VJEKOSLAV MAKS LUBURIĆ KROZ GUSLE OPJEVAN

                                                   VJEKOSLAV MAKS LUBURIĆ OPJEVAN KROZ GUSLE,

Vila se je ustavila ovdje
prebrojiti hrvatske sinove
za NDH što su se borili
i u tebi kosti ostavili.
Uz Pavelić Antu Poglavnika
pored Maksa i Jure krilnika
Rafaela viteza Bobana
sve do onog zlokobnoga dana.
Kad se slomi Osovine sila
i Hrvatska, moja braćo mila
kad nam snovi stoljetni propaše
raspadanje tad otpoče naše.
Kakvo nitko upamtio nije
gorih djela crnog krvopije
na prijevaru narod razoruža
narod jadan otpor mu ne pruža.
Svaka nada Hrvatim’ je pala
pod terorom šumskoga maršala
koji šalje Koču Popovića
Kostu Nađa, Peku Dabčevića.
I ostale krvopije znane
da Hrvate bacaju u jame
Rog Kočevski i Jazovka jama
težak pokolj predočit će nama.
Što četnička kama je poklala
uz blagoslov šumskoga maršala
kažu da je i on Hrvat bio
a tolike je Hrvate pobio.
U svemu je crni Juda bio
braću klao, četnike štitio
kad Ustaše oružje baciše
mnogi odmah pokolj započeše.
Na predaju kad ih je pozvao
Maks zapovijed svojoj vojsci dao
da oružje nitko ne predaje
jer će biti krvave i staje.
Oni što su poslušali vođu
kasnije će pred Boga da dođu
a koji su oružje bacili
teški su ih jadi zadesili.
Mnoge tajne i sad polje krije
jer se i sad spomenut’ ne smije
k’o pod križem pali su Hrvati
a Maks nam se domovini vrati.
Da bi snove ostvario stare
on osniva hrvatske križare
zemljom ljuti bojak da nastave
za povratak NDH države.
Po šumama bore se k’o lavi
a OZNA im radila o glavi
sve godine Maks nam se borio
nije nikad dobro odmorio.
Onda, brate, teško ranjen biva
krv junačka niz tijelo se slijeva
ustaško je srce izdržalo
ranjeno se UDBA-i ne predalo.
Vidi Maks da opet nema ništa
ide vani tražit’ utočišta
Španjolska ga k’o svog brata prima
jer je u njoj drugačija klima.
Franco vlada i vlada fašizam
ne priznaje se tamo komunizam
u Španjolskoj Maks azil dobio
sve do smrti u njoj proživio.
Diljem svijeta hrle emigranti
a neki su od njih prevaranti
jerbo idu kud ih šalje UDBA
Ustašama vrlo gorka sudba.
Oni rade za Judinu plaću
jer za novac ubijaju braću
dok je Maks bojak bojevao
ratnika je jednoga imao.
Iz Konjica zakletog Hrvata
volio ga k’o rođenog brata
desno krilo uvijek mu čuvao
i Maks se je s njime kumovao.
Sin Ilija kada se rodio
kum kršteni Luburić mu bio
kumstvo to Maksu dođe glave
zbog izdaje teške i prljave.
Isti junak, ista i metoda
k’o hajduka Mijata Tomića
Iliju je UDBA školovala
i za teški zločin pripremala.
Jednog dana pođe do Španjolske
izvršiti planove đavolske
izvrši ga, crn mu obraz bio
nikad Božjeg lica ne vidio.
Luburić ga k’o svog kuma prima
u svog kuma biše u gostima
tu provodi skoro dvi godine
dok planove izvrši UDBA-ine.
U leđa je kuma upucao
Luburić je mrtav zemlji pao
vijest se crna diljem svijeta čuje
Hrvat plače, UDBA se raduje.
Dok Hrvate obuzima tuga
veseli se sva Titova Juga
Drinjanina slavnog generala
ubi UDBA šumskoga maršala.
Kojeg živa načeli su crvi
vlast on gradi na hrvatskoj krvi
gledao je tragediju njega
domovina u njedra mu ne da.
Jer je teškog crnog izdajnika
krvnik Tito slika i prilika
svi smo čuli za sinove naše
pogubljene vani spominjaše.
Ne daj Bože da ikada bude
Hrvat svoje da ubija ljude
pa će naše izvidati rane
Hrvatice majke samostalne.
Hoće li samo naša biti
hoće li se Luburića vratiti
hoće l’ naša pripovijedat’ dica
tko je Maks, a tko ubojica.
Sad mi vilo pozdravi tog ptića
Vjekoslava Maksa Luburića
Poglavnika Antu Pavelića
i Krilnika Juru Francetića.
Pozdravi mi dok je zora rana
Rafaela Viteza Bobana
i junake iz povijesti naše
krajišnike, hajduke, Ustaše.
