Vezak vezla Hrvatica mala,
vezak vezla od suhoga zlata,
često bi ga suzom zalivala,
čekajući svog starijeg brata.

U žalosti dok joj srce pati
i od drugih svoju suzu krije,
čekala ga kući da se vrati,
svi dođoše a on doš’o nije!

Prolazile noći su joj duge,
jutrom bi je probudila nada
da će ’mjesto zagrljaja tuge
svoga brata zagrliti sada.

Pa nikako ne miri se s time
da ga neće zagrliti više,
među herojim i njegovo ime
na kamenu od mramora piše!

Vezak vezla Hrvatica mala
i svojom ga suzom zalivala!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

(Vrlo dobra, vrlo istinita i vrlo osjećajnodirljiva pjesma. Za podsjetiti je da smisao ove pjesme se najviše i ponajviše odnosi na nestale hrvatske vojnike Nezavisne Države Hrvatske, NDH. Kod nas u selu Sovići i u Bobanova Draga bilo je više djevojaka koje se nisu htjele udavati s velikom nadom da će im se mladići vratiti poslije rata kući. I o ovome bi se trebala ozbiljna knjiga napisati, kako se ne bi povijest zaboravila.

https://otporas.com/povijestni-kutak-slovenijo-puna-si-borica-i-kostiju-hrvatskih-mladica-znale-su-uz-gangu-hrvatsk

http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas_ot/01_Otporas.htm

Mile Boban, Otporaš, 

Austin, Texas, petak 3 siječnja 2020.)