ZAŠTO I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET (1 dio), piše Zvonimir dešen, Kanada

ZAŠTO I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET

Nema sumnje da danas velika većina hrvatskog pučanstva, osobito mlađi naraštaji, kako u domovini tako i ovdje u emigraciji, nema pojma o tome što je ustvari bio Ustaški revolucionarni pokret, što mu je bio cilj i što je dovelo do njegovog osnivanja.

Za to ima više razloga. Prvi i najvažniji razlog su dezinformacije koje već više od 70 godina širi udružena velikosrbska, jugokomunistička i zionistička antihrvatska propagandna mašina čiji cilj je demonizacijom svega što je hrvatsko obezglaviti i potom uništiti nas Hrvate kao narod. I nisu oni jedini jer s njima su uvijek i tvorci one prve versajske  i one posljednje jaltanske Velike Srbije a.k.a. Jugoslavija. 

Ali i dan danas, uz boljševike u Hrvatskoj najgrlatiji i najuporniji su velikosrbski fašisti, baš oni čiji su neopisivi zulumi bili glavni i jedini uzrok što je došlo do osnutka tog pokreta.    

Neopisive torture, pljačke, progoni  umorstva, sustavne likvidacije nedužnog pučanstva i divljačka bestijalnost primitivnog okupatora i njegovih pijuna u Hrvatskoj razlog su za koji je osnovan Ustaški pokret. 

Ovaj pokret nije slijedio doktrinu bilo čije ideologije ni bilo kojeg “izma”, on je bio upaljač  općenarodnog revolta protiv  divljačke tiranije koja je čitav hrvatski narod bila dovela u bezizlasno stanje, očaj i mrak iz kojeg mu nije smjelo biti izlaza.

Za “civiliziranu Europu” to nije bio udruženi zločinački podhvat, nije bilo “Tribunala pravde”, nitko nije pozvan na odgovornost. Umjesto toga  Francuzi jednoj od glavnih ulica u Parizu daju počasni naziv  “Avenue Piere 1Er de Serbie” ( Avenija Petra I. od Srbije )- koja i danas postoji.

Vjerujem da većini slušatelja ovog programa nije poznata golemost srbskih zločina protiv hrvatskoga naroda. Vjerujem također da će biti i onih koji će reći da je to davna prošlost koja nema veze sa današnjosti nu kad čuju samo jedan dio onoga što su tijekom onih strašnih desetljeća moji i njihovi predci proživjeli u “bratskom zagrljaju” našeg prekodrinskog susjeda, siguran sam da će promijeniti svoje mišljenje.

Slijede podatci o velikosrbijanskim zločinima nad hrvatskim narodom. Nu i na ovoj listi opisan je samo dio zločina počinjenih u ovom Crimen Magnumu.                                       

9. rujna  1918. = Skoro tri mjeseca prije “Ujedinjenja”,  prvi put u povijesti, oko 100 srbijanskih vojnika ulazi u Vukovar gdje uz niz drugih zločina kradu nekoliko žitom napunjenih brodova na Dunavu i odvoze ih u Srbiju.

29.listopada 1918. =  Hrvatski sabor prekida sve veze s Austrougarskom monarhijom.

Studeni 1918.  =   Odmah tijekom studenog vodeći hrvatski intelektualci u Zagrebu primaju prijeteća pisma u kojima se kaže da će biti obješeni na stupove za svijetla. Mnogi ljudi su u strahu ne smiju po noći hodati ulicama. Među velikim brojem uhićenih i zatvorenih su : zastupnici u Saboru dr Ivica Frank i dr. Aleksandar Horvat, general Ante Matasić, pravnik dr. Mirko Puk, bivši ban Pavao Rauch, te pravnik dr Drago Šafar.

Među uhićenim i prisiljenim da daju ostavke su sudci Visokog zemaljskog suda: Milan Accuti, dr Mirko Košutić i Josip Tarabocija, a zagrebački svećenici dr. Ljudevit Ivančić i dr Lovro Radičević prisiljeni su na bijeg i skrivanje izvan Zagreba.                                          8.   = U Sarajevu uhićen general Franjo Sarkotić                                                             16. = Felmaršal Mihovil Mihaljević prisilno ‘umirovljen’.

