VRLO INTERESANTNO PISMO IZ ZAGREBA I ODGOVOR MILE BOBANA NA PISMO 15 lipnja 2018

Danas sam završio pregled ostavštine pokojnog Dabe Peranića u HDA.Nekoliko informacija.

1. Postoji detaljni popis dokumenata koji je obitelj Peranić proslijedila u Hrvatsku HDA, no netko je otuđio pisma korespodencije Dabo-Duraković.

2. U arhivi su sva pisma (129) koja su se nalazila kod vas, i vaše pismo oko povratka tih dokumenata, kao i bilješka o 3000 dolara. (Za povijest ovo treba pojasniti, a to samo mogu ja. Dr. Miljenko Dabo Peranić je moj dobri prijatelj i vjenčani kum. Ja sam kod njega bio u Njujorku 18, 19 i 20 kolovoza 1978. Tada mi je on dao sva pisma koja je njemu pisao general Maks Luburić, s tim da mu posudim tri tisuće dollara da može kuću kupiti. Ja sam mu posudio 3000 dollara a kada on meni novce vrati, da je njemu povratim sva pisma. Par godina iz toga meni se javio dr. Jere Jareb i od mene zatražio ta Maksova pisma. Odmah sam nazvao kuma Peranića i tražio obrazloženje, našto mi je kum Peranić rekao da je on njemu obećao ta pisma i da ih ja njemu trebam predati. Ja sam kumu Peraniću rekao: kada on meni povrati moje 3000 dollara, tada ću ja njemu povratiti Maksova pisma. Uzelo je par godina kada sam iznenada dobio moje 3000 dollara s tim da odmah pošaljem njeu, kumu Dabi Peraniću Maksova pisma na njegovu adresu u New York. Ja sam sebi napravio kopije tih pisama, originale poslao kumu Peraniću. I za hrvatsku povijest dodajem da ja tako tada nisam postupio, uvjeravam hrvatsko općinstvo tih pisama maksa luburića danas ne bi bilo u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952 – 1969, koja je izišla u Zagrebu 2014. Mile Boban, Otporaš.)

3.Nadalje nedostaje knjiga Zamaskirani ujak koja se nalazila među papirima.

4. Vaših pisama ima svega nekoliko, pet-šest.

5.NEDOSTAJU BROJNI DOKUMENTI KOJI SE SPOMINJU U DOSJEU.

Osobno bilo je od koristi sve to pročitati, jer sam pronašao dosta do sada nepoznatih pisama generala Luburića-Dabi koja objašnjavaju  štošta o tom odnosu, kao i otkrivaju što se zbilo oko tiska DNEVNIKA  – Misija u Hrvatskoj… (Za pojasniti o kojem Dnevniku se radi, za bolje razumijevanje prilažem poveznicu: DNEVNIK MISIJA U  HRVATSKOJ. https://otporas.com/misija-u-hrvatskoj-i-pro-domo-sua/ 

Obzirom da je netko tu arhivu PROČISTIO i ostavštinu od naše nove demokratske vlasti navodi na zaključak da je trebalo nešto sakriti. Što je posrijedi izgleda da nečemo nikad saznati.

——————————-

Odgovor na pismo gosp. Hrvatu iz Zagreba od 14 lipnja 2018.

Bog! poštovaštovani prijatelju i dragi hrvatski brate,

Odgovorit ću onoliko koliko znam i koliko se sjećam a to je: … da sam upoznao Igora Buljana u Parizu 1962. Uz pomoć dra. Peranića uspijeli smo ga zaposliti u istom poduzeću Librairie Hachette gdje smo i mi radili. Tako smo dr. Peranić i ja mogli saznati mnoge spoznaje i dogodovšine i zbivanja na Sveučilištu u Zagrebu gdje je Igor Buljan, inače sinovac prvoboraca NOR Vice Buljana, kako su to oni tada zvali študirao i položio inž. Kemije. Tu na tom Sveučilištu je upoznao Asafa Durakovića kojeg je opisao kao jednog gorljivog Hrvata i antikomunistu i anti Jugoslavena. Igor se je nastavio s njim dopisivati i tako ovaj dobio mogućnost preko Italije doću u Pariz zadnjeg tjedna prosinca mjeseca 1966. Za doček Nove Godine 1966. Igor je došao na proslavu Nove Godine s ovim Asafom Durakovićem i mene i Dabu upoznao s njim. Znam iz jednog pisma iz knjige PISMA VJEKOLSAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969 da je general Luburić nešto o tome pisao ili spominjao Igoru Buljanu. Nije mi poznato da su Dabo Peranić i Asaf Duraković bili u nekoj vezi i dopisivanju…

  Odgovr na Vaše drugo pitanje:

Kako sam Vam već pisao da sam bio kod kuma Dabe Peranića petak večer 18, subota 19 i nedjelja do poslije podne 20 kolovoza 1978. Tada smo imali vremena o mnogčemu razgovarati. Dabo je bio potpuno utučen, razočaran i sebe zvao “živim mrtvacem koji se ne ustaje iz grobnice”. U tom razočaranju dao mi je tipkani rukopis POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA, kojeg i danas imadem da pročitam, dopunim što budem smatrao potrebnim i uz to da napišem predgovor knjigi. Rukopis sam pročitao, nazva kuma Peranića i rekao mu da rukopis treba dobro ispraviti, izbaciti mnoge stvari i imena naših zajednički prijatelja i tome slično, našto je kum Dabo odgovorio: Sve ili ništa…ovako nekako. I to je na tome ostalo. Ja predgovor knjigi nisam napisao tada a ne bih ni danas poslije punih 34. godine bez mojih dopuna i dodataka. Tada mi je dao – A NE POKLONIO – sva pisma Maksu Luburića njemu a ne jedno jedino Peranićevo pismo generalu Luburiću.

