ZAŠTO I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET (4. dio), piše Zvonimir Došen, Kanada

         ZAŠTO I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET  4. DIO

Nastavak podataka o velikosrbijanskim zločinima nad hrvatskim narodom

objavljenih u prošloj emisiji.

Ako želiš razumjeti ovo što se događa danas, pretraži ono što se događalo jučer.               

• Buck. 

Travanj 1923. =  U Sarajevu orjunaši ubijaju Jurija Soce.  

Lipanj 1923.   =  Profesor Kerubin Šegvić pred sudom jer je napisao da vlast pomaže Orjunu.

Srpanj 1923.   =  Predsjednik HRSS-a Stjepan Radić napušta zemlju i odlazi u London, Beč i Moskvu gdje traži ‘razumijevanje za hrvatsku stvar”.

Veljača 1924.   =  Inženjer šumarstva Mime Rosandić zatvoren i mučen.

Travanj 1924.   =  Jedan orjunaš napada vlasništvo Židova u Zagrebu.

Kolovoz 1924.  =  Stjepan Radić se vraća iz inozemstva u Zagreb. Bilo mu je jasno da “strani svijet” ne želi čuti za “Hrvatsko pitanje”.

(A što je drugo mogao očekivati od tvoraca Velike Srbije ?  Valjda korektnost, razumjevanje i milost ).

Studeni 1924.   =  U Kaštel Starom žandar pokušava izvršiti atentat na Augusta Košutića, jednog od političkih vođa HRSS-a. Košutić se ranjen u glavu vraća u Zagreb gdje je odmah uhićen i zatvoren. Kako bi izbjegao fizičke napade i atentat, ubrzo poslije puštanja iz zatvora odlazi u Ameriku.

Ministar prosvjete ,Svetozar Pribićević, odpušta s posla 3 vodeća profesora ( suportera HRSS-e) sa zagrebačkog sveučilišta. Jedan od njih bio je dr Ladislav Polić.

1. prosinca 1924. =   Proglas o zabrani HRSS-a zato što se učlanila u Socijalističku Internacionalu. Zabranjeni su joj javni sastanci i sve publikacije. (Vidi ovdje našega jada. Radić *kao guske u maglu* vodi svoju stranku u ralje boljševičke Internacionale, što perfidnom velikosrbskom okupatoru daje legitimitet za tobožnji rat protiv komunista.) Protiv HRSS-a  uporabit će se mjere “zakona o javnom redu i zaštiti države”, svi njezini arhivi zaplijenjeni i sve vodeće osoblje uhićeno i zatvoreno.

1. siječanja 1925. =  Žandari napadaju vodeće hrvatske političare među kojima su: dr Josip Lorković, dr Albert Bazala, dr Stjepan Srkulj, dr Stjepan Buć, dr Krajač i drugi. Sedam seljaka iz Kustošije kod Zagreba uhićeno zato što su izvjesili hrvatski barjak.

1. siječnja 1925  =  Policijske racije po stanovima i uredima svih vodećih političara HRSS-e u Zagrebu i diljem Hrvatske.  Mnogi od njih su uhićeni i poslije kraćeg vremena pušteni. Ali u zatvoru su 6 mjeseci zadržani slijedeći: dr Vladko Maček, dr Juraj Krnjević, dr Stjepan Košutić, August Košutić i Josip Predavec. Nekoliko dana kasnije uhićen je i Šerif Kuzmić. U Osijeku žandari i orjunaši upadaju u urede novina “Hrvatski list” i maltretiraju uredništvo. U Mitrovici žandari upadaju i vandaliziraju kuću tamošnjeg pravnika Ivana Lončarevića.

1. siječnja 1935.  =   U okolici Šibenika 600 seljaka uhićeno u odvedeno u Šibenik gdje ih je polovica zatvorena. U Šibeniku uhićen veliki broj drugih Hrvata, među kojima su : Marko Berović, Augustin Bujan ( svećenik ), zubari Josip Drezga, dr Miho Jernić, Mate Kalmeta, Šime Zenić i dr Ivan Krnić ( bivši visoki državni službenik ) koji je idući dan odveden u Ogulin. Žandarske racije po hrvatskim kućama u Sušaku.

