Slika: Polaganje vijenca na Mrtvi Dan na grob Georges Desbons-a, hrvatskog prijatelja i branitelja Ustaša Pospišila, Kralja i Rajića na Mrtvi Dan 1962. godine. S lijeva na desno sa sijedom kosom udova Georges Desbons-a, Mara Škoro, kasnije udata za Milana Grepo, nepoznat, Šime Prtenjača, nepoznat, Perica Kelić, Josip Čavčić, visok, ima brkove, pred njim, mislim da je dr. Dabo Peranić, Ivan Barun u brkovima, do njega na lijevo Boro Ćorluka, iza njih Veso Šaravonja, Mate Kolić, vidi mu se samo lijeva strana lica, nepoznat, Ivan Velja, Mirko Kovačević, Branka Ćorluka, kasnije udata za Matu Kolića, iz Mirke Kovačevića i Branke Ćorluka je Mile Boban.
Mislio sam da se na ovoj sliki nalazi i pukovnik HOS-a NDH Mile Barišić, a sada znam da nije na ovoj sliki. Ako ju i kada ju pronađem, nastojat ću ju ovdje priložiti kao jedan značajan dio hrvatske političke emigrantske povijesti. Mile Boban, Otporaš.
HRVATSKA I USTAŠTVO (16)
Darovati život nije mala stvar, to je umijeće ljubavi; ali darovati život u jednom času manja je žrtva nego darovati ga cijeli svoj život.
Još o Velebitskom Ustanku. Iako se ubrzo navršava osamdeset (80) godina od tog ustanka, moram ovdje glasno i jasno reći da se o njmu još nitko nije osvrnuo s perspektive povijeti. Jest, o njemu se je mnogo pisalo ali vrlo malo istinito. Ovaj Lički Ustanak nije toliko interesantan ni važan za strance da bi (po)trošili svoje vrijeme pisati o tome. Dok ovo pišem okružen sam novinskim pisanim informacijama triju strana: (1) srpsko/kraljvsko/cetnicke strane, (2) srbokomunisticko/jugoslavenske strane i (3) naše, ako hoćete, hrvatsko/ustaške strane. Prilistavajući i čitajući sve te izvore je za poluditi. Kada kažem za “poluditi” tim mislim reći da se je jako teško snaći onima koji nemaju izgradjeni svoj nacionalistički identitet. Prvi (1) i drugi (2) za sigurno su imali ite kako izgradjen svoj nacionalistički identitet, jer su pisali i izražavali se istim rječnikom, istim jalom, istom mržnjom, istim klevetama, istim lažima protiv svakog izraženog hrvatstva. Što je zapanjujuće je to da se pisci br. (1) i (2) koriste utjecajnim i poznatim povjesničarima kao Bogdan Krizman i drigi, spomenu njihovo ime, neku neznačajnu njihovu sitnicu, a ostalo je da te Bog sačuva! Pošto sam ja odgojom mojih roditelja, moje vjere i crkve, imao moj izgradjeni nacionalno/hrvatski identitet, klevete (1) i (2) me nisu ni najmanje zbunjivale. Naprotiv, one su me ČELIČILE.
Već sam spomenuo u prošlim opisima hrvatskog pukovnika Crne Legije Milu Barišića; ovoga puta ću samo nadodati nešto što mi je Mile pričao u našem trodnevnom razgovoru u Parizu 1962. godine.
Poslije sahrane Ustaše Stipe Devčića, priča pukovnik Mile Barešić preko velebitshih šuma i kuda su god znali, vraćali su se u Zadar. U probijanju do Zadra naišli su na neke lovce. Priča Mile Barišić da on još uvijek ne vjeruje da su to bili lovci. To su po svoj prilici bili srpski žandari preobučeni kao lovci. Tko su da su bili, puškaranje je započelo. Nas su naše bombe spasile. Jedni su bacali bombe i tako stvarali veliki dim i galamu, dok su drugi pucali iz parabela. Lovci/žandari su pobjegli/nestai. Mi smo imali jednog lakiše ranjena. Ono malo sanitetskog materijala što smo imali, nije bilo dovoljno. Snalazili smo se kako smo znali. Našli smo neko vrlo dobro skrovište. Tu smo ostali nekoliko dana. Ranjeniku se rana pozlijedila. Sve gore i gore. Morali smo biti vrlo oprezni. Velebitski čobani nam donose vijesti da je žandarmerija sve blokirala i sve pregledava. Jednog čobana smo zamolili da ode u grad i da nam donese sanitetskog materijala. Listu mu nismo smjeli dati radi kontrole. Sve je zapamtio. Rekli smo mu kada sve nabavi, da sanitetski materijal sakrije ovci ispod trbuha, dolje gdje je ovčije vime. Mali je poslušao, otišao, uspio i sve donio. Lijekovi su vrlo dobro pomogli i za dan dva već smo bili na putu za Zadar.
Pukovniče, pa kako ste to sve mogi izdržati, pitam ga ja? Vrlo kratak odgovor: Za Hrvatsku ništa nije teško! Za Hrvatsku sve se može izdržati! Zato sam bio Ustaša, kaže na kraju pukovnik Crne Legije Mile Barišić.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.