ZAŠTO I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET (3. dio), piše Zvonimir Došen, Kanada

 

ZAŠTI I RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET ( 3. Dio)

Nastavak podataka iznesenih u  prošloj emisiji o srbofašističkom genocidu nad hrvatskim narodom u periodu između 1918. i 1941. godine.

Srpanj 1921.

Član željezničke policije Srbin Dušan Kružica puca i ubija bankarskoga službenika Zlatka Arnolda i ranjava državne službenike Rudolfa Horvatića, i Ivana Kosandu dok su putovali vlakom iz Sesveta u Zagreb.

Kolovoz 1921.

1. kolovoza = ORJUNA vrši napad na Katolički vjerski kongres u Splitu. Žandari napadaju vjersku procesiju kod crkve u Sinju.

2. kolovoza = U beogradskoj skupštini izglasan “Zakon za zaštitu države” poslije čega se progoni u Hrvatskoj znatno pooštravaju.

9. kolovoza = Orjunaši u Dubrovniku ubijaju radnika Dragu Gizdića.
10. kolovoza = Umire “kralj” Petar Karađorđević – razpušteno Vijeće grada Zagreba, jer nije poslalo posebnu delegaciju na njegovu sahranu.

11.Prosinca. = “Hrvatski blok” pobjeđuje na lokalnim izborima u Zagrebu, ali   Beograd ne dozvoljava izabranim delegatima upravljati gradom nego na vlast postavlja svog “ specijalnog komesara”.

Siječanj 1922.  Zabranjene novine “Hrvatski glas”. U Ogulinu zaplijenjena sva oprema oganizacije hrvatske mladeži “Hrvatski sokol” i darovana orjunaškoj organizaciji “Jugoslavenski sokol”. Za vrieme javnog okupljnja “Jugoslavenskog sokola” koje je slijedilo u istom mjestu, grupa Hrvata uhićena i zatvorena. Oko 400 Hrvata učitelja i profesora odpušteno s posla.                                     

29. siječnja =  U Topuskom 14 žandara napada i nemilosrdno premlaćuje      

veliki broj seljaka, uklučivši žene i djecu, fizičke povrede su bile tako strašne da su mnogi od njih bili dugoročno onesposobljeni.                               

21. veljače = Orjuna vrši napad na “Hrvatski radnički sindikat” – vojska intervenira na strani orjunaša ( isto kao i 90ih, zar ne ? )

23. veljače  =  Hrvatski nacionalisti Đuro Salaj i  Ivan Čolović uhićeni bez ikakva povoda  i zadržani  7 mjeseci u zatvoru prije suđenja, a po tom osuđeni na 2 godine robije.

Ožujak  =  Orjunaši napadaju grupu Hrvata naoružani pištoljima koje su dobili od vojske.      Orjunaši ubijaju zagrebačkog pravnika, dra Znidaršića- nije bilo nikakve iztrage.   Orjunaši  napadaju grupu umirovljenih hrvatskih častnika za vrieme ručka u privatnoj kući.

1. lipnja   =  Orjuna vrši fizičke napade na Hrvate diljem Zagreba.
2. lipnja   =  Velika grupa djece “Hrvatskog sokola”  i njihova pratnja, većinom žene, iz Karlovca, Jastrebarskog Ogulina i drugih mjesta, na putu na na izlet na Plitvička jezera napadnuta od lokalnih “Srba”- mnogo djece i žena ozlijeđeno. Iztraga je bila zabranjena i nitko za ovaj divljački kukavički zločin nije pozvan na odgovornost.

8. lipnja. = “Kralj” Aleksandar se vjenča s rumunjskom princezom Mariolom.  Nitko od Hrvata nije pozvan na svatbu,uključivši i  guzolize  poput Pusićkinog starog strica Grge Anđelinovića. Na svadbu potrošeno 65 milijuna dinara ( zna se čijih, sigurno ne srbijanskih zarađenioh na prodaji paprike i proje ). 
9. lipnja =  Svi ogranci udruge “Hrvatska žena”  zabranjeni, a sve njihovo vlasništvo zaplijenjeno, radi hodočašća na grob dra Ante Starčevića 3 dana prije. Ženska organizacija “Katarina Zrinski”  također zabranjena za isti razlog. Za isti razlog 3 dana kasnije zabranjen zagrebački ogranak Hrvatskog sokola i sva nejgova imovina zaplijenjena.

1. prosinca   =  U Novigradu kod Koprivnice uhićen i zatvoren Franjo Vrtat jer je organizirao sastanak Hrvatske republikanske seljačke stranke.

 

Siječanj 1923.

 Na sastanku Orjune kojem je nazočio ministar unutrašnjih poslova SHS vodi se otvorena   diskusija o organiziranju atentata na Stjepana Radića. U predizbornoj kampanji za vrieme   javnog sastanka HRSS-e u Krašu (Dobrinjština) ubijen jedan mladić Istovremeno ubijen je   jedan čovjek u Crikvenici, jedan u Otočcu i jedan u Vrginmostu. U Šibeniku zatvorena 3   predastavnika HRSS-e. U Zagrebu zatvorena 4 člana glavnog odbora HRSS-e. U Čepinu   zatvoreni predstavnici HRSS-e. U Gospiću Orjuna napada članove Hrvatskog sokola u   njihovoj dvorani, radi tog napada društvo gubi svoju dvoranu. U jednom kafiću u Zagrebu   naoružani orjunaši napadaju hrvatske mladiće – 8 osoba ozlijeđeno.

