ŽABA JE ŽABA, RIBA JE RIBA, RIBA JE RIBA JER JE RIBA, DESETI TRAVNJA JE DESETI TRAVNJA, JER JE DESETI TRAVNJA, piše dr. Tomislav Dragun

 

1. Valek,

TAMO DALEKO OD MORA …

ili jednostavnije:

ŽABA JE ŽABA, JER JE ŽABA. RIBA JE RIBA, JER JE RIBA.

Ja se ne borim ni za što, niti za Državu Hrvatsku, niti za to da sam ja Hrvat.

Ja sam Hrvat, ali ne zbog što mi je to netko odobrio. Isto vrijedi i za Državu Hrvatsku.

Evidentiran je (može i zabilježen) boravak Hrvata (ne Slavena, ne Ilira, ne Gota, ne Bugara, ne Turaka) u Kandaharu, a kasnije u satrapiji (provinciji s pravom donošenja zakona) veličanstvenog Perzijskog carstva Darija I. Velikog.

To je to.

https://otporas.com/potomci-desetog-travnja-govori-dinko-dedic/

Ništa u tome ne zavisi ni od koga, ni od čijeg priznanja.

Žaba je žaba, jer je žaba, a riba je riba, jer je riba. Deseti Travnja je Deseti Travnja, jer je Deseti Travnja.

Na poziv Rimskog carstva (Istočno: Bizant; Zapadno: Rim, tada Sveta Stolica), odnosno cara Heraklija Hrvati dođoše do Jadranskog mora (bila među njima Tuga i Buga, ili ne bila) točno 626. godine. Prihvatiše kršćanstvo (svih 10 Božjih zapovijedi!, a ne samo Prvu), a uskoro na red dođe državno uređenje prostora na koji su stigli. Bizantu, a i Svetoj Stolici bila je “puna kapa” divljih (zamišljam ih kao Jovana Raškovića) Huna, Avara i Gota.

To je to, svidjelo se to kome ili ne.

Taj “Berlinski kongres” (jasna je asocijacija, a mogao sam reći i “Konferencija u Jalti” održan na Duvanjskom polju 753. godine nacrtao je kartu Hrvatskih Zemalja, ne nuždno i Države Hrvatske: od rijeke Raše, do rijeke Drine, od rijeke Drave do Jadranskog mora.

To je to.

Nije Pavelić izmislio granicu na Drini u nekom talijanskom WC-u, kako se s vlaško-srbske strane često podmeće.

Na Duvanjskom polju bilo je dosta svijeta, ali se je pitalo samo trojicu: hrvatskog kralja Budimira, izaslanike Bizanta i izaslanike Svete Stolice. Netko će reći: “Nije tako. Čulo se (preko interneta) u Konstantinopolu i Rimu za dobru tursku kavu na Duvnu, pa ljudi navratili.”

Pa, neka kaže. Halal mu ćufte.

Ali, što takvi kažu je p… uz vjetar.

Jesu li Srbi bili na tom Duvanjskom samitu?

Ne znam. Možda su ih (kao u to doba očito moćnu naciju) zaboravili Car Konstantin Porfirogenet i Pop Dukljanin. Napila se ta gospodo, pa im  je netko maznuo dokumnetaciju.

Rekoh: Ja ne znam, ali možda zna Vojo Šešelj.

Prolazili su vjekovi, pa ako su se i izgubili spisi, nije se izgubio život.

(Ne ću sad o djelu Josipa Kuševića.)

Dođe tako i 1903. Srbi ubiše svoga kralja, metnuše drugog, a taj krenu (samoinicijativno.isto kao i Kolumbo u Ameriku) preko Drine.

Da, ali tu je bila nesavladiva prepreka: Hrvatsko Državno Pravo (za koje svi znaju), koju se je moglo jedino tako ukloniti de se Hrvatsko Državno Pravo proglasi zastarjelim i uvede novo pravo “narodnog odlučivanja”.

Tvoja kuća (1945. – kuća Volksdojčera) je moja kuća (“pripadnika NOB-a).

