ŽALOSTNI HRVAT IZ HRVATSKE O HRVATSKOJ! A JA NADODAJEM: GLAVE GORE!!!

—

od

Otporaš
u
Tue 10/15/2019 10:56 PM

2019-10-16

Poštovani g. Boban

Nekako glupo razmišljam, što se to među nama dešava – nije ljubav jer naše godine – nismo Pederi.

Ja sam u ponedjeljak bio kod predsjednika hrvatskog-varaždinskog društva za istraživanje ratnih i poratnih žrtava kod kolege g.Talana u Cestici koja je skoro iza graničnog prijelaza Ptuj-Varaždin. Kod njega sam  bio od 12 – 16 sati, onda sam krenuo do g. Draguna u Zagreb, za posjetu od oko jednog sata. Pozdravlja Vas.

Produžio sam put iz Zagreba preko Zaprešića do sljedećeg kolege u Lukovčaku kod Đurmanca.

Od tud krenuo sam prema domu u Velenje, da bi u jutro u utorak vozio suprugu u Celje u bolnicu na pregled. Doma smo došli u 17 sati, ručak u 20 sati, a sada sređujem vašu poštu – GOLEMA JE! Od kuda Vam tolika energija?

Zašto vam ovo sve spominjem.

Ja sam jako ljut na neke komemoracije u Hrvatskoj i općenito, jer se tamo pojavljuju „GOVORNICI“ koji su kao u ime predsjednice republike (a nije države!), u ime premijera, u ime predsjednika sabora a mogli bi tamo doći i neki jebivjetri.

Moj stav je, da jedino može tamo (!!!) doći samo predstavnik-delegat predsjednika Države.

ZAŠTO ?

Ti su izabrani od strane birača – državljana.

Ostali su predstavnici političkih stranaka – kako ono biva – komunističkih stranaka pa i drugih.

Ma svi ti su sljedbenici komunističkih predaka – ili pokoljenje zločinaca.

Ja već više od dvije godine nikako da idem na komemoracije ratnih i poratnih žrtava a u to uvjerenje dolazi kao „prostovoljno“ oni proizašli iz domovinskog drugog oslobodilačkog rata.

Poštovani g. Boban, molim vas dajte o tome razmisliti, jer meni se je takvo ponašanje „ogadilo“. Imamo državu a izgleda kao da ju nemamo. To je više nego žalosno!

Kako mogu biti (stranački) Sabornici u udrugama, koja se brinu o ratnim i poratnim žrtvama ?

Kamo može (a neki čak i bojkotiraju) neki župan doći na stratište, a pripada partijskom klanu.

Jednostavno, tko god ima „status“ kao „političar“, ne bi mu se smjelo dozvoliti da bilo što govori na komemoraciji kao neki predstavnik, ali svakako je poželjno, da se tamo pojave i takvi kod stratišta kao državljan među ljudima i da se pokloni na spomen kao svi ostali prisutni.

Jako me je iznenadila nedavna odluka vlasti, kako su već počele „ekipe“ posjećivati stratišta odnosno otkrivati lokacije o žrtvama WW2. To su krajevi u Hrvatskoj (ne smijem spominjati), koje i ja dobro znam i koja mjesta sam prije njih posjećivao u šumama. Kako možete ustvrditi, naša ili moja aktivnost je na terenu a ne u kabinetskim prostorijama. Naša „udrugarska“ volenterska  uvjerenja ili ciljevi su, tražiti i pronaći ono što u zapisima ili arhivima možda još ne „postoji“ ali negdje ipak je !!! Vi to g. Boban dobro znate i posjedujete ogromnu dokumentaciju. Treba s njom vani!

To je naš stav „tražiti ono čega nema“ !? – još ga nema u arhivu ali će jednom biti….zahvaljujući Vama i onima koji misle i rade kao Vi.

 laku noć

dragutin

Komentari

Odgovori