ZA DANAŠNJU TEHNIKU VRLO – DRAMATIQUEMENT VRAI – DRAMATIČNO ISTINITO

            –  DRAMATIQUEMENT VRAI – DRAMATIČNO ISTINITO –

  • Une enseignante était chez elle, et à l’heure du dîner, elle a commencé à lire les devoirs faits par ses élèves.
  • Son mari était près d’elle et jouait à je ne sais quoi sur sa tablette.
  • Pendant qu’elle lisait le dernier devoir, les larmes ont commencé à rouler silencieusement sur le visage de sa femme.
  • Le mari a vu ça et a demandé :
  •  – « Pourquoi tu pleures ma chérie? Qu’est-ce qu’il s’est passé? »
  • La femme :
  • – « Hier, j’ai donné un devoir aux élèves de première année, sur… le sujet : ‘Mon Souhait.’ »
  • Le mari :
  • – « D’accord, mais pourquoi pleures-tu ? »
  • La femme :
  • – “C’est le dernier devoir qui me fait pleurer”.
  • Le mari curieux :
  • – « Qu’est-ce qui est écrit dans ce devoir et qui te fait pleurer ? »
  • La femme.
  • – “Écoute, je vais te le lire”:
  • « Mon souhait est de devenir un smartphoneMes parents aiment tellement leur smartphone.
  • Ils sont tellement préoccupés avec leur smartphone que, parfois ils oublient de s’occuper de moi.
  • Quand mon père rentre fatigué du travail, il a du temps pour son smartphone, mais pas pour moi.
  • Quand mes parents sont en train de faire un travail important et que le smartphone sonne, ils répondent au téléphone à la première sonnerie. Mais pas à moi… même si je pleure.  Ils jouent des jeux sur leur smartphone, mais pas avec moi.
  • Ils ne m’écoutent jamais, même quand je suis en train de leur dire quelque chose d’important.
  • Alors, mon souhait est de devenir un smartphone ».
  • Après avoir écouté, le mari était ému et a demandé à sa femme :
  • – «Qui a écrit ça?»
  • La femme :
  • – « Notre fils »
Marcel Bluteau
                                             DRAMATIČNO ISTINITO
Prevedeno sa francuskog na hrvatski. Dolje ispod hrvatskog je na jrancuskom jeziku.
Preveo Mile Boban, Otporaš

– Učiteljica je bila kod kuće, a za vrijeme večere počela je čitati domaće zadaće svojih učenika.

– Njezin suprug bio je blizu nje i svirao je nešto na svom, sviralu, tabletu.

– Dok je čitala posljednji zadatak, suze su počele tiho padati niz ženino lice.

– Muž je to vidio i pitao:

– “Zašto plačeš draga moja?” Što se dogodilo? ”

– Žena:

– “Jučer sam dala domaću zadaću studentima prvog razreda pučke škole, na … temu: “Moja želja.”

– Muž:

– “Dobro, ali zašto plačeš?” ”

Žena:

– “To je posljednja zadaća koji me je rasplakala”.

– Radoznali suprug:

– “Što piše u toj zadaći koja te je rasplakala i zbog koje plačeš? ”

– Žena.

– “Slušaj, pročit ću ti ju”:

– “Moja je želja postati pametni telefon. Moji roditelji toliko vole svoj pametni telefon.

– Toliko se brinu o svojim pametnim telefonima da ponekad zaborave voditi brigu o meni.

– Kad se moj otac vrati kući umoran s posla, ima vremena za svoj pametni telefon, ali ne i za mene.

– Kad moji roditelji rade važan posao i pametni telefon zazvoni, oni se jave na prvi poziv. Ali ne moje pozive … čak i ako plačem. Igraju igrice na svojim pametnim telefonima, ali ne sa mnom.

– Nikad me ne slušaju, čak i kad im kažem nešto važno.

– Moja je želja tako postati pametni telefon ».

– Nakon slušanja, suprug se zaprepastio i pitao svoju ženu:

– “Tko je to napisao? ”

– Žena:

– “Naš sin”

Marcel Bluteau