I bi tako. Netko preko noći (1.12.1918.) postade beskućnik.

Ali, nije umro.

26. kolovoza 1939. godine.

Da, i što?

Došlo je do …

… osnivanja Banovine Hrvatske.

Ne!!!

Došlo je do Sporazuma Cvetković (Srbi) – Maček (Hrvati). Trebali su slijediti izbori za Hrvatski Sabor i nastavak pregovara.

O čemu?

O odlasku Srbske vojske Hrvatskih Zemalja.

Kako?

Onako kao što je i došla u Hrvatsku 1918. godine.

Pa, je onaj koga su te 1918. otjerali kući (Pučke ustaše) opet došao na svoje.

Zar oni?

To je to.

Lakše ćete me g. Valek razumjeti kroz ovu prispodobu:

Očekuje se odlazak Amerikanaca iz Afganistana. Hoće li Afganistan prestati biti Američka pokrajina zato što su u njemu bili Amerikanci?

Rekao bih da to Afganistan nikada nije niti bio.

Žaba je žaba, jer je žaba.

10. Travnja 1941.

Što se je tada dogodilo? Ništa.

Odgovorit ću protupitanjem: Što se je dogodilo kad je 18.2.2020. Zoran Milanović zamijenio Kolindu Grabar Kitarović (čujete li nešto za nju)? Opet ništa. A i zašto bi?

Da, griješim, ipak se je nešto dogodilo:

Njih više nije bilo. Otišli su. Samo se čuo tihi poj pjesme njihovih kršnih mladića, pjesme koju sam uvijek tako rado slušao:

Tamo daleko, daleko od mora

Tamo je selo moje

Tamo je Srbija

Otjeraše ih 1918. godine doma, ali se oni vratiše, jači i brojniji: 140.000 bojovnika i 10.000 časnika (Krstičević ih ima 25.000) privremeno nazvanih Građanska i Seljačka zaštita, koji uskoro uzeše svoje staro viševjekovno tradicijsko ime.

Dragi prijatelju nije problem u Pavelićem ustašama, jer njih nije ni bilo, nego u svima nama Hrvatima: Pučkim ustašama.

S 10. Travnja 1941. godine izbrisan je 1. prosinca 1918. godine.

Zauvijek.

(Otporaš nadodaje: Kao što svako stablo u sebi nosi i ima određeni kip kojeg se prostim okom ne vidi sve dok majstor, umjetnik, kipar iz tog drveta ne izreže i izradi kip. Tako ti je i sa hrvatskim DESETIM TRAVNJEM koji je bio u srcima Hrvata od dolaska na Obale Jadrana 626. godine. Kroz sva ta stoljeća trebao se je roditi Umjetnik Ante Pavelić koji je sa svojim Ustašama IZREZBARIO DESETI TRAVNJA. MAMEN! Mile Boban, Otporaš.

Njihov je problem (ne i naš) što vrijedi vječno pravilo:

Žaba je žaba, jer je žaba. Riba je riba, jer je riba.

Hrvat je Hrvat, jer je Hrvat.

Vrag bi ga znao što je Hrvoje Klasić. Hrvat zacijelo nije.

Srdačan pozdrav

1. sc. Tomislav Dragun

pet, 10. Travnja 2020. u 12:31 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

 

———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: pet, 10. tra 2020. u 12:31
Subject: OPET SE JAVIO ONAJ BUDALAŠ S FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
To: <urednik@tportal.hr>

1. Uredniče,

Danas ste objavili tekst Vanje Majetić:

Hrvoje Klasić o najsramnijoj epizodi hrvatske povijesti: ‘Još uvijek nismo načisto prema NDH. Neki drže Pavelićeve slike u dnevnom boravku, ulice se zovu po ustaškim ministrima…’

Tužit ću idućeg tjedna sve autore ove besramne promičbene poruke zbog klevetanja mog Hrvatstva, dotično mojih Hrvatskih osjećaja i moje Hrvatske domoljubne i državotvorne časti.

S poštovanjem

1. sc. Tomislav Dragun