Dragi Mile,
Danas sam obišao tvoju sestru Matiju u Sovićima i dobio podebelu knjigu dokumenata Pisma Vjekoslava Maksa Luburića 1952.-1969., Zagreb, 2014., str. 1052.
Zašto je on nadodao ime Maks?
(Danas 10 siječnja 2023. nadodajem što sam čitao osobno što je Maks Luburić pisao u DRINI br. 4/7 1955., st. 75-93 da je Jure Francetić na Janka Pusti dao Vjekoslavu Luburić konspirativno ime “Maks” a Vjekoslav Luburić Juri Francetić konspirativno ime “Laslo”. Prilažem poveznicu gdje možete pronaći sve podatke i detalje, mo. Mile.) https://otporas.com/nepoznata-strana-janka-puste-pobocnik-laslo-jure-francetic-na-janka-pusti/
Kada sam se vratio na Humac – gotovo dva-tri sata, nakon što sam pročitao Predgovor, prešao sam na tvoj Uvod (9-11) i Kazalo imena (1049-50). Otkrio si i tajnu svoga rođenja. To se može povezati uz Maticu krštenih – tu se upisuje najprije datum krštenja. Možda se to dogodilo kad je nevješt matičar pročitao i ispisao tebi iz rubrike datum krštenja 21. kolovoza 1939. Javi mi na kojem datumu si se zaustavio, pa da ti, ako Bog da, već iduće godine čestima slavljenički rođendan. (Moj službeni datum rođenja se vodi 21 kolovoza, mo. Mile.)
Lijepo si opisao nastanak Pisama. Izgleda mi neshvatljivo da je Luburić „znao dnevno napisati više od stotinu pisama i na pisama odgovoriti svojim suradnicima…“ (str. 11). To je većinom napisao na strojopisu i čistopisom na papiru, bez čestih pogrešaka.
Koliki smo sretnici što imamo računalo – ja sam se počeo služiti računalom oko 1994. godine.
Imaš li ti Uvod i Kazalo u računalu, ako imaš to mi proslijedi, kako bih neke datumu upisao u Dnevicu i zagolicao moguće čitatelje na nakon pročitane fusnote potraže Pisma. (Nemam ja “Uvod u Kazalo”., mo. Mile.)
Puno si ljubavi i strpljivosti, vremena i novca uložio u pripremi i objavljivanje ovih dokumenata. Hvala ti! I Pisma potvrđuju tvoju neumornost i rodoljublje koje dovodi do pobjede istine u nedavnoj povijesti hrvatskog naroda.
Potom sam listao godišta i pojedine dokumente. Ova dokumentacija ima neprocjenljivu vrijednost. Usprkos tome rijetki će moći u potpunosti ući u dušu Luburićevih poruka, jer je većina dokumenata nemoguće cijele prepisati i proučiti – rubovi su zacrnjeni, slova izblijedila, kopija nejasna…(Istina je a tu istinu sam ja znam i stavit ću ju ovdje kako jedan važan povijesni dokumenat. Ja sam otišao posjetiti mojeg vjenčanog kuma Miljenka Dabu Peranić u Njujork, petak 18, subota 19 i do podne nedjelja 20 kolovoza 1978. U tom dvodnevnom razgovoru najviše se je pričalo o Maksu Luburić. U razgovoru je palo pitanje da dr. Peranić ima par stotina pisama Maksa Luburića te da je on voljan ih meni dati ako ću mu ja posuditi 3 tisuće dolara da može kuću kupiti. Kada on meni novac povrati, da ja njemu sva Maksova pisma povratim. To smo se složili. On mi je dao kutiju u kojoj su ta Maksova pisma bila. Kada sam se ja kući u nedjelju večer vratio, u ponedjeljak 21 kolovoza sam otišao na banku i napravio službeni ček od 3 tisuće dolara na ime Miljenko Dabo Peranić i poslao mu ga isti dan. Oba sm bili zadovoljni, u tu nije bilo problema sve dok meni dr. Jere Jareb nije napisao pismo da mu je dr. Dabo Peranić obećao pisma Maksa