I sve one koji Hrvate vode
do granice, sve do Drine vode.Domovina sve je pozdravila
zakukala s Velebita vila
u svojoj tuzi Velebitom ciče
iz sveg glasa kuka i nariče.
Pjesmu staru Oj Hrvatska mati
više ne ćeš moći zapjevati
jer u nas crnih Juda ima
crni petak svanuo je svima.
Ljuto našeg Maksa umoriše
kukavički tog lava ubiše
od četnika da je bar nastrada
ne bi bilo ni pol’ mojih jada.
Već od plaćenika krvavoga Tite
prokletoga crnog izdajice
Ilija ga Stanić kum ubi
mučili ga i škripali zubi.
Crni obraz ni za što ne proda
kao vrag crni on po zemlji hoda
proklinji ga i Sunce visinom
proklinji ga deveto koljeno.
Ni u grobu mira ne imao
što u kuma s leđa je pucao
jer očima neka ga ne vide
neka ga se svi potomci stide.
Na tisuću devete stotine
a trinaeste Gospodnje godine
u godini ožujka šestoga
usred kršnog kraja ljubuškoga.
Pokrajinu ovu dobro znate
što značajne odgoji Hrvate
iz starijeg i novijeg doba
zbog prkosa dopadoše groba.
Svaki Hrvat neka dobro znade
tri ministra Poglavniku dade
a trojica prisegu su dali
pred četnicim’ nisu uzmicali.
A posebna neka bude slava
Luburića Maksa Vjekoslava
još k’o dijete on oca izgubi
kojeg žandar iz zasjede ubi.
I dalje mu nije odgovara
dok je bila Jugovina stara
kad je dobro Hrvat orao
a plodove četnik je pobrao.
Pa se Maks škole dokopao
u učenike smjelo je pošao
diljem zemlje on je pristiga
zaputi se do Širokog Briga.
Uči srednju školu gimnaziju
proučava vjeru i naciju
našu svetu vjeru katoličku
i hrvatsku borbu ustaničku.
Među pukom letke je dijelio
dok četnički žandar ga otkrio
tu mu tešku kaznu odredio
pa iz škole izbačen je bio.
I otpremljen put daleka svijeta
mlado momče od petnaestak ljeta
u Mađarsku dođe laka srca
do logora zvanog Janka Pusta.
Tu počeo vojsku pripremati
da se s njome u Hrvatsku vrati
pa mu i to za rukama pođe
primit’ ime ustaškoga vođe.
Vodi vojsku svojoj domovini
pod kapama u četničkoj plimi
u raljama krvniku Jevtiću
nema zbora o hrvatskom biću.
Žarko Sunce nad Hrvatskom svanu
a Reich Treći u Njemačkoj planu
Adolf Hitler njene gore lista
ustao je protiv komunista.
I njihove aždaje crvene
još postoje gorke uspomene
Adolf Hitler saveznika traži
jaku vojsku da bolje osnaži.
Tad Poglavnik naše domovine
pristupio sili Osovine
da uz pomoć starog saveznika
odvoji se od srpskih krvnika.
Vojsku daše Ante Paveliću
a u ruke Maksu Luburiću
pa ju šalje do logora Janka Pusta
jer k’o plamen u Hrvatskoj usta.
Evo nakon tisuću godina
slobodna je naša domovina
sad uz pomoć Božju, moj brate
u boj teški ti vodi Hrvate.
Čim je Maks takvu vijest primio
za Hrvatsku odmah se spremio
pa on hrabre predvodi Ustaše
sve do Drine, do granice naše.
Poglavnik je stvorio elitu
da joj ravne nema u svitu
uz Krilnika Juru Francetića
evo slavnog Maksa Luburića.
Sretan glas Ustašam’ dolazi
on se više tuda ne nalazi
nema zala, nema crnog mraka
nema Tita ni srpskih junaka.
Što su hrabri kada kolju dicu
golorukog starca i staricu
kad hrvatske svetinje skrnave
ranjenicim’ kad skidaju glave.
Maksu hvala i čast mu svaka
predvodniku hrvatskih junaka
Luburić je bojak bojevao
i zaslugu povijesnu imao.
Čim se ime njegovo spomene
četnik ima gorke uspomene
pripovijedaj moja bijela vilo
kakav junak Vjekoslav je bio.
Ne smije četnik dočekat’ ga živa
jer mu vatra iz očiju sijeva
jer imaju gorku uspomenu
ne ostaje kamen na kamenu.
Gdje Maksove prođoše Ustaše
za tren oka to se zove naše
kad četnici Lijevču polju hrle
usput kolju Hrvatice vrle.
I partizan s četnikom juriša
pod komandom Pavla Đurišića
što u ruke Luburiću pade
od krvnika nitko ne ostade.
Tako, brate, diljem domovine
od Jadrana do studene Drine
i to samo za jedan tjedan dana
nema Srba, nema partizana.
Nema Tita nit’ jugoološa
kud je Maks s Ustašama poša.