4. siječnja 1925. =  U Imotskom uhićeno 10 članova HSS-a. U Splitu uhićeni prof. Pavao Brkić i dr Cuzzi. U Sinju uhićeni Josip Paf i Pavao Vučić. U Zagrebu uhićen urednik “Hrvatske Revije” prof. Kerubin Šegvić. U Splitu uhićen dr Sokol. U Imotskom uhićen dr Mile Vuković.

1. siječnja 1925.  =  Stjepan Radić ponovno uhićen. Žandarska racija u stanu zagrebačkog ekonomista Rudolfa Bićanića. U Đakovu trgovac Dragan Devčić uhićen i zatvoren 14 dana. Pravnik Stjepan Hefer i B. Mirtejić zatvoreni 14 dana. Pravnik dr Ivo Majcan Uhićen. U Beogradu žandarska racija u stan Pavla Radića, hrvatskog zastupnika u beogradskom parlamentu. U Našicama zatvoren svećenik Viktor Tomlinović. U Đakovu Đuro Turkalj zatvoren 14 dana. Svi učitelji članovi HSS-a odpušteni s posla.

1. siječnja 1925.  =  U Ozlju kod Karlovca žandari otvaraju vatru na grupu Hrvata. Jedan seljak ubijen i dva ranjena.
2. siječnja  1925.  =  Ogranci  mladeži “Hrvatskog sokola” u Velikoj, Mihaljevcu i Brestovcu kod Požege zabranjeni.
3. siječnja 1925.  =  U Vukovaru ured novina “Srijemski Hrvat”  napadnut i vandaliziran.    U Ceriću kod Vukovara uhićeno 7 seljaka. U Donjem Miholjcu dr Ivan Majcen zatvoren 6 dana, a predsjednik HSS-a u Bogdanovcima, Matijević, zatvoren s još nekoliko članova. Svi članovi HSS-a U Donjem Miholjcu zatvoreni 5 dana.

1. siječnja 1925.   =   U selu Lađevac uhićen svećenik veleč. Mikan.                 

1. siječnja 1925. =   U Osijeku zabranjene novine “Hrvatski list”.  kad je poslije zabrane počeo izlaziti pod imenom “Hrvatska zora”, opet je bio zabranjen. U Beogradu uhićen i zatvoren vodeći zastupnik HRSS-a  iz Dalmacije, Rude Bacinić.

1. siječnja 1925.  =  Uhićen predsjednik lokalnog odbora za izbore, član HRSS-a prof. Josip Hager. Bio je okrivljen da je vrijeđao kralja i režim. Zatim je izgubio posao i opet uhićen i dobio 10 dana zatvora.

1. siječnja 1925  =  U Vinkovcima zabranjene novine “Hrvatski branik”.                      

1. siječnja  =  U Novom Selu kod Varaždina simpatizer HRSS-a Đuro Živić uhićen i zadržan u zatvoru do 8. veljače, a nekakva absurdna  obtužba protiv njega se provlačila po sudovima sve do 1927. U svom komentaru na prošli segment ovoga članka u Dragovoljcu jedan, sudeći po stilu pisanja, vrlo obrazovan gospodin smatra kako je u ovakvim ekspoziturama potrebno navesti što je u raznim etapama uvjetovalo modulaciju javnog reagiranja – s čime se podpuno slažem, nu divljanja primitivnih Balkanaca su toliko brojna da ih je, iz razumljivih razloga, nemoguće ovdje sve nabrojiti. Dosta je reći da je hrvatski narod od začetka do konca ove monstruozne tvorevine bio izložen svakodnevnim poniženjima, premlaćivanjima, sistematskom pljačkanju, uhićenjima, zatvaranjima,torturama, drakonskim kaznama za najmanje prekršaje, i tajnim i javnim umorstvima.

Samo da spomenem neke od “razloga” zašto se sve kažnjavalo one koji se nisu  ponašali prema “civilizacijskom” kodeksu osiljenog opančara.   Naprimjer, svaki Hrvat, a pogotovo sveučilištni profesor, doktor, svećenik ili  bivši (!) ) visoki hrvatski čatnik koji bi prošao pokraj slike srbijanskog “kralja”, ili kad bi susreo srbijanskog primitivnog, nepismenog  oficira a ne bi skinuo kapu i naklonio se, bio je najprije fizički napadnut, a potom obtužen za vrijeđanje “Negovog (ciganskog – m. op.) veličanstva”.  Svaki seljak koji bi se usudio prigovoriti na neprimjerene poreze koje nikako nije bio u stanju platiti i sustavne pljačke bio je premlaćivan, zatvaran i mnogo puta ubijen.   Svaki Hrvat koji bi odbio 3 puta kleknuti u čast   “šajkače” bio je premlaćen i obtužen za “vređanje časti srbske pobedničke vojske” .Svaki učitelj ili profesor koji se usudio progovoriti protiv  proglašenja sv. Save patronom svih škola u Hrvatskoj i dana njegove “slave” ( 27. siječnja ) državnim blagdanom, bio je smjesta odpušten s posla i obtužen za protudržavnu rabotu. Onaj tko državi, kao napr. seljak Ivan Varga, nije podmirio dug za naboje “metke”  koje su žandari utrošili prilikom ubojstva njegovog otca, otišao je u zatvor – i još mnogo, mnogo toga.

