„Bila sam bolesna oko dva tjedna, i to je izgledalo poput prehlade,“ prisjeća se Yvonne, „Pomislila sam: Dobro, samo moram otići kod doktora i nabaviti neke antibiotike.“ No, nisam izdvojila vrijeme kako bih to napravila.

Yvonne Sklar nije imala prehladu, imala je upalu pluća i ona se pogoršavala.

„Shvatila sam da mi je disanje toliko plitko da ga nisam mogla čuti, i rekla sam, „Što se događa, Bože?“ A On mi je rekao: „Vjeruj mi.“

Tada je Yvonne kolabirala. Odvedena je u Loma Linda University Medical Center, gdje je dr. Takkin Lo otkrio ozbiljnost njezine bolesti.

Slika zaslona: YouTube

„Mislila sam da se nikad neću probuditi“, Yvonne se podsjeća. „i uporno sam mu govorila, imam stvarno dobar život, i znam gdje idem, samo me pustite da idem.“

„Ona i ja smo imali vrlo intiman razgovor“, kaže dr. Lo. „Zajedno smo se molili, a onda sam pogledao njene oči i rekao: Yvonne, pogledaj me. Ja ću biti zadnja osoba koju ćeš vidjeti kada se probudiš sljedeći put.

U međuvremenu, kapelanka Donna Herrick, Yvonnina nadglednica i prijateljica, okupila je ljude za molitvu.

„Preuzela sam vodstvo u tome i okupila svoje studente, kako bi svakog dana netko mogao ići sa mnom i moliti za nju“, rekla je Donna. „Mi smo se okupljali kao njezina obitelj.“

Tada su Yvonnini organi počeli zatajivati. Reanimirana je tri puta u naredna dva tjedna.

„Za svaki od organa koji je zatajio, postoji 20%-tna šansa za umiranje.“, dr. Lo objašnjava. „Njezina su pluća zakazala, njezino je srce zakazalo, njezini bubrezi su zakazali, njezin endokrini sustav, točnije krvni šećer je izmakao kontroli. Stoga je u tom trenutku ona imala približno 70 do 80 % šanse za umiranjem.

Slika zaslona: YouTube

Budući da uz Yvonne nije bila prisutna obitelj, doktori i prijatelji sastali su se kako bi razmotrili isključivanje aparata za održavanje života. Kao dugogodišnja kapelanka, Donna se s time susretala već mnogo puta.

„Kad si tako na respiratoru, iz dana u dan, to nije nešto od čega se lako oporavlja, kaže Donna. „Ne očekuješ to. Već sam se pripremila na to da ona neće preživjeti.“

Kasnije, Donna je osjetila da joj je Bog rekao da ode do svoje prijateljice.

„Nije se činilo kao da je sa mnom, ali nije se činilo ni kao da je otišla.“, Donna se prisjeća. „Uzela sam njezinu ruku i rekla joj, ‘Yvonne, volim te i u redu je ako želiš ostati tamo gdje jesi, ostani s Bogom, to je potpuno okej.  Nedostajat ćeš mi; nedostajat ćeš nam svima. Ali, dobro.“

Donna nije znala u tom trenutku da je Donna već u raju.

„Sjećam se kad sam napustila svoje tijelo da sam se našla na prekrasnom, prekrasnom polju“, Yvonne se prisjeća. „Cvijeće je bilo tako lepršavo i živo. Nema riječi kojima bih opisala kako je to biti u prisustvu Isusa, ljubavi, svijetla i čistoće. Ljubav je nepremostiva i sveobuhvatna. Glazba je bila ljepša od bilo kojeg crkvenog zbora, bilo koje simfonije; zvučala je poput stotina tisuća ljudi koji slave Boga. Nije postojao ni nagovještaj neke druge emocije osim radosti.“

Yvonne kaže da su hodali rajem.

„I On mi je rekao: Ja ti sam kažem, traži što god želiš, bilo to nešto malo ili veliko“, kaže Yvonne. „Ljudi se ili ne osjećaju vrijednima ili misle da Ga gnjave ili da previše traže ili pak ne vjeruju ni u Krista ni u raj. I opet mi je rekao, „Nemoj zaboraviti ljudima reći da „traže“.“

A onda joj je Isus rekao da se mora vratiti i rekao joj da prenese poruku.

„Želim da kažeš ljudima sve što sam ti pokazao.“, Yvonne se sjeća. „Želim da im kažeš o mojoj ljubavi, mojoj milosti i da mogu doći pred mene takvi kakvi jesu. Želim da se pokaju iskrenim srcem i da slijede moje zakone.“

A onda, tri dana prije nego što su joj se trebali isključiti aparati za održavanje života, Yvonne se probudila.

„Ono što je bilo tako čudesno u svemu tome jest taj preobražaj iz smrti u život.“, kaže Donna. „Znate, tako intubirana, blijeda, i sve stvari koje se dogode ljudskom tijelu koje je dugo intubirano… jednostavno izgleda kao da nema života. A onda uđeš u sobu i, mislim, nije da pleše, ali to je Yvonne. Ubrzo biva prebačena u normalnu sobu, a zatim počinje ići i na rehabilitaciju. To je bilo… čudesno! Čudesno.“

„Povratak je bio gorko-sladak“, kaže Yvonne. „Prije svega, ponovno si u svom tijelu, koje je vrlo tromo i vrlo ograničeno. A u raju nema ograničenja. Počela sam govoriti o raju čim su mi stavili maleni uređaj na grlo.“

Yvonnin oporavak je bio dug i težak, ali ona je ponovno stala na noge, i dr. Lo je zapanjen njezinim napretkom.

„Yvonne je čudo.“ Kaže dr. Lo. „Normalno, jako je teško za pacijenta poput nje imati tako čudesan oporavak i doći do točke kada ponovno može posjećivati veće zajednice i na neki način aktivno pridonositi.“

Kasnije se udala za Ricka, jednog od vjernih prijatelja koji su se molili za njezin oporavak. Yvonne vjeruje da je vraćena nazad zbog vrlo posebnog razloga.

„Mislim da je moja misija na zemlji podijeliti sa svima ono što mi se dogodilo u raju, reći kolika je njegova ljubav i milost, i kako je tamo.“ kaže Yvonne. „Nemam dovoljno riječi ni epiteta kojima bih to opisala. To je jednostavno mjesto na koje se radujem vratiti i želim da što je više moguće ljudi pođe sa mnom.“

Izvor: Novi zivot

Komentari