Luburića dati, a da ja ta pisma imam te da mu ih ja čim prije pošaljem. Ja sam odmah nazvao kupa Peranića i rekao mu da njemu nije dr. Jere Jareb posudio 3 tisuće dolara nego ja. kada vi meni povratite moj novac, ja ću vama povratiti Maksova pisma. Zategnust između nas dva kuma je trajala nekoliko godina. kada se je kum Peranić uvjerio da mu ja neću povratiti Maksava pisve sve dotle dok on mene ne povrati moj novac. I konačno početkom devedesetih godina dobijem ja ček od 3 tisuće dolara od kuma Peranića. Kako sam ja građevinski i poslovno bio vrlo zauzet, rekao sam mojoj suprugi Annie, Francuskinja koja nije govorila hrvatski, da ona sva ta pisma kopira preko mojih IBM mašina. Kako se pisma dugo nisu upotrebljavala, mnoga su bila jedan uz drugo slipljena, tako da je moja supruga ih morala odljepljivati i tako je do tih nejasnoća i crnila došlo. Ja sam za sebe ostavio kopije pisama a originale poslao kumu Peraniću. Prilažem sliku 10 fascikl pisama Maksa Luburića da se vidi i da se zna da ih je Mile Boban dao na uvid svim Hrvatima diljem svijeta.)
Bog! Mile Boban, Otporaš.
Sada, za povijest postavlja se jedno veliko pitanje, a to je: Da ja nisam napravio kopiju tih pisam, samo naš dragi Bog bi znao gdje bi ta pisma završila. A sada URBI ET ORBI se zna da su ta pisma izišla u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969. U ZAGREBU 2014. god.
Tijekom naših dopisivanja, ti si mi povremeno slao i prijepise Luburićevih pisama, s dodatcima koji su samo tebi poznati – osobe, okolnosti, nadopune, ispravci…
Dali se ta pisma nalaze i u ovoj knjizi? Ako jesu, trebalo bi ih označiti sa stranicama iz Pisama. (To neka naprave bolji majstori od mene i budući zainteresirani Hrvati koji će imati toliku pa možda i veću ljubav od mene da izdaju drugo i popunjeno izdanje. ja im dajem ZELENO SVIJETLO. Mo. Mile.)
Kao nužna dopuna Pismima bilo bi poželjno imati njihove prijepise. Rijetki to mogu učiniti. Među rijetkima ti si na prvom mjestu, a suradnike ti jedini možeš pronaći – istina, njihov broj je sve malobrojniji… Pisma vape za tobom i suradnicima. Možda su već neki prepisali neka od ovdje objavljenih pisama, bilo bi poželjno to pribaviti, pa usporediti s originalom i povećavati broj prijepisa. Ti si tu najinformiraniji.
Moguće je, konačno, da si Pismima izazvao pojedince da ti pošalju originale ili preslike pisama koje nisi imao, pa ih nisi objavio.
Matija je dobro. Hvali mi se čestim pozivima i mogućom povezanošću.
Pokazala mi je upisane moje brojeve telefona – krivo ih je zapisala ili čula, pa me nije mogla dobiti.
Zahvaljujem na ljubavi što si je u pismima materijalizirao i ovjekovječio. Što više prepisanih pisama – uz ili bez ovih preslika zlata će vrijediti.
Danas sam mojim ukućanima pokazao Pisma i u poduljem govoru govorio o tvojim roditeljima i obitelji tvoje tetke koji su roditelji po 15 djece – škola u dvije obitelji. Prisjećali smo se vremena kada su Hrvati bježali iz Jugoslavije. Ti si mi od svih najpoznatijih, pa sam tebe pokuša zvijezdama okititi. I u Luburićevo ime zahvaljujem ti na objavljenim Pismima.
Svako ti dobro želim i pozdravljam tvoju Anicu, tebe i hrvatske rodoljube s tobom i oko tebe.
Prijatelj iz Hrvatske.