Tako mi se kum Dabo počeo jadati kako radi kao ličilac, kuću još nije uspio kupiti a kupio bi ju da ima polog za istu. Pitao sam ga koliki mu je polog potreban, našto je rekao od tri do četiri tisuće dolara. Ja sam mu rekao: Znaš šta kume traži kuću a ja ću ti posuditi tri tisuća dolara i tako je došlo da sam ja par tjedana ili mjeseci kasnije, kada mi je kum Dabio javio da je kuću kupio i da mu novac treba, posudio kumu Peraniću 3000.00 dollara za kupnju kuće. I to je tako stalo i ostalo sve dotle dok jednog dana ja nisam dobio pismo od dra. Jere Jareba i od mene zatražio da mu ja pošaljem sva Maksova pisma koje mi je dao dr. Dabo Peranić. Ja sam odbio poslati pisma dru Jarebu dok se ja ne sporazumim s kumom Peranićem. Tada sam poslo kopiju koju mi je iz Toronta poslao moj prijatelj Marin Sopta s listom imena od 50 prominantnih Jugoslavena za demokratzaciju Jugoslavije, na kojoj, uz ostale su bili i dr. Jere Jareb, Jakša Kušan, urednik nove Nova Hrvatska i, gle čuda, kum mojem sinu Mili junioru predsjednik HNV Mirko Vidović iz Lyona, Francuska. Od tada bilo je natezanja da ja pošaljem dru Jarebu Maksova pisma. Kum Dabo piše mojoj suprugi Annie na francuskom i jada se da se boji da sam ja ta pisma već poslao u Beograd. Sada se je čaša prelila i kada je došlo do zadnjega, tj. došla voda do grla, rekao bih i njemu i meni, tada sam mu rekao: Kume, kada ti meni povratiš 3000 dolara s tim da mi odma potvrdiš primitak pisama koje sam ti vratio i čim ja primim ček, ja ti šaljem pisama. Čim sam ja ček primio, ja sam mu poslao ta pisma; ali kao da mi je moj dragi Bog rekao: Mile napravi za sebe i svaku potrebu kopiju Maksovih pisama, što sam i učinio. I dobro sam učino, jer se ta pisma sada nalaze u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”. Da ja tada nisam učino to što sam učinio, niti jednog jedinog pisma Maksa Luburića od Dabe Peranića nebi danas bilo u toj spomenutoj knjigi…

Iskreno sumnja da je ta knjiga ikada tiskana, jer bih ja za to čuo i znao, jer u ta vremena kada je knjiga, ta knjiga tiskana, ako je tiskana kum Dabo i ja smo bili usko povezani i dopisivali smo se sve do njegove smrti 1994. godine. On bi meni za sigurno to javio, a ako ne on bi moji prijatelji iz New Yorka koji su poznavali i mene i Dabu Peranića. Zategnutost između kuma Dabe i mene poradi dra. Jere Jareba i Maksovih pisama nije utjecala na nas, naše kumstvo i naše obostrano dopisivanje sve do njegove smrti…

To je upravo što sam naveo pod brojem četiri (4). A to nije moža točno. Ako se samo uzme u obzir korica knjige, druga strana koju je napisao dr. Miljenko Dabo Pernać a izdao u vlastitoj nakladi u New Uorku 1984. godine “POGIBIJA GENERALA DRINJANINA”, tu se može vidjeti popis navedenih knjiga i ostalog materijala od DRININA KNJIŽNICA (koja je djelovala samo za života generala Drinjanina, mo. Otporaš.) do broja 29, a od broja 29 do 41 su navedena imena napisanih bez spominjanja gdje i kada su tiskana ta djela, osim što je dr. Peranić spomenuo br. 39 kao knjigu Kobne Uspomeni l. “Pogibija “Generala Luburića, iako je najavio: Ostali br. 30 i 41 postepeno dalje,… to se, poštovani i dragi prijatelju iz Zagreba po mojem skromnom mišljenju to se nije nikada ostvarilo. Bože dragi daj da nisam u pravu.

Mislim poštovani prijatelju da sam odgovorio na Vaša pitanja koloko sam znao i koliko me još pamćenje drži.

S velikim poštovanjem vaš prijatelj

Bog! Mile Boban.

ZDS!

ps: Prilažem Vam link iz kojeg – možda – možete malo više saznati. Mile.

Dana 9. lipnja 2018. u 13:40 Milan Boban <froate@hotmail.com> je napisao/la:

https://hrvatskoobrambenostivo.com/wp-content/uploads/2015/07/bruno-buc5a1ic487-hrvatski-ustac5a1e-i-komunisti.pdf

HRVATSKI USTAŠE I KOMUNISTI – hrvatskoobrambenostivo.com hrvatskoobrambenostivo.com Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.

Poštovani i dragi Franjo Maletiću, 

Tražeći nešto na moje računalu naletih na ovo što Vam prilažem Vi kao jedan iskreni i pravedni istraživač hrvatske povijesti, tj. prošlosti, za cijelo bi Vas i priloženo moglo zanimati.

Iskreni pozdravi.

Bog! Mile Boban.