VRIJEDNO PROČITATI – KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT

Sistem logora Jasenovac, za vrijeme 2. svjetskog rata

Sabirni logor Jasenovac sačinjavalo je nekoliko logora osnovanih u kratkim vremenskim razmacima, na većoj ili manjoj udaljenosti od samoga mjesta Jasenovac. Pripremni radovi za osnivanje novog logora započeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova naručilo drvo “za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu”. Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Bročice. Ova prva dva logora ubrzo su rasformirana zbog čestih poplava rijeke Veliki Strug koje su onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novoosnovani Logor III Ciglana, smješten nedaleko mjesta Jasenovac, uz rijeku Savu, gdje je već postojao industrijski kompleks. Uz ovaj najveći, a po svojoj funkciji središnji, postupno su formirani i drugi dijelovi logora: radna grupa Kožara, osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac, logor Stara Gradiška, drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci. Ovaj jedinstveni kompleks logora, uređen po uzoru i drugih država sabirnih logora u ratu, je bio potreban najviše kako bi u njemu nepodobne osobe NDH radile razne stvari za potrebe rata. Službeno ime “Ustaška Nadzorna Služba – Zapovjedničtvo Sabirnih Logora Jasenovac”, bio je pod zapovjedništvom Ustaške Nadzorne Službe (UNS-a), odnosno njenog Ureda III Ustaške Obrane čija je funkcija bila osnivanje i organizacija, te uprava i osiguranje logora.[nedostaje izvor]

Sabirni logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgrađivani logorski kompleks na području Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao kroz cijelo vrijeme njezina postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli i po broju koji su u njemu radili. Bio je to višenamjenski logor, istovremeno sabirni (u njega su upućivani najviše zarobljeni četnici, komunisti/partizani, saboteri, rušitelji hrvatske države, muškarci, žene a bilo je i djece radi spašavanja iz svih krajeva NDH), (Iz njega je dio zatočenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Europi.)

Spomenik

Kraj logora

U prvom redu treba biti objektivan i pisati ISTINU o Sabirnom Logoru Jasenovac. Ponavljati srpsko/jugoslavenske otrcane fraze koje su produkt mržnje na sve što je Hrvatsko, nije više moderno. Godine 2010 izisla je knjiga: Nezavisna Država Hrvatska – To je Pravo ime, koju je napisao Ilija Barbarić (1922-) i koji piše da je bio u Sabirnom Logoru Jasenovac zadužen voditi evidenciju o ulazu i izlazu svih osloba koje su prolazile kroz Logor Jasenova. I ne samo to. On redosljedom iznosi dokaze onako kako su se desavale.

Znam i uvjeren sam daće se ovaj moj opis izbrisati, jer se neći dopadati moderatoru. I drugi moji opisi su se brisali i naša hrvatska Wikipedija je po tome poznata, brisanjem opisa koji brane hrvatstvo a štite jugoslavenstvo. Znam da su ovo velike riječi, ali, na žalost, od kada su se neki moji opisi izbrisali ja se tako osjećam.

Uvijek i sustavno se piše po jugoslavenskom receptu i to bez pismenih dokaza da je general Maks Luburić naredio likvidaciju svih zatočenika i svih arhiva i dokaza kako to ne bi došlo u ruke partizana. Ako je to tako, kako onda da je bilo toliko živih svjedoka koji su ostali živi a bili su zatočenici Logora Jasenovac? Kako to da se danas i još odmah od početka kada su partizani 11 svibnja 1945. ušli u Logor Jasenovac, u kojem ne bi trebalo biti nikakovih dokaza i živih svjedoka, kako Jugoslaveni, partizani i komunisti tvrde, najednom ti živi svjedoci niču kao gljive koji daju svakakove jezovite izjave, koje su u mnogočemo kontradiktorne izjavama Crvenog Križa iz srpnja/kolovoza 1944 godine!?

Mi Hrvati se ne trebamo nikome udvarati niti ispričavati. Mi Hrvati smo se branili i imali smo univerzalno pravo se braniti. Mi Hrvati smo bili u ratu bez naše hrvatske želje i volje. Nama Hrvatima se je WW2 nametnuo. U našoj Hrvatskoj je bilo devet različitih vojski koje su se borile svaka za svoj račun i probitke. Svaka od tih vojski je bila protiv HRVATSKE DRŽAVE, uključivsi i prvake HSS, osim HOS-a. I, da se razumijemo: Mi Hrvati nismo nikako CRNI. Nas je OCRNIO naš hrvatski neprijatelj uz jednu značajnu dozu naših hrvarskih naivnih budala, koji, za mrvice koje padnu sa stola, se našem domaćem i stranom neprijatelju udvaraju. To se je moglo vidjeti svake godine na antifašističkom i antihrvatskom DERNEKU u Srbu, kao i nedavni DERNEK gdje je predsjednik RH Ivo Josipović nazočne pozdravio: “Zdarvo drugovi i drugarice partizani…” Otporaš.