Bog! dragi prijatelji(ce), Hrvatice i Hrvati,

    Eto, manje od dva mjeseca nam dolaze dva značajna povijesna nadnevka kojeg će se više od pola svijeta sjetiti, a to je Uskrs kojeg svi kršćani svijeta rado očekuju i Deseti Travnja kojeg svi Hrvati svijeta rado očekuju i još radije Slave. Božja Providnost je htjela da naš dragi Isus Krist Uskrsne i da u Uskrsno vrijeme Uskrsne i naša Hrvatska Država na Deseti Travnja 1941.

    Kada bi se danas pojavio živi svjedok tog vremena koji je poznavao Isusa Krista, koji je bio svjedokom Njegova Uskrsnuća, svi kršćani svijeta bi bili tako sretni i veseli kad bi mogli čuti njegov glas ili nešto pročitati što je očevidac i svjedok o tome pisao. Tako je i sa nama Hrvatima danas. Mi smo imali prvog urednika novine OBRANA koji je još danas živ, koji je zapamtio pričanja dogodovština i veselja proglasa Prve Hrvatske Države poslije punih 839 godina, Deseti Travnja 1941. O tome on nama piše u novini OBRANA br- 4 1963. na prvoj i četvrtoj stranici. Ja ću to doslovno prepisati kao jedan vrlo značajni prilog i doprinos hrvatskoj povijesti. Nadam se da će čitatelji imati isto toliko veliku želju ovo pročitati, kao što ju ja imama ovo prepisati za čitanje svim Hrvaticama i Hrvatima. U to ime (iako je malo uranjeno) želim Vam

SRETAN USKRS I SRETAN HRVATSKI DAN DRŽAVNOSTI  D E S E T I  T R A V N J A!

Mile Boban, Otporaš.

 G L A S I L O  H R V A T S K O G   N A R O D N O G   O D P O R A

V  O  J  N  I  Č  K  I      D  E  S  E  T  I     T  R  A  V  A  N  J 

Svaka revolucija uništava stari i postavlja novo, u čemu je ne sentimentalna, dinamična i energična, pa čak u svom toku i okrutna. Revolucija preporađa čovjeka: mijenja mu poglede, stvara ideje i vodi ga za njihovo ostvarenje. Revolucija za cilj ima socijalnu sreću čovjeka i ne poznaje velikih teoretskih razrada, nego je djlotvorna i ide u korak s vremenom. Revolucionarci su socijalni nezadovoljci, koji spontano mijenjanu sredinu, a ne monopolistički teoretičari.

    Čitali i previše kronika o 10 Travnju u ovih 17 godina emigracije, previše hvala i usklika “za ponovni 10 Travnja”! A taj “novi 10 Travnja” ne dolazi, jer se nije shvatila bit onoga doba prije njega, nije se shvatio ono, što je do njega dovelo, nije se shvatio on sam i nije se na tome ništa konstruktivna naučilo. Divimo se svi snazi i volji Desetotravanjske generacije, njenoj djelotvornosti i revolucionarnosti, osuđujemo one, koji su tada iznevjerili državotvorne ideje hrvatskog naroda; 10. Travanj za nas je kulminacija povijesnih hrvatskih              državotvornih nastojanja i želimo, da se on ponovi. Pa ipak je sve to ostalo samo želja. Zašto?

    Zavirimo u poviest! Ni jedna se država nije srušila i postavila nova mirnim ili, kako to danas zovu, političkim putem, evolucijon. Tamo od Troje, Kartage, Darijeve Perzije, stare Grčke i Rima, preko oslobodjenja Amerike pa do Alžira, vojska je bila ta, koja je mijenjala  društvene poredke i kartu svijeta; razarala i gradila. Teoretičari su tek, u najboljem slučaju, davali prve nacrte i ideje, ali ni to nije isključivo. Komunistički utopisti bili su odbačeni, jer nisu mogli svoje ideje sprovesti u djelo, ali ih je sprovela ruska komunistička revolucija i još ih danas sprovadja. Isto je kod nas Hrvata.