 U pojedinim etapama velikosrbskih divljanja bilo je tu i tamo raznih protesta i pobuna, nu jedina reakcija vođa HRSS-a kao vodeće stranke u Hrvatskoj bila je politička   retorika za “pravice”, pisanje memoranduma, česti verbalni dvoboji  s srbijanskim radikalima.  Uz to, kao da su bolovali os štokholmskog sindroma, vođe HRSS-a na čelu s Radićem ljubazno mole za pomoć Engleze, Francuze i Ruse,  glavne aktore u konspiraciji kojom je  hrvatski narod strpan u klaonicu divljega Balkanca. Naravno,  svi su se oglušili na Radićeve molbe, a njihov balkanski mezimac nastavio je bez imalo straha i sustezanja vršiti “istragu” Hrvata.

I tako će to ići sve dok član ondašnje Stranke prava, zagrebački zastupnik dr Ante Pavelić  nije s grupom povjerljivih hrvatskih nacionalista u siječnju 1929. osnovao UHRO ( Ustaša – Hrvatska Revolucionarna Organizacija.) O tome kasnije u narednim emisijama. Ipak mislim da je važno napomenuti da i poslije umorstva hrvatskih zastupnika na čelu s  Radićem u srbijanskoj “Skupštini”  Radićevi nasljednici na čelu s Vladkom Mačekom idalje nastavljaju prijašnji stil prepucavanja s Radićevim ubojicama u Beogradu iako im je Radić na smrtnoj postelji savjetovao da nikad više ne idu u Beograd.

Podpuno se slažem s gospodinom i drugim komentatorima da riječ ustaša ( ili ustanik ) nije ništa drugo nego sinonim za dragovoljca koji se ustaje boriti za svoju domovinu. Pa bilo kome drago ili ne, i naši dragovoljci iz ovoga Osloboditeljskog rata 90-ih, po svim pravilima nisu bili ništa drugo nego ustaše koji su se, kao i svi oni prije njih, borili samo i jedino za svoju domovinu.  Nu uz Tvrtkove, Jelačićeve, Husein-begove, Kvaternikove, i sve ustanike prije i poslije njih, ne smijemo zaboraviti ni bosanske  ustaše koji su se na Borcima u blizini Jajca 1878. suprostavili austrougarskoj vojsci koja je po odredbama Berlinskog kongresa te godine dobila GO-AHEAD za okupaciju Bosne. 

Kako se u našoj povijesti skoro ništa nije događalo bez određene doze  ironije i u ovoj bitci , za tuđe interese, borio se Hrvat protiv Hrvata. Kako bi ironija bila još veća vođa ovih bosanskih ustaša bio je Hrvat-musliman, beg Filipović, a zapovjednik  austrougarske vojske Hrvat-katolik, general Filipović. 

O toj bitci, koju su hrabri, ali malobrojni, vojnički slabo izučeni i vrlo slabo naoružani ustaše morali izgubiti protiv dobro opremljene, izvježbane i brojčano nadmoćne austrijske vojske napisana je pjesma u kojoj stoji:

                    Na Borcima kraj Jezera leži ranjenik,

                    Ne plaši ga grom pušaka ni topova rik.

                    Puška puca, a top riče, barut miriše,

                    A ustaša na Borcima ranjen uzdiše.

                    Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,

                    Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.

                                                                                                                                    Uz neke izmjene i dodatke, ova pjesma kasnije je postala koračnica hrvatske ustaške vojske u NDH.

Nastavak u idućoj emisiji.      Za Dom Spremni !   Zvonimir Došen

Hrv. Inf. Radio Program u Torontu, 15. srpnja 2012.