Hrvatski
O. Oltra, s generalom Joseom Diazom Villegasom i hrvatskim generalom Luburićem, bliskim fratrovim prijateljem.
English
Father Oltra, with General Jose Diaz Villegas and Croatian General Luburic, a close friend of the friar.
Donosim ovdje u nastavcima opis generala Drinjanina o Padre Oltru kojeg je on napisao u časopisu “DRIN” br. 6-9 1954. godine, st. 212, 213, 214, 215, 216, 217, i 218. Prepisao Mile Boban, Otporaš.)
P A D R E O L T R A
Govoriti o Hrvatima u Španjolskoj, kao i o uglednim španjolskim prijateljima obvezuje nas spomenuti jedno ime koje je u zadnje vrieme veoma često spominjano savezno sa nedavnim puštanjem iz ruskih logora nekoliko stotina španjolskih rodoljuba, pripadnika Frankove Plave Divizije, koja se pod zapovjedničtvom sadašnjeg minister rata Španjolske, generala Munoz Grandesa borila u Rusiji na strain Njemačke. To je ime FRA MIGUEL OLTRA, OFM, skromni brat Svetog Franje i stanovnik valjda najznačajnijeg franjevačkog samostana: San Francisco el Grande. Mi ga zovemo: Padre Oltra, a tako ga poznaju i mnogi drugi, Španjolci, Hrvati, Niemci, Irci, Arapi i – Bog zna tko sve ne.
Prava je sreća poznavati jednog ovakovog čovjeka. Uzorni svećenik, službenik Božiji, učeni doctor i ujedno skromni brat Serafinskog Svetca. Filozof i ratnik, diplomat i pučki čovjek, pravi fratar, uviek na službi Bogu i čovjeku.. Čovjek duha i čovjek akcije u isto vrieme. Moderni čovjek, koji govori gotovo sve europske jezike, i u isto vrieme autohotom Španjolac, od onih, koji bi mogli ići u sviet, da taj sviet vidi Španjolsku. Sin pitome i bogate Valencije, nosioac onog duh a, što ga sredozemlje daje ovom latinskom svietu, a u isto vrieme izgleda impregniran (prožet, zasićen, mo.) duhom borbene Castille, zemlje svetaca i heroja, osvojača i Cristianizatora, misionara. Jak, čvrstih pleća, profinjena duh a, koji gleda na problems Španjolaca i svjetske, generacije unapried, izgleda nekada kao živa inkarnacija (utjelovljenje, mo) dva velika diva: Don Qyiote i Pancho u isto vrieme. Kakovu pogriešnu ideju imaju o ta dva lika ljudi izvan Španjolske! (Kako nisam znao o kojoj dvojici španjolskih likova general govori, pogledao sam u francuski rječnik “PETIT LAROUSSE EN COULEURS”, Librairie Larouse 1972., strana 1121 i 1186 i pronašao slijedeće: Cervantes Saavedera (Miguel de), (1547-1616) španjolski pisac koji je napisao roman Don Quichotte de la Manche, komediju u dva dijela (1605-1616) u kojoj su glavni likovi bili Don Quichotte i Sancho Panca, ako su to ti likovi o kojima general piše ovdje. Mo. MB. Otporaš.)
Tko nije čuo propoviedi Padre Oltra u San Franciscu el Grande, ili u provinciji, kuda je često zvan, taj ne zna što znači na nekoga fascinirati riečju. Od časa početka njegovih propoviedi pa do svršetka, pogledi vjernika kao da su prikovani u njega i temperamentni i nemirni Španjolci kao da su se u sat vremena promienili. Govori sredjeno, naglašuje svako slovo, uvjereno i sa lakoćom razlaže svete Iztine Boga i Matere Crkve. Govori su mu duboki i iz njih se vidi njegova univerzalna spremnost. Njegov slučaj najbolje svjedoči staru iztinu, da biti svećenik nije poziv, kojeg se odabire, nego da je to Milost Božija pozvala jedan izabrani duh, da propovieda iztinu i s njime širi i jača Sv. Mater Crkvu.
Danas je u San Franciscu i govori pobožnom puku glavnog grada Španjolske, sutra je u Valencini, Barceloni, preksutra u Maroku, i onda ga nestane, dok ne dodje viest: eno ga u Irskoj. Poneki od prijatelja dobije dopisnicu iz Rima, a onda se vrati iz Orienta u družtvu fratara Arapa. Drugi će Vam kazati, ne brate, i pokazati Vam pismo iz Austrije sa podpisom kojeg hrvatskog fratra, gdje pozdravlja poznate. I onda drži predavanja. Niemcima na njemačkom jeziku, a Ircima na englezkom. Nakon što se vratio u Madrid doskora ćeš kod njega naći ljude iz tiskare sa debelim svežnjima korektura. To je “VERDAD Y VIDA ”, nešto najelitnijeg, što se može dati u ruke svećenika i katoličkog intelektualca. Pobija zablude Ortega (Ortega y Gasset (Jose) (1883-1955), španjolski komunistički pisac, mo. Otporaš.) i Gasseta i daje kritiku o najnovijim djelima iz polja teologije, filozofije, književnosti i umjetnosti. Knjige, brošure, članci, predavanja, sastanci s ljudima pera i uma.