    Dok je hrvatski narod posjedovao dobre vojnilke odlike, dok su kraljevi Tomislav i Krešimir lV. imali jaku vojsku, odolijevali smo svim neprijateljima, koji nisu ništa bili slabiji od današnjih. Kada su “političari” počeli tražiti “metode” i “saveze”, kada je nastala kombinacija zamišljenih mogućnosti i iluzornih perspektiva, nestalo je slobode i nastalo ropstvo, koje nisu mogle odstraniti sve te moguće političke metode. Prvih četrdeset godina XX. stoljeća teoretiziranje je dostiglo kulminaciju, još k tome popraćeno nezdravim idejama u odnosu na hrvatsku nacionalnu stvar. Dr. Starčević je unio dosta svježine svojom nacionalističkom idejom, ali se i njegova stranka raspala pred samu njegovu smrt, jer se on ograničio na parlamentarnost i verbalnu revolucionarnost, koja može biti začetnik, ali ne i sprovodjač.

    isti je slučaj sa Stjepanom Radićem. Vjerovao je u evoluciju i mislio, da će svojim prisustvom u beogradskoj Vladi moći donijeti sreću hrvatskom narodu. Zaglavili su i on i njegova ideja, a Srbi su ostvarili svoj cilj. Pustimo na stranu etiku u ovom pitanju! Srbi su sebi osigurali socijalni i narodni život, makar i nemoralnim metodama i na naš račun. Za račun kakvog morala naša nacija treba biti uništena? Koji to moral zabranjuje spasiti se smrti?

    Ideje mogu biti, s etičkog i filozofskog stanovišta posmatrane, napredne, ali ako masu ne zadovolje, one propadaju zajedno s njihovim interpretatorima. Najbolji je tomu dokaz dr. Maček i njegova politika, Trumbić, Supilo i drugi. Bili su teoretičari, političari, a nisu suosjećali s narodom, nisu poznavali njegove potrebe i želje, a najmanje su ga mogli svojom teorijom zadovoljiti.

    Hrvatski narod želio je uništiti ono, što ga je tralo i uspostaviti novo – Hrvatsku Državu i u njoj svoj slobodu. Kada je socijalno nezadovoljstvo dostiglo kulminaciju, narod je spontano prešao u akciju. Nije bilo organiziranja i vijećanja, nije bilo konbinacija ideja, jer je ona samo jedna – sloboda.

https://otporas.com/tko-prodao-dalmaciju-talijanima-dr-ante-trumbic-dr-ante-pavelic/            Njima su dirigirali podsvijest i potreba života; zakon vremena.

    U Zagrebu glavnu ulogu odigrali su opet vojnici: Hrvatska Gradjanska i Seljačka Zaštita na čelu s dva pukovnika Kovačevićem i batušićem napustila je Mačeka i njegove političke akcije, a prihvatila se oružja u obrani hrvatskog naroda. Na kraju je vojnik Slavko Kvaternik i kasniji zapovjednik Hrvatske Vojske, učinio i konačnu formalnost proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 19 Travnja 1941.

    Čast Poglavniku i njegovim organizacionim nastojanjima, jer je i to sigurno narodu stvorilo potrebnu moralnu bazu, ali 10. Travanj nije bio partikularni, nego općenarodni i vojnički.

    Ja osobno gledam na 10 Travanj kroz svoga otca, koji je kao glavar našeg sela skupio seljake i u dva teretna auta, sa sjekirama i lovačkim puškama, išao braniti u Čapljini most na Neretvi, jer su se četnici htjeli prebaciti u zapadnu Hercegovinu i pripraviti posla svojim noževima. On nije znao za organizacije, a možda da je tek čuo i za Poglavnika. Sigurno nije nikada mislio na svečano proglašenje Hrvatske Države i parade na Markovom Trgu. Išao je braniti živote svoje obitelji, koja je bila ugrožena. Borio se je i kasnijei pao, ne za račun koje političke ideologije ili svečane formalnosti, nego za mene i za moju braću i sestre. Za svoje obitelji su se borili svi i to ih je ujedinilo, a ne “politika”.