28. siječnja   =  Orjunaši razbijaju asastanak HRSS-e u Vinkovcima.

Veljača 1923.

     U Splitu Orjuna napada i razbija sastanak koji je organizirao prof. Kerubin Šegvić.

     U Drnišu Orjuna napada dva člana HRSS-e.

     U Metkoviću orjunaši napadaju i tuku dra Vandekara, zeta Stjepana Radića.

     U Tuzli Orjuna napada javni miting HRSS-e.

1. veljače   =  U Kostajnici orjunaši i njihovi simpatizeri  napadaju i razbijaju      

 javni miting HRSS-e. Svi sudionici fizički napadnuti, 30 kuća oštećeno.        

1. veljače  =  U Crikvenici  6 osoba teško, a 18 lakše ranjeno od strane           

orjunaša – idući dan jedan čovjek umire od zadobivenih ozljeda.

5. veljače   =  U Osijeku  orjunaši provaljuju u ured  novina “Hrvatski list”  koji vandaliziraju, a onda u glavnu poslovnicu bacaju bombu.

1. veljače   =  U Dubrovniku orjunaši postavljaju bombu u dvoranu Udruge hrvatskih radnika – lokalne vlasti u dubrovačkoj “regiji” zabranjuju sve javne skupove hrvatskih političkih stranaka.

Ožujak 1923.                                                                                                        

    U Senju žandari pucaju u narod i teško u glavu ranjavaju Marka G. Filipovića.

    U Zagrebu, žandari Hrvata koji je izjavio da će glasati za Radića prisiljavaju da ljubi sliku Nikole Pašića, u to vrieme simbola velikosrbstva.

     U Koprivnici žandari otvaraju puščanu vatru na grupu hrvatskih seljaka.

     U Splitu, svaki onaj tko bi uzviknuo “Živio Radić” dobija 30 dana zatvora.

      U Cerju Tužnom žandari napadaju seljaka i oduzimaju mu sav imetak.

1. ožujka   =  U selu Čukovac kod Ludbrega orjunaši otvaraju vatru na seljake koji su pripremali doček vođama HRSS-e, uključivši  i Stjepana Radića. Izvršitelji napada uobće nisu pozvani na odgovornost. Umjesto toga jedan seljak je kažnjen jednodnevnim pritvorom – “jer je nepravilno glasovao”. U Otočcu  Orjuna i njeni simpatizeri vrše napad na sastanak članstva HRSS-e. Dva seljaka teško ranjena, a jedan 14 godišnji dječak ubijen.

1. ožujka   =  U Zagrebu žandari napadaju i raztjerivaju narodni skup. Orjunaši otvaraju vatru na narod koji bježi od žandara, jedan 16 godišnji mladić težko, a jedna žena i 20 godina star čovjek lakše ranjeni. Drugi generalni izbori u “kraljevini SHS” .  HRSS dobija golemu nadmoćnu većinu u Hrvatskoj  ( 420.000 glasova i 69 poslanika ). Ovi i ovakvi podatci o srbofašističkim, a da i ne govorimo o onim kasnijim srbokomunističkim, zločinima genocida nad hrvatskim narodom, danas zamotani u tkzv. antifašizam, vješto su skriveni od današnjih hrvatskih  naraštaja koji tako nemaju blagoga pojma o onome što su njihovi predci preživjeli u “prisajedinjenju” s  onima s kojima se danas bratimi jugoboljševička oligarhija na vlasti u Hrvatskoj.  Također, očito je da u mozgovima te naše današnje “oporbe”  u Hrvatskoj  izgleda da nema čovjeka koji ozbiljno shvaća velikosrbski plan uništenja hrvatskoga naroda koji su velikosrbski vođe po planu anglo-francuske kolonijalističke politike započeli negdje još početkom 18. stoljeća, a koji je i danas glavna vodilja svih velikosrskih fašista i komunista, kako onih u Srbiji, tako i ovih u Hrvatskoj.

Neke tobožnje stranke koje su osnovali i vode razni sufleri i mešetari , prema onoj – majko reci joj da je kurva prije neg’ ona tebi reče, izključivo se bave ukazivanjem na ekonomske malverzacije koje čine stari komunisti – novi kapitalisti, a najmanje ih interesira ono što ti isti jugoboljševici, sinovi, kćeri i unučad starih orjunaša, u savezu s velikosrbskom bandom – u Hrvatskoj i izvan nje – čine protiv hrvatske nacije na političkoj sceni.

Gore navedeni velikosrbski zločini samo su mali dio onoga što su naši balkanski susjedi i njihovi podanici s ovu stranu Drine učinili protiv hrvatskoga naroda, nu i to je za svakog onoga tko se imalo osjeća Hrvatom  dosta da dođe do spoznaje da s tom barbarskom ruljom, koja se u 500 godina turskoga robstva civilizacijski nije pomakla ni za jedan korak, nijedan Hrvat nema što razgovarati ni o čemu pregovarati, barem za idućih 5 stoljeća.

Nastavak u idućoj emisiji.

Za Dom Spremni !    Zvonimir Došen

Hrvatski Inf. Radio Program u Torontu, 8. srpnja 2012.