ZAPISI SA SUDA U NEW YORKU, piše Drago Sudar (4) dio

     Z A P I S N I K   S A   S U D A   U   N E W   Y O R K U, piše Drago Sudar (4) dio

                                    Nastavas sa strane 16

    Kao i tumač Božo Lubianov, on je također ruskog porijekla, samo mu nisam zapisao ime. Iako je mlad, Primorac je na svako pitanje odgovarao hladno, polako i promišljeno, a budući da je i tumač govorio polagano, među njima je vladao savršeni sklad.

    Već toliko puta spomenjani “svjedoci s imunitetom, davali su kontradiktorne i neistinite izjave o velikom broju hrvatskih nacionalista, pogotovu u Californiji, a kako je rekao Ranko Primorac da je imao problema s useljeničkim uredom zbog nesređenih papira, njemu su pripadnici redarstva nudili usluge, tražeći od njega pristanak na suradnju i svjedočenje protiv pojedinih Hrvata. Zbog svega toga on je morao odgovarati na mnoga pitanja državnog odvjetnika g. Baskina.

    Iako je državni odvjetnik g. Baskin onemogućivao odvjetnicima obrane postavljati pitanja o ljudima i događajima izvan Udruženih Država Amerike, kad je bio u pitanju slučaj Stipe Bilandžića, on se tog nije držao, nego je postavljao pitanja o “raketama”, što je spadalo u tzv. “europian theater” i što a “racketeering” nije imalo nikakve veze. Isto tako on je – kad god mu se pružila prilika za to – govorio pred porotom kako je Miro Barešić ubio jugoslavenskog ambasadora Rolovića u Švedskoj. (Kad smo kod toga i baš upravo kad je državni odvjetnik Stuart Baskin htio pred porotom prikazati Miru Barešića hrvatskim “teroristom” i Miru Barešića prikazao članom i simpatizerom hrvatske organizacije OTPOR, kako bi istu etiketu pripisao optuženim Hrvatima, tada je Ranko Primorac g. Baskinu rekao oko prilike ovao: Gospodine Baskin što god je za vas Amerikance Audy Murphy 1925-1971), to je za nas Hrvate Miro Barešić. na ovaj odgovor g. Baskin prekida raspravu o Miri Barešiću. Mo. Mile Boban.)

Audy Murphy je jedan od američkih vojnika koji je dobio najviše vojničkih odlikovanja u borbama od 1942-1945. Poginuo je u zrakoplovnoj nesreći 1971.

    Nepoznavajući povijest stvaranja i “učvršćivanja” druge Jugoslavije, prosječni američki građani misle da su jugoslavenski ambasadori i konzuli profesionalni diplomate, kao što je slučaj s ambasadorima i konzulima normalnih država, a ne bivši partizanski politički komesari i kasnije šefovi OZN-e odnosno UDB-e.

    Kao Ante Ljubas, Ranko Primorac je iznio da iza raznih terorističkih čina u hrvatskim naseobinama u inozemstvu stoji jugoslavenska sigurnosna služba, a ne hrvatski nacionalisti, a da je tako, dokazuje činjenica da protin nijednog optuženog nije iznešen ni jedan konkretan dokaz, nego se sve temelji na prepričavanju i “sumnjama”. kad je bio upitan o Miri barešiću i jugoslavenskom ambasadoru Roloviću, on je rekao da je Rolović htio ubiti barešića, samo nije uspio; da je bio general jugoslavenske sigurnosne službe i šef špijunsko-terorističke mreže u Europi, koja je – po njegovu nalogu – poubijala preko 50 hrvatskih vođa u zapadnoeuropskim zemljama, te da je imao terorističku mrežu koja je imala zadatak poubijati sve istaknutije vođe hrvatskog studenskog pokreta u Hrvatskoj. Ranko Primorac je u to vrijeme još bio u Hrvatskoj, pa se dobro sjeća kako su Hrvati smatrali Miru barešić svojim herojom, usporedivši ga s čuvenim američkim herojom iz drugog svjetskog rata Audy Murphy (poslije rata postao je glumac) Zahvaljujući hrabrom držanju Ranka Primorca, porota i svi ostali u sudnici konačno su saznali kakve je “diplomatske” dužnosti obavljao bivši general Udbe Vladimir Rolović.

    kako Hrvati nikada nisu bili šovinisti ni rasisti, svjedok Mile Bobana bio je jedan Amerikanac crne puti čija je obitelj u veoma dobrim odnosima s Bobanovom obitelji, pa je govorio sve najbolje o Bobanu kao čovjeku i kao prijatelju. Ime mu je Clarence Hamilton i on i njegova obitelj bili su česti gosti Bobanove obitelji.

