ZAPISI SA SUDA U NEW YORKU, piše Drago Sudar, (5) dio

           Z A P I S I   S A   S U D A   U   N E W   Y O R K U, piše Drago Sudra (5) dio

                             Nastavavak sa stranice 17

   htio raditi protiv hrvatske crkve u Milwaukee, te da je u ugljenu u podrumu držao sakriven dinamit. te je njihove izmišljotine opovrgao fra. Pavo Malsač, izjavivši da pozna Milana Bagarića i njegovu obitelj kao dobre vjernike, a Milana kao mirna i poštena čovjeka. O Bagariću kao savjesnom radniku i odgovornom čovjeku svjedočio je jedan Amerikanac koji je upravitelj više od dvadeset stambenih zgrada, uključujući i zgdaru u kojoj je stanovao Milan Bagarić. U podrumu te zgrade nije peć na ugalj, pa su tvrdnje o sakrivanju dinamita u ugljen obične izmišljotine.

    Svjedoci Vinka Logarušića su bili Mercedes Škegro, Ante Bevanda i Zdravka Logarušić – Vinkova supruga – a američki pukovnik dr. Zvonko Mars poslao je pismenu izjavu iz Belgije gdje se nalazi na dužnostikao pripadnik američkih snaga koje su u sastavu NATO.

    Prilikom premetačina Vinka Logarušića stana  u travnju 1979. godine, pronađena je velika količina vojničke municije, pa je tome bio dan veliki publicitet kako u stranim tako i u nekim hrvatskim listovima. (Ne znam da li je ova slika iz tog vremena ili kasnije. Mo. Mile Boban, )

    Kasnije je bilo dokazano da pronađeno oružje i municija nisu pripadali Vinku Logarušiću, ali je prilikom našeg uhićenja u lipnju prošle godine pronađeno oružje i municija Vinku Logarušiću ponovno pripisano. Budući da pukovnik Zvonko Maras nije mogao doći osobno svjedočiti, on je poslao pismenu izjavu Vinkovom odvjetniku koju su sudac Motley i državni odvjetnik Baskin priznali da je pravovaljna. Problem je jedino u tome što se je prije toga o pronašenom oružju  i municiji pred porotom mnogo govorilo, pa je to imalo veoma negativan odraz za optužene Hrvate.

    Tijemo ovog tromjesečnog suđenja bilo je često raspravljano o pravljenju bomba, a kako je svako učenje uglavnom povezano s knjigama, nacrtana je kojekakvim primjercima, nije bilo moguće mimoći ni raspravu o knjigama. Budući da pisci i promicatelji takvih knjiga nisi bili na optužničkoj klupi, državni tužitelji nisu bili oduševljeni da se o tome raspravlja, ali su knjige pronađene prilikom premetačine, pa se je o njima moralo raspravljati. Pronađenih knjiga bilo je raznih. Jedne su objašnjavale kako se organiziraju podzemne organizacije i ćalije, a bilo je i drugih u kojima su bili nacrti, slike i uputstva kako se prave bombe, kako se s njima radi i kako ih treba postavljati ili slati poštom. Isto tako je bilo knjiga koje su služile kao primjerak kako bomba izgleda.

    Budući da je izvođenje nasilnih akcija nezamislivo bez podzemne organizacije, nije moguće odijeliti knjigu o organiziranju podzemlja od knjige o izvođenju diverzantskih akcija, jer je to jedno o drugom ovisno, a bez knjige s nacrtima, slikama i objašnjenjima nije moguće praviti primjerke da se pomoću njih  pokaže kako se bombe prave. Mi koje se tim poslom nismo bavili imali smo priliku to vidjeti za vrijeme suđenja u sudnici kad su vještaci za bombe primjerima pokazivali kao se to radi kako funkcionira i kako po prilici izgleda.

    Prilikom premetačine pronađeni su primjerci kako se bombe prave u stanu Ante ćarana, kao i kod nekih drugih, a Ivan Mišetić je izjavio da je on imao knjigu Hrvoje Luna “Revoljucija i Sloboda” i knjigu Joze Vrbića “Što mora znati svaki hrvatski gerilac”. (Imao sam te knjige. Rekao sam mojem odvjetniku Dennisu Roberts da ima knjigu koju je izdao Hrvoje Lune “Revolucija i Sloboda” kao i pismo dra. Dinka Šuljka meni da je tu knjigu plagirao Hrvoje Lune od američk CIA tajne službe “CIA Strategic Research of the Study….”. Prilažem poveznicu. Tu knjigu Rvoje Lun je preveo na hrvatski jezik,

