KNJIGU“100 NOTORNIH HRVATSKIH JUGOSLAVENA”je napisao i izdao u vlastitoj nakladu gosp. Vjekoslav Krsnik, Zagreb 2017.
Nema mnogo Hrvatica ni Hrvata koji su upoznati sadržajem ove knjige koja iznosi 100 imena onih Hrvata koji svojim radom sa raznim stranim i domaćim službama uveliko štite pa čak žale i promiču koncepciju ili koncepcije propale jugoslavenske komunističke države. Mnoga od tih sto imena su se duboko uvukli u političku strukturu Druge Hrvatske Države u prošlopm stoljeću, ili Nezavisne, odnosno Neovisne Države Republike Hrvatske sa dva (2) inicijala RH. – iako ove dvije riječi imaju isto značenje, mnogi od tih stotinjak Hrvata koji su u ovoj knjigi spomenuti, ako ne i svi preziru riječ Nezavisna što je očiti dokaz da u njihovim žilama još uvijek vrije i teče krv i osjećaj jugoslavenstva. Na bazi tih osjećaja gosp Vjekoslav Krsnik je ispravno napisao ovu knjigu od 142 stranice. Vruće i toplo preporučujem ovu knjigu svim koji su zainteresirani znati i saznati ono što do sada nisu znali.OtporašAustin, Texas5 kolovoza 2021.
———————————————-
SDSVjekoslav Krsnik
Neovisni politički savjetnik
I.B. Mažuranić 60/IV, 10000 ZAGREB, Croatia
Tel 385 1 560-2793, mob 095 507-2312, E-mail: vjekoslav.krsnik2@inet.hr
- siječnja 2023.
Zašto HRT favorizira Milorada Pupovca, po anketama najnegativnijeg političara u državi
Po svemu sudeći iz Beograda je pokrenuta nova ofenziva u hibridnom ratu koji se vodi s velikosrpskih pozicija u Hrvatskoj, pri čemu jednu od vodećih uloga ima predsjednik Srpskog narodnog vijeća i zastupnik u Hrvatskome saboru, ali i vođa “pete kolone” Milorad Pupovac. Pored već analiziranog domjenka za pravoslavni Božić u Zagrebu kojemu je bio nazočan srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić te susreta na margini Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u tu ofenzivu aktivno se medijski propagandno uključio Milorad Pupovac. Kao da su to njegovi radio i televizija Milorad Pupovac je bez problema dobio dva termina i na radiju i na televiziji da bi hrvatskoj javnosti pokušao prodati novu velikosrpsku bozu u okviru projekta “srpskog sveta”. Gostovao je na Hrvatskom radiju u “Intervjuu tjedna” kod političke Jugoslavenke Jasmine Popović te na Hrvatskoj televiziji u emisiji Romana Bolkovića “1na1”.
Ni Hrvatski radio ni Hrvatska televizija ne drže se zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ne samo u ovom slučaju nego inače u kojemu stoji: “HR i HTV su dužni trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicma, događajima i pojavama u zemlji…, poštovati i poticati pluralizam političkih, religijskih, svjetonazorskih i drugih ideja… HR i HTV ne smiju u svojim programima zastupati stajališta ili interese pojedine političke stranke kao ni bilo koja druga pojedinačna politička… stajališta ili interese”.
Sve te zakonske obveze i HR i HTV kad je u pitanju Milorad Pupovac i njegova stranka SDSS ili SNV sustavno ignoriraju i uporno hrvatskoj javnosti naturaju politiku od koje se Milorad Pupovac nije odmakao u posljednjih 30 godina. Zato je on stalno po anketama o raspoloženju javnog mnijenja na prvom mjestu kao najnegativniji političar u zemlji. U posljednjoj takvoj anketi “Crobarometra” negativan dojam o Miloradu Pupovcu ima čak 77 posto ispitanika, dok je na drugom mjestu Andrej Plenković sa 57 posto, a treći je Gordan Jandroković. Koliko Milorad Pupovac ima pozitivan ugled u javnosti pokazuje i podatak da je njegov nastup kod Bolkovića pozitivno ocijenilo na Youtubu samo 25 osoba. Forsiranjem Milorada Pupovca ni HR ni HTV na informiraju javnost “istinito, cjelovito i nepristrano” niti “poštuju i potiču pluralizam političkih i drugih ideja”, a svojim programima “zastupaju stajališta ili interese pojedine političke stranke”, što se u slučaju Milorada Pupovca odnosi na njegov SDSS i SNV. Sa svojom politikom koja se temelji na politici Srbije a ne Hrvatske, a još više s manipulativnim rječnikom Milorad Pupovac je narodski rečeno dozlogrdio i “Bogu i vragu”, pa ga zato javnost tako ocijenjuje.
Kad bi se držali Zakona o HRT-u u interesu te javnosti trebalo bi Miloradu Pupovcu postaviti ona pitanja na koja on naravno izbjegava dati odgovor i zbog čega ne želi sudjelovati u kontakt emisijama u kojim bi mu netko od pozvanih mogao postaviti takva pitanja. To su prije svega njegov odnos prema Domovinskom ratu koji on pa i u ovoj prilici nastoji prikazati građanskim ratom, zatim pitanje poštuje li Ustav i zakone Republike Hrvatske, pa zašto izbjegava da državu u kojoj i to dobro živi nazove Hrvatskom, a ne kako se izražava “ova zemlja”. Trebalo bi mu postaviti i pitanje zašto je za njega i njegove Srbe glavni grad Beograd, a ne Zagreb, zašto stalno govori o Srbima a ne o srpskoj manjini, zašto odlazi na četničke derneke u Srbiju gdje se Hrvatsku uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom, a on se od toga ne ograđuje, zašto svaku kritiku njega i njegove stranke ocijenjuje ka “govor mržnje” zašto mu smeta pozdrav “Za dom spremni” koji nije ustaški, jer je ustaški pozdrav bio “Za poglavnika i dom spremni” i tako dalje. Njemu treba postaviti i pitanje.je li on legitiman predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ako za njega glasuje samo 12 posto te manjine.
To su sve pitanja koje bi trebali postavljati novinari i novinarke HRT-a jer oni predstavljaju javnost koja ima u visokom stupnju negativan utisak o Miloradu Pupovcu. Umjesto toga oni mu dozvoljavaju da iz etera i preko TV ekrana propagira svoju velikosrpsku agendu. Za to su odgovorne kao rukovodeće osobe na radiju Ilijana Čandrlić i na televiziji Katarina Periša Čakarun koje su na te dužnosti postavljene ne po sposobnosti nego po podobnosti, jednako kao i glavni ravnatelj HRT_a Robert Šveb. Postoji i Programsko vijeće HRT-a na čelu s nekim Zdrtavkom Kedom koje bi tzrebalo “zastupati i štititi interes javnosti provođenjem nadzora programa”, ali za to vijeće važniji je zahtjev za povećanjem pretplate. Dajući favoriziran tretman Miloradu Pupovcu i Hrvatski radio i Hrvatska televizija “via facti” sudjeluju u hibridnom ratu koji se vodi u Hrvatskoj, ali ne na strani javnosti i u ime zaštite hrvatskih nacionalnih interesa nego onih snaga izvan i unutar Republike Hrvatske koje vode taj rat.