by Otporaš: REVIZIJA USTAŠTVA (8)

(Po datumu ćete vidjeti da je ovo izišlo 2009. na tada postojećem portalu javno.com, tema REVIZIJA USTAŠTVA (8) Molim kliknite na link: “Evo zašto se mi ustaše pozdravljamo sa Za Dom Spremni”! Mile Boban, Otporaš.)

Prenosim sa portala wwwhrvatskinacionalisti za čitatelje portala javno.com šta je “GRČ” pisao poslije velebitskog ustanka 1932.

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA, by dr. Ante pavelić

 “Evo zašto se mi ustaše pozdravljamo sa ´Za dom spremni´”

Piše: R.I.
četvrtak, 21.11.2013. 13:11

 Tekst 

Foto: Hrvatski branik/gkvk.hr

U ARHIVI Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci može se pronaći Hrvatski branik tjednik koji je izlazio od 1935. godine do 1942. godine u Vinkovcima, a koji je početkom Drugog svjetskog rata postao proustaško glasilo. Kako podsjeća PolitikaPlus u to vrijeme su Pavelića uspoređivali s kraljem Tomislavom i banom Jelačićem te bili zaduženi za propagandu kako bi pridobili što više mladih.

Broj 46. Hrvatskog branika izašao je 14. studenog 1941. godine te je u njemu izašlo objašnjenje “ustaškog pozdrava” pod naslovom “Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške junake”.

Članak prenosimo u cijelosti i u integralnoj verziji sa stranica vinkovačke knjižnice:

Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške Junake

Dragi ustaški junaci! Svakoga dana, prije svakoga sata u školi, prije i poslije svakoga sastanka, na ulici i kod kuće mi se pozdravljamo s našim lijepim ustaškim pozdravom: za dom spremni. Taj je pozdrav lijep, pun smisla i sadržaja. Da bismo taj naš pozdrav mogli još više zavoljeti, da bismo ga s razumje-vanjem i poštovanjem izgovarali, ja ću vam danas govoriti što znači taj pozdrav i zašto se ml ustaše baš tako pozdravljamo.

Kada kažemo: za dom, vi znate da ne mislimo ovaj ili onaj dom, ovu ili onu kuću, nego mislimo na zajednički dom svih nas Hrvata na našu lijepu Hrvatsku domovinu. Kao
što je dom, kuća, obitavallšte jedne obitelji male zajednice ljudi povezanih krvnom vezom, tako je domovina veliko obitavalište ogromne obitelji, koja se zove narod.

Ali, vidite dragi ustaški junaci, nije to samo slučajno, da riječ domovina dolazi od riječi dom.

Domovina je dom u velikom, a dom je domovina u malom. To nam krasno tumači naš pjesnik Duro Arnold u svojoj pjesmi: Domovina. Ta se pjesma nalazi u staroj čitanci
111. razreda gimnazije i sigurno su je neki već čitali.

U njoj se opisuje jedan mali, ubavi dom, u kojem za dugih zimskih večeri uz svjetiljku sjedi jedna obitelj: otac s malim sinom na krilu, majka, što ziba kćerku i pjeva joj:
Lijepa naša Domovino.

Mali sin čuo je riječ domovina, pa ga je počelo zanimati, šta to znači. On se okrenu tati:

Netom sinu rujne usne sina

Reci, tato, što je domovina… ?!

I sada mu tata stane tumačiti:
˝Dok si, sine, bio malen kao seka, domovina bila ti je cijela ova zipka kićena i meka, majka, ja i ova izba bijela. Ali poslije, kada si malo odrastao, ti si vidio da ti ne pripadaš samo ovoj zajednici, našoj kući i obitelji, nego da si ti pripadnik ovoga sela. Poslije, kada podeš u školu, vidjet ćeš, da ti pripadaš još većoj, još široj zajednici, zajednici ljudi:

Kojim isti govor život sladi
. Kojim isto srce grije grudi . . .

Oni sačinjavaju jednu veliku zajednicu, koja se zove narod. Oni imaju mnogo toga zajedničkog, što svi nazivlju svojim. N. pr. imaju zajedničke velikane s kojima se ponose pred drugim narodima kao što se mi Hrvati ponosimo sa svojim kraljem Tomislavom, Krešimirom, Zrinskim, Starčevićem, Kvaternikom (Rakovački, mo. Otporaš.) i s našim Poglavnikom.