    Poslije g. Hamiltona, došao je kao svjedok Mile Bobana Milan Cvitanović. G. Cvitanović je vrlo aktivan u Californiji, član je organizacije HN Otpora i HN Vijeća, te mjesnog društva “Bosna”, u kojem su razne hrvatske organizacije i društva. Kako su se on i Mile Boban bavili građevinarstvom,

njegova izjava nije bila važna samo zato što je prikazao Milu Bobana kao poštena i miroljubiva čovjeka, koji je uvijek bio spreman pomoći Hrvata u nevolji  i hrvatsku narodnu stvar, nego zato što je do temelja razotkrio jednu izmišljotinu. Već sam pisao kako je Ante Ćaran tvrdio da su on, Bagarić i Boban imali tri komada dinamita i napravili jednu bombu, a Andrija Škrabo da je i on tada bio nazočan, te da je bilo petnaest komada dinamita i da su napravili tri bombe. I dok je Ćaran tvrdio da je bomba bila sakrivena u Bobanovoj kući i tamo po Bobanu “pokvarena”, Škrabo je govorio da su bile “sakrivene” sve tri bombe na građevini, a kako su bile izložene kiši, dinamit više nije valjao. (poslije njih, o jednom drugom slučaju, govorio je vještak za eksplozive i objasnio je da je dinamit kad je mokar – opasniji!)

    Budući da se g. Cvitanović bavi građevinarstvom, on je dokazao da prilikom gradnje kuće nije moguće ništa držati sakriveno. Na sjeveroameričkom kontinentu kuće se jako brzo prave jer su građevinski poslovi podijeljeni po strukama, pa svaki zanatlija obavlja sa svojim pomoćnicima svoj dio posla. Zidari zidu zidove, stolari postavljaju vrata i drugu drvenariju, vodoinstalatori postavljaju vodovodne cijevi, električari struju i tako redom. Za vrijeme svih tih poslova, kao i kad su dogotovljeni, dolaze nadgledaoci (inspektori) i sve nadziru i pregledavaju. Jasno da Andrija Škrabo nije mislio na to kad je od nekoga bio nagovren da daje neistinite izjave, čiju neistinitost je Milan Cvitanović dokazao neoborivom argumentacijom. Poznavajući predmet o kojem je govorio, g. Cvitanović je ostavio snažan dojam na sve one koji žele čuti istinu. Da ima i takvih koji ne žele da se istina utvrdi, u to nema nikakve dvojbe.

    kao svjedok Ranka Primorca svjedočio je fra. Slavko Soldo. On je hrvatski župnik u New Yorku. Po njegovoj ocjeniHrvata u New Yorku ima oko 100.000, a oko 10.000 ih je povezano na ovaj ili onaj način s hrvatskom katoličkom crkvom. Razlog zbog kojeg je on pozvan za svjedoka bio je taj što je Ante ćaran izjavio da su mu fra. Slavko Soldo i Ranko Primorac govorili da ne daje izjave protiv Hrvata i da ne radi za FBI. To da je bilo onda kada su ga njih dvojica došli posjetiti u zatvor. Fra. Slavko Soldo (a prije njega Primorac) to je odlučno opovrgao, jer oni tada uopće nisu znali da će Ante Ćaran svjedočiti godinu dana kasnije protiv bilo koga, pa nisu s njim o tome mogli ni razgovarati.

    Očigledno slabo upućen u poslove hrvatske katoličke župe u New Yorku, državni odvjetnik g. Baskin je pobrkao društveno-političke sjednice sa župom, pa je pokušao fra. Slavka Soldu umješati u nekakvu svađu koja je nastala na svojedobnoj sjednici članova i voditelja radio sata u new Yorku, zbog toga su se žalili nekakav Mašina, Lun, Kužina i još neki iz njihova društva, a da fra. Slavko nije u tom slučaju nije ništa poduzeo. kao “dokaz” spomsnuta je slučajnost: jedan mladi Hrvat, koji je navodno sudjelovao na toj sjednici i bio upleten u svađu, opažen je, da je u sudnici sjedio u istoj klupi u kojoj je sjedio i fra. Slavko Soldo!!!

    Iako fra. Slavko Soldo nije policajac da držo red u New Yorku nego svećenik, on je ipak preko crkvenog radio sata zamolio sve župljane da se vladaju pristojno i da ne prave nikakve izgrede, ne ulazeći u to zašto je došlo do svađe na jednoj društvenoj sjednici niti u to tko se je s kim svađao.

    Kad je bio upitan u kakvim je odnosima s bivšim tajnikom HNVijeća i jeli ga nazvao nakon spomenute svađe, fra. Slavko je odgovorio, da je on župnik i duhovni pastir svojih mnogobrojnih župljana. Budući da bivši tajnik HNVijeća nikada ne dolazi u crkvu – kao ni njegova obitelj – on nije s njim u lošim ni u dobrim odnosima. kako su određeni krugovi stvorili dojam da među hrvatskim katoličkim svećenicima postoje duboke i nepremosive razlike, na pitanje kakvo fra. Slavko ima mišljenje o fra. Častimiru Majiću, on je odgovorio da su prošlu subotu bili zajedno na večeri. Nako toga je izgleda i državni odvjetnik zaključio da fra. Slavko Soldo nije na optužničkojklupi, pa ga više nije pitao slična i pomalo začuđujuća pitanja.
U nizu svojih nabubanih i kontradiktornih izjava, poznata skupina državnih svjedoka: Ante Ćaran, Andrija Škrabo, Milutin jakšić i Veljko Jakšić (oni su braća, mo. Mile Boban.) prikazali su Milana Bagarića u njagorem svijetlu, pa čak da je s Mirom Barešićem htio raditi protiv…

    Nastavak u idućem opisu strana 18