17. =Sveučilišni profesor  dr Izidor Kršnjavi prisilno ‘umirovljen’. 

 Inspektor škola u Zagrebu Ivan Malus prisilno ‘umirovljen’.

 Vodeći intelektualac sveučilišni profesor u Zagrebu dr Milan Šufflay prisilno ‘umirovljen’.

 Sudac u Zagrebu, ? Heim , prisilno ‘umirovljen’.                                           

21. 21. = U Bjelovaru prisilno ‘umirovljen’ župan Lacko Labas.
22. 22. = General Antun Lipošćak uhićen.

Prosinac 1918.

1. 1. = Formirano “Kraljevsvo Srba, Hrvata i Slovenaca”.
2. 4. =  U Zagrebu zabranjene novine “Hrvatska”.
3. 5. =  Vlastima u Zagrebu naređeno ( iz Beograda ) da taj dan proglase        

praznikom s narodnom proslavom u čast “krsne slave” srbijanskog 

kralja Petra.  Poslije jutarnje parade u čast kralju, hrvatski vojnici 

stacionirani u Zagrebu počimaju svoju paradu s glazbom,                             

demonstriraju protiv “ujedinjenja” i zahtjevaju uzpostavu demokratske 

republike Hrvatske. Demonstrante su dočekale strojnice izdajnika          

Grge Anđelinovića. Novine su zabilježile da je smrtno stradalo 9 civila i 5 vojnika, a da je 7 civila 10 vojnika bilo ranjeno. (Računa se da je preko 100 osoba bilo ubijeno i ranjeno, no novinama je bilo zabranjeno objaviti istinu. Stotine vojnika i civila bile su uhićene i strpane u zatvore. Među prvima uhićen je general Ante Matasić koji je u zatvoru odležao 2            mjeseca, a onda “umirovljen” da bi 1929. opet je bio uhićen i zatvoren. Poslije puštanja iz zatvora bio je pod stalnim nadzorom i njegovo kretanje bilo je ograničeno na Zagreb.)

Žandari maltretiraju velik broj seljaka u Zdali, Severinu, Rači, Popovači, Grubišnom polju i mnogim drugim mjestima. Mnogim drugim mjestima. Najprije ih svlače do gola onda tuku.

Siječanj 1919.

6. = Radi demonstracije na 5. prosinca na robiju oz 1,5 do 10 godina robije  osuđeno je preko pedeset vojnika. Na 10 godina osuđen je pukovnik Ivan Perčić, viši častnici:  Rudolh Cecelja i Josip Šimatović,  na 7 godina, a većina drugih na 3 godine robije.   Postoji popis imena svih osuđenih, ali radi manjkavosti prostora ovdje  ih nije moguće navesti.

Ožujak  1919. 

Dva saborska zastupnika iz Hrvatske stranke prava, dr Prebeg (pravnik) i dr Pažman  (sveučilišni profesor) uhićeni. Uzpostavljena vojna cenzura na sav tisak u Hrvatskoj. 

8  =  Hrvatska republikanska seljačka stranka šalje memorandum američkom predsjedniku Wilsonu i članovima Mirovne konferencije u  Parizu u kojem traži samoodređenje za hrvatski narod.

25.=  Uhićen predsjednik Hrvatske republikanske seljačke stranke Stjepan Radić i još dva člana uprave. Iako nikakva obtužba nije protiv njega podignuta, Radić je držan u zatvoru sve do veljače 1920., da bi opet lijedeći mjesec bio uhićen i zadržan u zatvoru do 28. studenog, do dana kad održavali su se održavali izbori. Očito je da su primitivni opančari    računali da će tim gnusnim potezom osigurati pobjedu svojim poltronima u Hrvatskoj, nu ljuto su se prevarili. HRSS je pobjedila s golemom većinom.

                               Nastavak u idućoj emisiji.

                  Za Dom Spremni !  Zvonimir Došen

Hrv. Inf. Radio Program u Torontu, 24. svibnja 2012.