Nikada nećete čuti pripadnika drugog naroda n. pr. Srbina, da bi te ljude nazvao svojim i da bi se s njima ponosio. A mi s ponosom izgovaramo: oni su naši! I mi znamo, kako su naši velikani učinili velika i sjajna djela, kojima se divio Čitav svijet. Kako su oni čitavim svijetom pronijeli slavu hrvatskoga imena. Vi znate, da su nas katoličke Hrvate zvali svuda u Evropi: predziđe kršćanstva. A u isto vrijeme su muslimanski Hrvati na drugoj strani bili najugledniji dostojanstvenici na dvorovima sultana na kojima se govorilo hrvatskim jezikom . . .

Kada je trebalo braniti svoju grudu zemlje na kojoj žive Hrvati, naši su pređi bili prvi. Bili smo narod ratnika i boraca za krst časni i slobodu zlatnu. No osim toga našlo se kod nas ljudi, koji su dospjeli usred bojne buke da pograbe pero još u ruke, •— da napišu krasna književna djela, koja dokazuju, da mi Hrvati nismo samo narod vojnika, nego i kulturni narod književnika, umjetnika i učenjaka.

I, evo dragi ustaški junaci, to sve što su oni nama ostavili, to je naš dom, to je naša domovina.

Obranili su nam naše lijepe krajeve svojom krvlju. Njima imamo zahvaliti da divno Jadransko more možemo nazivati našim. Ostavili su nam slavu ratnika i boraca, slavu umjetnika i književnika.

To je sve naš Dom, to je naša Domovina. Baština naših umrlih junaka. I oni su nam je ostavili, ne da se samo s njome hvalimo, nego da njihovu baštinu još povećamo, da nastavimo njihovo djelo.

U spomenotoj pjesmi ˝Domovina˝ pita na završetku otac svoga maloga sina: Hoćeš li mi, sinko, ti djedovm stazom ? A mali sinčić odgovara:

Hoću, tato, kunem ti se vjerom
Radit obdan, učit u noć kasnu.
Junak bit ću mačem ili perom
Za tu našu Domovinu krasnu.

Vidite, dragi ustaški Junaci, taj mali je pokazao tim riječima sve ono, što mi razumijevamo pod rječju: spreman!

Spreman! — raditi, učiti, da se izobrazim za pametnog, spremnog i za svaki posao sposobnog Hrvata, koji će moći dobro poslužiti Domovini.

Spreman! — slušati i pokoravati se svojim predpostavljenima, držati disciplinu na svakom koraku, jer se bez discipline ne postizava ništa.

Spreman! — žrtvovati se, pregor-jeti svoje lične Želje i prohtjeve, jer samo na žrtvama gradi se veličina hrvatskoga Doma.

Zato, dragi ustaški junaci, izgovarajte naš pozdrav s poštovanjem, da pokažete, da razumijete što on znači.

Pokažite u životu, da ste razumjeli naš ustaški pozdrav. Ne izgovarajte ga samo riječima, nego i u vašem vladanju pokažite da ste zbilja ZA DOM SPREMNI!

GODINA: 1941 BROJ:3 46 STRANICA: DATUM: 15.11.1941. VOLUMEN: XVII

(Molim kliknite na ovaj na gore priloženi link i saznajte više o značenju Za Dom Spremni. Otporaš.

Hrvatsko Ustaško Revolucionarno glasilo “Grič” donielo je članak “Ustaše, nama je sudba dosudila” iz autorskog pera dr. Ante Pavelića, u kojem se dr. Pavelić razračunava s jugoslavenskom idejom te iztiče program Ustaškog Pokreta. Sadržaj članka je sljedeći:

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

Na ustašku navalu, smišljenu, proračunatu, te po planu i nalogu izvedenu, ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodržci, a zadrhtali i zacvilili domaći izdajnici, jer su svi osjetili, da se je počelo približavati ono, što hrvatski narod željno očekuje, što ustaška organizacija strpljivo već kroz godine sprema i pred čim dušmani strepe,a to je obća i odlučna bitka za oslobođenje hrvatskog naroda izpod krvničke tiranske ruke i za uzpostavu Nezavisne Samostalne Države Hrvatske.