Zagonetan i misteriozan čovjek je za one, koji ga bolje ne poznaju, a onda se vidi profil jedne velike duše, tako jednostavne u biti i tako komplicirane u vanjštini. Biti svećenik, filozof, pisac, čovjek akcije, organizator, neumorni putnik, diplomata, i uviek biti onaj isti – Padre Oltra, – nije lako, barem ne za naše pojmove. Imao sam prilike jednom vidjeti 6-7 raznih predmeta, koje je riešavao. Za svaki je imao više podataka, bili su sa različitih polja i sve ih je imao u glavi. Napoleon je znao reći: moja glava je ormar sa fasciklima. Izvučem jedan fascikl, riešim ga, zatvorim i uzmem drugi. Kad se moram odmoriti ili spavati zatvorim sve fascikle i spavam. Sutra nastavljam. Dominirati svaku stvar za sebe, svladati se pri zbrci i svaku stvar staviti na svoje mjesto. To je Padre Oltra. Morao je u deset minuta dati mišljenje, da li se može poslati u novicijat dečkića, kojeg prvi puta u životu vidi. Morao je dati upute tiskari za korekturu i stvar tehničke naravi, praviti kalkulaciju težine i prostora i ciene papira. Dati garanciju za nekog Austrijanca kojeg mu šalje jedan austrijski biskup sa vrlo problematičnim tekstom – a stvar žurna. Izvaditi iz logora jednog Hrvata. (Po svoj prilici bi to mogao biti brat Danijela Jolića, suradnika generala Drinjanina, Nikola Jolić, jer je baš u to vrijeme i tih godina Nikola Jolić je iz Francuske, preko Pirineja, došao u Španjolsku. Mo. Otporaš.) Spremati propovied za jednu posebnu crkvenu svečanost, riešiti jednu načelnu stvar za reviju prije tiska, drugu stvar kod biskupa itd. On sve može, na sve stigne, sve sa ljubavlju, mirnoćom i podpunošću, kojoj se divimo. To je privilegirani mozak, Bogom nadareni um. Ovako radi i živi Padre Oltra. Poznam mnogo obitelji i prijatelja. Pokušati ću dati prikaz toga čovjeka onako, kako ga ti ljudi vide. Mali Eugenio, dječak od 5 godina vidi ga ovako:
To valjda radi toga, što je izbavio iz robstva one u Rusiji. Eugenio nezna još ništa o diplomaciji i on misli, da je Padre Oltra zagrnuo mantiju, preskočio preko “željeznog zastora”, a onda s topuzinom i tankovima jurišao na logor, oslobodio zarobljenike i doveo ih do Caudilla Franca, koji mu je dao nagradu, poklonio konja i tank i dao mu za zadaću, da izbavi i sve druge, posebno Hrvate (Los Croatos son buenos).
(Donosim ovdje u nastavcima opis generala Drinjanina o Padre Oltru kojeg je on napisao u časopisu “DRIN” br. 6-9 1954. godine, st. 212, 213, 214, 215, 216, 217, i 218. Prepisao Mile Boban, Otporaš.)Jedna gospodja, starija sestra, član je “Legion de Maria”. Osnivač je – Padre Oltra. To je, ako Carmen točno znade, donio iz Irske. Ne znam točno, ali vele, da “Marijina Liga” ima posebne zadaće u Crkvi, vrlo delikatne naravi. Svakako Carmen je (dok je ovo general Luburić pisao 1954., tada on nije znao da će njegova kćer Mirica rođene 1958. promijeniti svoje originalno i kršteno ime u Carmen, kojeg i danas nosi, jer, kako se je saznalo poslije pogibije njena oca Maksa Luburića 20 travnja 1969., ona nije htjela imati nikakve veze ni uspomena na svojeg oca. Ivan Prcela mi je osobno pisao da kćer Maksa Luburića Mirica, sada Carmen može zahvaliti svome ocu da je živa, jer ju je majka Isabel htjela pobaciti, mo. Otporaš.) uvjerena, da će “Marijina Liga ” izvršiti svoju dužnost, a ona je spremna na martirij. Izvor duhovne snage, skrajnje žrtvovanje, odanost i uzoran praktički život. Za nju je Padre Oltra novi i moderni Sv. Ignacio de Loyola, novi martir, novi apostl, nešto što se ne usudi izreći. I kažu, da se po cieloj Španjolskoj širi ta nova organizacija španjolske mladosti, koja pod vodstvom Oltre i sa imenom Marijinim želi riešiti mnogi težki problem. Gospa je našla svoga službenika u Padre Oltri i dao Bog da Carmen bude djevojka, čija je vizija bila na mjestu.
