VELIKO BRAVO ZA OVO PISMO TOMISLAVA DRAGUNA BOŽI ŠIMUNOVIĆU

—

od

Otporaš
u
———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
10 TOČAKA “PRIPUCAVANJE” ILI ODGOVOR IVANU VALEKU, piše Tomislav Dragun | OtporašDate: pet, 8. lis 2021. u 20:04
Subject: ZAMJERAJU MI (NEKI) NA PREMALO HRVATSKOG DOMOLJUBLJA
To: Bozo Simunovic <simunovic.bozo@gmail.com>
ARHITEKT BOŽIDAR ŠIMUNOVIĆ Je li Grad spreman za &#39;Kuglu&#39; na Srđu? — DuList
Uvaženi g. Šimunoviću,
Zamjeraju mi (neki) nijekanje Hrvatskih Svetinja.
Njima kažem:

U Рrороvіјеdі nа Gоrі Іѕuѕ је rеkао nеštо štо је ѕіgurnо mоrаlо рrіvućі раžnјu Nјеgоvіh ѕlušаtеlја: “Аkо tе dеѕnо оkо ѕаblаžnјаvа, іѕkорај gа і bасі оd ѕеbе. Та bоlје је dа tі рrораdnе јеdаn оd udоvа, nеgо dа tі сіјеlо tіјеlо budе bаčеnо u раkао. Аkо tе dеѕnіса tvоја ѕаblаžnјаvа, оdѕіјесі је і bасі оd ѕеbе. Та bоlје је dа tі рrораdnе јеdаn оd udоvа, nеgо dа tі сіјеlо tіјеlо оdе u раkао.”

* * *
Zato slijedi nekoliko mojih riječi:
Ad 1.
Bio sam na Bleiburškom polju u svibnju 1945.
S ocem, redarstvenim izvidnikom, u gipsu, jer su mu u travnju 1945. godine (u Zagrebu, u Palmotićevoj ulici) odmetnici propucali nogu i kosti u njoj.
S majkom, koja je 30. ožujka 1945. rodila moju sestru Irenu.
S mojom sestrom Irenom starom svega pet tjedana.
Dakako, tužio sam Komunističku Partiju Jugoslavije (i njene sadašnje frakcije u Republici Hrvatskoj.
Ad 2.
Sjećajući se smrti Dr. Ante Pavelića u Zagrebu je Hrvatski uljudbeni pokret, uz prigodnu zaštitu hrvatskog redarstva, proglasio (1) na spoju Splavnice i Tkalčićeve ulice TRG DR. ANTE PAVELIĆA, a (2) na početku Tkalčićeve ulice SPOMEN PORDUČJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.
Zato sam, uz standardno boljševičko obrazloženje proveo 33 mjeseca u Lepoglavi.
Milan Bandić nije postavio odgovarajuće obilježje ploče, ali – uskoro – to zatražiti od Tomislava Tomaševića.
Odbije li – slijedi tužba.
 Vox populi vox dei!
Ad 3.
Moja najstarija kći Biserka, pripadnica Hrvatske Vojske i Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS), poginula je 8. studenog 1991. u Vinkovcima.
Glasine govore da su je ubili isti oni koji su dokrajčili Stjepana Đurekovića.
Podnio sam tri kaznene prijave, ali ih VELE-UDBAŠ Mladen Bajić čvrsto drži zaključane u ladici.
Tužba’ Da, uskoro.
Ad 4.
Slijedom toga smatram se ovlaštenim reći:
Ad 5.
10. travnja 1941. nije proglašena nikakva Država Hrvatska.
Za prijenos banske časti toga Dr. Ante Pavelić saznao je tek navečer  – od supruge Mare.
To ga je razljutilo.
Ova Država Hrvatska postoji od 753. godine (Sabor na Duvanjskom polju).
Istina, 9. studenog 1918. vojska Kraljevine Srbije, nakon što je Svetozar Pribićević raspustio hrvatsko domobranstvo (Pučke ustaše), ušla je u Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju i okupirala njeno područlje do 1. prosinca 1918.
Ad 6.
Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacije (= Banovina Hrvatska, = Država Hrvatska, = Nezavisna Država Hrvatska) nije bila sudionik Drugog svjetskog rata, posebno: nije bila saveznik njemačkih Trećeg Reicha i Kraljevine Italije.
Bilo je, istina, nekih nagovora o tome, ali od strane nenadležne osobe.
Hrvatski Državni Sabor je nadležan za pitanje ulaska u rat, a on takvu odluku nije donio.
Dr. Ante Pavelić, kao hrvatski ban, a ne samoproglašeni Poglavnik, nije imao ovlasti uvoditi Hrvatsku u bilokakve države saveze, pogotovo ne one s ratnim ciljevima.
Ad 7.
Dr. Ante Pavelić je potpisao s Kraljevinom Rimske ugovore,
Nije imao za to ovlasti
Ad 8.
Ustaški pokret nikada nije osnovan.
Postoji samo izjava Dr. Ante Pavelića da je to učinio s nekoliko prijatelja prije odlaska u emigraciju.
Nikad nije rekao kako se zovu ti njegovi prijatelji.
Ovu njegovu izjavu onda je rastrubila srpska policija, a nakon nje jugo-komunisti (boljševici).
Potvrđuje to i Dido Kvaternik.
Hrvatski emigranti u Italiji boravili su u logorima. Nenaoružani.
Međusobno su se oslovljavali kao “pavelićevci” i “radićevci”.
Nikako kao ustaše.
Na skupu u Pistoji (1941.), prije povratka u Domovinu, Dr. Ante Pavelić ih je pozdravio rekavši da se – eto – vide nakon 7 (sedam) godina.
Kakve su onda borbene akcije izvodili?
Ovih dana, a u povodu KLASIĆEVA SRANJA, Jutarnji list je pisao da su ustaše došle u Hrvatsku na nekoliko kamiona i preuzeli vlast, odnosno stvorili Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Moram ih podučiti da je u Zagreb – tek 15. travnja 1941. došlo oko 150 povratnika iz talijanskih logora, među kojima su se nalazili i”radićevci”, žene i djeca.
Procjenjujem da je “Ustaški pokret” brojio ne više 30 (nenaoružanih) pripadnika.
Ustaška vojnica u NDH je ustrojena ministarskom odlukom, a ne odlukom “Ustaškog pokreta”.
Bila je to – današnjim rječnikom rečeno – specijalna policija.
Ad 9.
Razumije se, sve ovo treba dokazati.
Kako?
Jedino sudski.
Jer, sav novac, svi mediji, sva znanstvena istraživanja u Republici Hrvatskoj su u rukama jugo-komunista (boljševika).
Učinit ću što mogu. Ne bojim ih se. Lomili su me preko 75 godina, ali ništa nisu postigli.
Još uvijek sam tu.
A, hvala Bogu, nadam se još dosta toga napraviti.
Ad 10.
Ali ne mogu sam.
Hoću reći, ako ste Hrvati uistinu, onda …
Što onda, zar Vam ja to trebam govoriti?
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun
Regent
Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Komentari

Odgovori