    Bilo je takovih milijune i danas im nitko ne odaje priznanje. (Dragi naš generale kako je bilo te godine za Deseti Travcnja 1963. godine, tako je i dana, nedjelja 14 veljače 2021. kada ovo prepisujem. Dakle, stvar se politički nije promijenila, osim što imamo Hrvatsku Državu sa jugoslavenskim zakonima, što se tiče hrvatskog državnog praznika deseti Travnja, mo. Mile Boban, Otporaš.) Ne govori se o onima, koji su pograbili oružje u ruke i proglađavali hrvatsku slobodu još prije 10 Travnja, koji su razoružavali četnike i stvarali hrvatsku vojsku, koji su svojim lješevima sprječavali nadiranje četnika u Gračanici, Ilićima kod Mostara i čapljini, ne govori se o tisućama Hrvata diljem Hrvatske, koji su poslati vojnici svoje Domovine, jer ih je ona trebala, i koji su omogućili svečano proglašenje 10 Travnja. Oni su bili stvaraoci 10 travnja, koji se više i ne mogu ljutiti na nepristojna svojatanja. Bio je to hrvatski narod, bio je to hrvatski vojnik.

    Danas je u najšoj emigraciji ponovno nastupilo “Mačekovo doba”; ponovno se gubimo u labirintu “ideja, metoda i politike”, ali hrvatski čovjek, hrvatski vojnik nije ih potreban i odbacuje ih. Vrijeme često ponavlja stvari. kada opet socijalno nezadovoljstvo dostigne kulminaciju, a dostiže, hrvatski vojnik će pograbiti oružje i braniti svoju obitelj, a da neće ni okrenuti glavu na “vodje” i “političare”, na njihove taktike i puteve. Put je borba, a cilj sloboda. Markov Trg je formalnost. važno je ono na Drini, Dravi i Jadranu. kada taj problem bude riješen, lako je zaviriti i na Markov Trg.

    To će biti pravi početak, iako ne kraj. To će biti borba hrvatskog vojnika za slobodu svoga naroda. Hrvatski vojnici ne žele, da se Deseti Travnja ponovi u onakvom svijetlu , jer bi se onda ponovio Bleiburg. Ne želimo više teorija “Neka Hrvatska bude uru dugačka i pol ure široka, ali neka bude hrvatska”, jer je ta teorija stvorila Rimske Ugovore i propast Hrvatske Države. Ta teorija je unakazila Hrvatsku i hrvatski narod Bleiburgon. Hrvatska je dugačka od Trsta do Budve i široka od Drave do Jadrana. U drugim dimenzijama nije Hrvatska. Ne želimo, da se ponovi išta, do li ono narodno prihvaćanje oružja i borba za slobodu. revolucija stvara novo i urediti će već hrvatsko društveno uređenje onako, kako narodu bude odgovaralao.

    Nismo narod bez duha i nismo slabi, kako to neki “političari” vele. Ne odbacujemo političku aktivnost, a prihvaćamo samo “akcije”, što nam žele prišiti, jer je i zdrava politika sama po sebi akcija, a sve skupa je revolucija. Hrvatska revolucija je u toku i nitko je ne može zaustaviti. Hrvatski vojnik vrši i izvršit će svoju dužnost do kraja.

                                                                                                                                                                                                                                 Željko Bebek

 

2021-02-14

Lijep pozdrav g. Boban

Što se s vama događa, da niste pojačali “pandemiju” ?

Ja i moja “priležnica” imamo poteškoča sa godinama, a korona ne smije preko praga.

laku noć

dragutin

http://www.safaric-safaric.si/hop/drinjanin/2012_Drinjanin_PISMA_340_stranica.pdf

http://www.safaric-safaric.si/katas_cro/20210213_Elezovic_Banic_TVOR_Jasenovac_broj_zrtava.pdf