Majka obitelji vidi u Oltri svećenika i predikatora. Nije jedina, koja upire svoj pogled u impoznatni lik tog skromnog brata serafinskog, koji im tako razgovjetno i uvjerljivo govori o istini, o vječnosti, o drugom životu, o ljubavi prema bližnjemu, da na izlazku iz crkve vidiš zadovoljstvo i blaženstvo na licima onih, koji vjeruju u njegove rieči. Ideal te majke bio bi viditi u času smrti toga čovjeka pokraj sebe, da izmirena s Bogom i ljudima, može zaklopiti svoje oči.
Za otca stvar je drugačija i Padre Oltra i opet je drugi lik. To je moderni čovjek, rodoljub, političar, sociolog, čovjek, koji misli o problemima 30 milijuna Španjolaca i stotinama milijuna Kršćana i čovječanstva uobće.
Za djeda Padre Oltra je simpatični fratar, koji ima razumievanja za stvarnost. Odkriva visoke ljudske kvalitete. Djedu imponira razgovorljivost, veselje, spremnost na šalu, na komediju, nedužno fratarsko šaljenje, koje je kod nas Hrvata, posebno u planinskim krajevima, obće poznato.
Eto kakav je čovjek jednog dana tražio audenciju kod Caudilla, (Caudillo na španjolskom znači Vođa, Leader, kao što je kod nas Hrvata Poglavnik, a to je bio predsjednik Španjolske general (Francisco) Franco Bahamande (1892-1975). Mo. Otporaš.) koji je veliki prijatelj fratara i rekao mu: Ja bih želio izbaviti iz ruskog zarobljeničtva naše vojnike. Caudillo (Poglavnik, mo.) je odobrio, da mu se dade potrebno – i jednog je dana nestao iz vida. Očekivali su viesti iz Rima, Damaska, Dublina, ali uzalud. Ali su paketi hrane i odjeće išli u ruske logore. Padre Oltra je pokrenuo sve Crvene Križeve, sve prijatelje od Copenhagena do crvenog Berlina – i jednog dana našao se, Bog znade legalno ili ilegalno, u gradjanskom odielu u ruskoj zoni. Ugodne osobe, ministri, diplomate, kancelari, šefovi država, osobno i druge veze, – i nakon pola godine stiglo je nekoliko stotina ljudi preko Odese i Turske. Većina je bila oplakana i za pokoj njihovih duša izrečene Mise, žene se nekima preudale i rodile djecu, jer su bili proglašeni mrtvima.
Padre Oltra je preslušao tisuće njemačkih zarobljenika, skupio podatke, obišao Europu uzduž i poprieko, ali je posao imao uspjeha. I taj je posao tek počeo i Padre Oltra neumorno radi. Španjolci, Hrvati, Niemci, Talijani, Japanci, za sve jednako. Ljubav prema čovjeku, pokrenula je taj veliki duh. Pomagao je najprije svoje i vjerujemo, da će i svoje bližnje. Ima srdaca, u koje može stati čitavo čovječanstvo.
Jedna skupine prijatelja rekla je Padru Oltri: “Želili bismo nagraditi te, reci što hoćeš. Rieč – rieč. Pa šta je tražio? Neka častnim sestrama u njegovom drugom mjestu poprave crkvicu. Eto, tako je nagradjen. Vele, da će “Veliki” na njegovu inicijativu dozvoliti i pomoći gradnju Franjevačkog Sveučilišta u Madridu. A Padre Oltra i nadalje hoda u izlizanom habetu, pomaže i radi, moli se Bogu i piše knjige.
Mi ga ipak najvolimo gledati kao prijatelja broj 1 Hrvata. Voli nas, jer smo progonjeni i jer smo unatoč toga ostali ljudi. Ima njemačkih pokrajina, gdje se dočekuje Padre Oltru sa slavolucima, jer je u težkim danima iza drugog rata bio onaj, koji je pokrenuo Španjolsku, da spašava Niemce, onda kada je to bill težko. Onda kada je trebalo braniti život i imetak njemačkog čovjeka od pobjednika. Prije je iz Hitlerove Njemačke dovodio ljude u Španjolsku, sada ugrožene Niemce od Saveznika. A onda je branio imetak Njemaca u Španjolskoj, jer je bilo takovo vrieme, da su saveznički englezki pobjednici pljačkali, kao i partizani našu domovinu radi “kolaboracije”.
Svečanost 10 Travnja nebi bila podpuna kada ne bi rekao barem gornje. Vjerujemo u plemenitu zemlju Španjolsku, vjerujemo u njezine ljude, u njezinog Caudilla (čitaj Poglavnika, mo.) Franca, vjerujemo u Misiju the plemenite i hrabre nacije heroja i svetaca, vjerujemo u izkreno prijateljstvo prijatelja kao Padre Oltra. Samo Svevišnji na nebesima, samo On i zahvalni narodi i Poviest znadu, šta je sve učinio i šta će sve učiniti jedan veliki čovjek i veliki prijatelj Hrvata – Padre Oltra!
Viva! – Živio!
General Drinjanin
(Kraj ovog opisa. Prepisao Mile Boban, Otporaš.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.