Prvi pokušaj, kojim je učinjen prielaz od priprema na izvršenje djela, izveden je odlično i iznad svakog neprijateljskog očekivanja. Hrabri ustaški velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijaelja zaprepastio. Svaki pojedini Ustaša u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za rođenu grudu, kao i dokaz vanredne sposobnosti, te bezprimjerenog junačtva. O karakteru te akcije kušao je Beograd širiti razne i izmišljene neistinite viesti. (Kao i danas. Ništa se nije promijenilo. Ima ih koji još govore i tvrde: takozvani Velebitski Ustanak, takozvana nezavisna Država Hrvatska itd. Mo. Otporaš.)  Glavni Ustaški Stan radi medjutim sve po starom i izrađenom planu pa svaki Ustaša kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budućnosti, koju nose događaji, što ih sprema i izvađa ustaška organizacija i hrabra ustaška vojska.

Akcija je započela, započela je po planu i po planu se dalje izvađa. Ustaška vojska znade zašto se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojištima i razbojištima, glasoviti s velike vojničke spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu prolievali su svoju krv za drugoga i sijali junačke kosti po dalekim krajevima za tuđe interese. Danas je došao čas, kada se junačka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu Hrvatsku Domovinu. Ona se ne bori za ničije tuđe osvajanje, nego zato, da sa svoje rođene grude iztjera dušmanina, koji ju je zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuđinskoga gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ona se zato bori, da osigura hrvatskom narodu i njegovome potomstvu ona dobra, što ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko more, što oplakuje kršne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krševite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske šume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, što je sve zahvatila tuđinska neprijateljska ruka i po čemu sve gazi dušmanska noga. Ona se bori zato da u Hrvatskoj osigura kruh i miran život hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike šičardžije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru žive i tove se na biedu hrvatskog naroda.

Za te i takove ciljeve ni jednome ustaškome vojniku nije težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež, jer svatko u kome hrvatska krv vrije, gori od želje da čim prije iziđe na bojno polje da izvrši zavjet, da izvrši zavjet otaca. Ustaše! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvršimo. Mi smo ga izvršavati počeli, mi čemo ga i kraju privesti. Sve što na put stane ima pasti, a Hrvatska će biti slobodna i nezavisna država. Za Dom Spremni!
Poglavnik

Objavljeno: 08.12.2009. u 14:17h
Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 760

Delivuk 
8.12.2009 22:05 h

Domobran. (To sam bio ja pod tim korisničkim imenom, mo. Otporaš.) Ako je Ustašama (bilo je i moji bližnji koji su bili u Ustašama) sudba dosudila da stvore Nezavisnu Državu Hrvatsku NDH, zaboravio si reći da im je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube.

Domobran
9.12.2009 13:15 h

Delivuk. Na prvi pogled to tako izgleda kako si ti rekao da…”im je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube”. Najprije, drago mi je da si sam sebe svrstao u “našu” i tako NDH nazvao “tvojom”. Drugo, sudba je (u ovom slučaju politička stvar) mogla dosuditi da Hrvati izgube svoju Državu Hrvatsku, ali nije ta politička “sudba” smijela dozvoliti i dosuditi Hrvatima da tako “KRVAVO” izgube svoju Hrvatsku Državu. Da je ta “sudba” o kojoj ti kolega Delivuk govoriš dosudila da Hrvatsku okupiraju Saveznici, Amerika i ostali, za sigurno Hrvati bi izgubili NDH ali ju ne bi nikako KRVAVO izgubili. Hrvati su KRVAVO izgubili svoju Hrvatsku Državu zbog Tita i njegovih NOB, NOV, KPJ, AVNOJA iz kojeg proistječu TEMELJI SVIH ZALA koji su svoju mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima iskalili na Blejburgu, kolonama smrti i masovnim grobnicama. To su činjenice, dragi kolega Delivuk koje možemo požaliti ali nikako ignorirati.