Nedavno smo izvijestili o nemilom događaju koji se 14. siječnja dogodio u jednom ugostiteljskom objektu u Mirkovcima. Tom neprilikom, 40-godišnjak je otvorenim dlanom u lice udario 49-godišnjaka zbog čega je protiv nasilnika podnesen optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Iako je 49-godišnjak tom prilikom pretrpio tek lakše ozljede, javnost se poprilično uzburkala zbog ovog događaja. Jer, udareni je Hrvat, (prez)ime mu je Darko Knežević, a udarač – Srbin. Kneževića smo posjetili u njegovu domu u Mirkovcima, evo što je izdiktirao u naš diktafon:

– Prije svega, nezadovoljan sam postupkom policijskih službenika koji u zapisnik nisu unijeli moje izjave o tome da me napadač, a riječ je o Slobodanu Grubiću, neposredno prije napada vrijeđao i omalovažavao na nacionalnoj razini. Nekoliko puta pitao me jesam li ustaša, na što sam mu odgovorio da nisam, nego da sam hrvatski branitelj. Nakon toga mi se unio u lice i upitao me gdje sam bio 21. 7. 1991. godine, kada je na Privlačkom putu izginulo 13 hrvatskih gardista.

I to nije sve:

– Grubić mi je još rekao da je šteta što i ja nisam toga dana bio na Barama, kako Mirkovčani zovu područje u kojem se dogodila tragedija, jer da bi i mene ubio kao i ostale smradove, kako je nazvao naše poginule heroje. Ne znam samo koga je on kao osmogodišnjak tada mogao ubiti, ali znam da nije dobro odgojen i da je priče o tragediji na Privlačkom putu čuo od starijih iz svoje okoline.

Knežević nastavlja dalje:

– Jučer je u Domu hrvatskih branitelja održan sastanak na temu ovog incidenta na kojemu je jedan od prisutnih predstavnika policije rekao da je očevid obavljen profesionalno, da ne vjeruje mom iskazu o postupanju policije na očevidu te da su oba policijska službenika koja su obavljala očevid sinovi hrvatskih branitelja. Međutim, to nije istina, jer poznajem policajca koji se pojavio na očevidu, živi u Mirkovcima i pravoslavne je vjeroispovijesti.

Sugovornik napominje kako nema nikakve sumnje oko toga da ga je Grubić napao motiviran nacionalnom netrpeljivošću.

– Kako nije nacionalna netrpeljivost kada je vrijeđao naše poginule branitelje, mene osobno, psovao mi ustašku majku… Inače, majka mi je tijekom Domovinskog rata pretrpjela stravične torture. Nakon okupacije Nijemaca, gdje smo prije rata živjeli, višestruko je silovane od pripadnika neprijateljske vojske. Što je to nego nacionalna netrpeljivost?

Knežević prije zaključka dodaje i ovo:

– Nisam član nijedne političke stranke, niti želim da na ovome što mi se dogodilo itko ubire političke poene.

A onda u zaključku naglašava:

– Bio sam hrvatski branitelj, maloljetni pripadnik HOS-a, pa kada sam napunio 18 godina i pripadnik 109. brigade. No, ne gledam na to tko je Srbin, a tko Hrvat, u Mirkovcima gdje živim normalno komuniciram sa svim mještanima. Inače, Grubić je od ranije poznat policiji. Kako sam čuo na spomenutom jučerašnjem sastanku u dosjeu ima preko 90 prijava za remećenje javnog reda i mira te da je poznat po vrijeđanju po nacionalnoj osnovi. Kao i to da je uvjetno osuđen. Nadam se da se ovaj slučaj neće zataškati i da će Grubićev teror napokon prestati. Nisam se borio za ovu i ovakvu Hrvatsku u kojoj se i 30 godina nakon rata Hrvat u Mirkovcima ne osjeća sigurno samo zato što je Hrvat.