 1980.
Kada sam ja bio na sudu u Njujorku od 16 veljače do 15 svibnja 1982., ja sam bio zadnji svjedok koji je u korist Hrvatske svjedočio u petak 29 travnja 1982. Moj odvjetnik Dennis Roberts je imao moje direktno ispitivanje od 8 sati ujutro pa sev do podne. Tada je sutkinja Constance Baker Motley dala raspust za ručak i da se svi nađemo u sudnici u 1:30 poslije podne, a za mene rekla da ja odmah poslije ručka dođem na svjedočansku klupu. US Marshalli su otvorili vrata sudnice točno u 1 i pol sat. Ja sam se uputi na svjedočansku klupu i prolazio sam gdje je bio podijum odakle su govorili javni tužitelji i obrana. Kada sam prolazio pokraj podijuma tu sam na brzinu spazio na podijumu Hrvatski Tjednik i članak preveden na engleski ZAŠTO SAM ČLAN HN OTPORA?
Za sada ja s ovim završavam, a svima ostavljam na slobodno razmišljanje i prosuđivanje šta bi US javni tužitelj Stuart baskin mogao naći protiv mene iz tog sadržaj.
PoZDrav svima.
Mile Boban, Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.