https://www.cia.gov/library/center-for-the-study-of-intelligence/csi-publications/books-and-monographs/the-history-of-cias-office-of-strategic tiskao kao svoju, a bio je u to vrijeme  tajnik HNVijeća i za taj posao primao oko 40 tisuća dolara godišnje. Pošto je jedan od mnogih točaka optužnice bila i ta da smo mi optuženi, članovi OTPORA htjeli ubiti Hrvja Luna. Dr. Dinko Šuljak je meni poslao pismo i sve detalje o ovoj spomenutoj knjigi. Ja sam knjigu i to pismo dao mojem odvjetnku dennis Roberts koji je u unakrsnom ispitivanju Hrvoja Luna to predočio i o tome ga uveliko pitao. Kako je javni tužitelj Stuart baskin energično prosvjedovao, stvorila se velika polemika na sudu oko tog pitanja. Knjiga i pismo dra. Dinka Šuljka kao i knjiga Joze Vrbića su ulišli kao službeni sudski dokumenat, EXHIBITS, jur: “sudski dokazani materijal” koje je sud zadržao, tako da ja tih knjiga i to pismo nemam a Hrvoju Luna najblaže što su mogli kazniti je to da je ostao zapisan PLAGIJATOR. Moja Opaska Mile Boban.) Te su obadvije knjige kao dokazni materijal (Exhibits) bile izložene na sudu 26 travnja 1982. godine.

    Primjerak knjige o bombama pronađen je i u stanu Vinka Logarušića, a kako je to stajalo na stalaži, primjerak te knjige vidjeli su mnogi ljudi koji su tamo dolazili još negdje koncem 1976., (Za pojasniti je da je knjiga Hrvoje Luna “Revolucija i Sloboda” – njegovo je  pravo ime Josip Badurina  – tiskana 1978. a knjiga Josipa Vrbića, alijas Ivanović Krašan je tiskana 1972., mo. Mile Boban.) a među njima su bili Mercedes Škegro i Ante Bevanda, pa su došlo to posvjedočiti. Knjigu su pisali pripadnici organizacije koja je izvela niz antijugoslavenskih akcija, među kojima je bila najpoznatija akcija Bugojno ljeti 1872. godine.

    Poslije Mercedes i Ante Bevande svjedočila je Zdravka Logarušić koja je bila veoma aktivna u raznim hrvatskim akcijama, a budući da pitanja koja su joj bila postavljena zahtjevaju opširniji osvrt. Ovdje sam treba istaknuti njezinu spremnost za žrtvovanje kad se radi o Hrvatskoj, o prijateljima i suborcima. Njezino je svjedočenje povezano s Brunom Bušićem, a sve ono što je s Brunom povezano, nerazvojivo je sa suvremenom hrvatskom problematikom.

    Kad je ispitivanje Zdravke Logarušić bilo završeno, bio je ispitivan Vinko Logarušić. kao što su prije njga govorili Ante Ljubas i Ranko Primorac, Vinko Logarušić je opovrgao ono što su tvrdili tužitelji. On je najodlučnije zanijekao bilo kakvu povezanost s nedozvoljenom djelatnošću na ovom kontinentu, a svoje putovanje u Europu plaćao je sam i ta su putovanja bila osobne i obiteljske naravi, jedino su njegova putovanja Bruni Bušiću imala drugu svrhu, što nije potrebno dokazivati, jer je to dobro poznato Vinkovim i Bruninim prijateljima i suradnicima u USA, Kanadi, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj i u Hrvatskoj.

    Kad je prije nekoliko tjedana kao državni svjedok svjedočio bivši tajnik HNVijeća Josip Badurina, on je izjavio da su svi članovi HNOtpora izišli iz HNVijeća 1979. kad je iz Vijeća izišao HNOtpor kao organizacija. Tom je prilikom on ustvrdio da je Vinko Logarušić također član HNOtpora i da je zbog toga – kao svi ostali pripadnici te organizacije – napustio HNVijeće. Međutim to je opovrgao svjedok Vinka Logarušića iz Clevelanda Mile Galić. On je u organizaciji HNOtpora obavljao razne dužnosti, pa znade dobro tko je član te organizacije u Clevelandu. Stoga je izjavio da Vinko Logaruđić nije član HNOtpora i da nije točno da su svi članovi te organizacije napustili HNVijeće 1979. godine. Gosp. Mile Galić nije ovo svjedočio zbog toga da se dokaže da Vinko Logarušić ima nešto protiv spomenute organizacije, nego da se konstatira istina, jer da se u stanovitim krugovima nastoji dokazati da je organizacija HNOtpor, i onda njezini članovi, izišli iz HNVijeća zato što je njegovo tadašnje vodstvo bilo protiv uporabe nasilnih metoda protiv Jugoslavije.

    Nitko nije toliko glup da ne zna da HNVijeće kao koaliciono političko tijelo ne može voditi podzemne akcije jer ono to ne može u prvom redu zbog svog organizacijskog ustrojstva, kao i zbog razloga radi kojeg je utemeljeno i zbog svrhe koja mu je namjenjena. Premda je napisao knjigu (misli se na Hrvoja Luna i “njegovu” knjigu “REVOLUCIJA I SLOBODA”, mo. Mile Boban.) o organiziranju podzemnih organizacija i tajnih ćelija, te dovodi u vezu s HNVijećem kao legalnim koalicionim političkim tijelom navodnu podzemnu djelatnost u Hrvatskoj, u Splitu (povezivanje s takvom djelatnošću tijela i organizacija nije dozvoljeno i kažnjivo je i izvan granica…

Slijedeći nastavak je stranica 19.