VAŽNO OTKRIĆE NA STAROM NOVČIĆU: BIJELO POLJE JE POVIJESNO STARIJE U NAŠEM GRBU, piše Ante baraba

VAŽNO OTKRIĆE NA STAROM NOVČIĆU: Bijelo polje je povijesno starije u našem grbu | Dnevno.hr Većinsko sjedilačko pučanstvo Dinaraca, dakle, naših prostora, pokrstio je sveti Pavao Apostol koncem prve polovice prvog stoljeća. Priznajem, i sam sam do nedavno bio u zabludi i sve sam vezivao za papu Agatona i sedmo stoljeće te za to predmijevam da će čitatelji i štovatelji ovog osvrta biti mnogo razboritiji. www.dnevno.hr

VIVAT CROATIA, SEMPER SINT IN FLORE!

+ AAA –

VAŽNO OTKRIĆE NA STAROM NOVČIĆU:

Bijelo polje je povijesno starije u našem brbu

NOVČIĆU: Bijelo polje je povijesno starije u našem grbu

Autor: Ante Baraba Miš Ponedjeljak, 28. studeni 2016. u 14:45

Uložio sam mnogo truda i koristio više izvora kako bih činjenično imao uporište o Hrvatima i njihovu povijesnom grbu, ne šahovnice jer je to uvreda i poruka državnim simbolima i njegovu narodu. To su četvorini, odnosno kvadrati. Nakon što sam već objavio na nekim portalima ovaj tekst, došao sam preko Švicarske i do još starije uporabe bijelog polja u novčiću Nikole Iločkog za nekih tridesetak godina i jadno je i žalosno da o tome u Hrvatskom državnom saboru ne znadu ništa

Ogromna ideološka razaranja podrijetla Hrvata, kao naroda sa Starog Istoka i dan danas čini naša službena vlast. Etnos kome pripadaju Hrvati prati opće prešućivanje i zakonodavno uskraćivanje njihova identiteta kao da je sve nastalo pojavom članske iskaznice. Mnogo je parametara, o kojima bi se moglo danima govoriti i ukazivati, no u ovom osvrtu proanalizirati će mo hrvatsku šahovnicu i ornament bijelo- crvenih četvorina tj. kvadrata.

Dinarci, a i mnogi drugi koji igraju briškulu, trešetu, triumf i slično „treviđanama i triestinama“ u svakoj igri spominju četvorinu, špadi, baštona, kupa i dinara, no u stvarnosti četvorina nema ni u jednoj karti. No, taj četvorin i šahovnica toliko je nazočna u njihovoj svijesti da će svega prije nestati nego će se hrvatski narod odreći svoga imena i svoje narodne individualnosti u kojoj je šahovnica i pleter osnova svake prepoznatljivosti, doslovno pojam naroda hrvatskog kako etnički tako i  individualno.

Bljuvotine kojim nas „katedrala hrvatskog duha“ i umobolno novinstvo, gotovo paranoidno, svakodnevno natapa i razvlači po Prokurstovoj postelji ne će satrti bilo ni povijest hrvatskog naroda, jednog od najstarijih do sada poznatih naroda ovozemaljskog svijeta. Suludo je zgražanje nad obilježjima barjaka koji sadrže boje hrvatske zastave, a eto počinju s bijelim poljem u figuri štita. Kako tek nazvati one koji na crnoj granitnoj ploči vide crvenu boju nego paranoidnim psihopatima koji uz sve to primaju plaću iz državne riznice!?

Po svemu onome što je dokazano, posebice onome što je pronađeno Indoarijanska-Huritska kultura vezana je upravo za našu ornamentiku upravo u vidu šahovnice najznačajnije. Od kretanja iz Indije preko Zagrosa prema Gornjem Eufratu, šahovnica bijaše imanentna upravo tom etnosu, dakle, nama, Hrvatima. Posebice, ( o čemu postoje brojni dokazi i o tome možete mnogo više naučiti iz djela Tihomira Mikulića, „Otvoreni pečati“ ) ova ornamentika bila je upečatljiva na području Levanta (Izrael i Libanon).

Prapovijesno korištenje boja u označavanju strana svijeta svojstveno je samo Hrvatima i Perzijancima  ( koji i dan danas tako označavaju strane svijeta, istok zelena, nekad je bila plava, zapad bijela, jug crvena te sjever crna.). Upravo migracije s područja  današnjeg Irana prema Zakarpatju na zapadu i prema jugu na prostore Ilirske provincije čini i simbioza bijelo-crvenih četvorina.

Većinsko sjedilačko pučanstvo Dinaraca, dakle, naših prostora, pokrstio je sveti Pavao Apostol koncem prve polovice prvog stoljeća. Priznajem, i sam sam do nedavno bio u zabludi i sve sam vezivao za papu Agatona i sedmo stoljeće te za to predmijevam da će čitatelji i štovatelji ovog osvrta biti mnogo razboritiji. Bijelohrvati su došli k nama na jug da nam pomognu u borbi kontra tadašnjih okupatora, da tako vojačkim terminom kažem, Avara, Saklaba i  Sklebonoi-a, kao kršteni arijanci. Upravo tu leži izmišljotina Latina o poganstvu Hrvata, a upravo je tako sve pogansko gdje se tvrdi da je inicijalna figura našeg grba pronacistička i ne znam kojekakva ako je prvo polje bijeli četvorin. To može biti djelo samo Sotone.

To potvrđuje i Konstantin Porphirogenet u svom djelu „De administrando imperio“ u kojem tvrdi da je vođa Harvatado išao u Rim da s papom Agatonom zaključi ugovor o uzajamnom priznanju. Za one koji žele o tom vremenu saznati više upućujem na djelo  akademika Mirka Vidovića, polihystora i Direktora Domovinskog rata, neprikosnoveno ime Zadarskog disidentskog odpora, Mirka Vidovića „Pad i uspon Ilirije“.

Najpoznatiji  pronađeni ornamenti bjelo-crvenih i/ili crveno-bijelih polja nalazimo na fresci boginje iz Marija, boginje sa Krete, Vrča sa Cipra, vrča Huru koji je posebice urešen tropleterom, Libanona, kratera iz Izraela iz cca 1400 godine prije Krista, vrča sa Krima, vrča iz Megida čak iz 1550. godine prije Krista, Tutankamonova kartuša sa sanduka njegova groba koji je također urešen hrvatskim pleterom i jedini poznati kartuš nekog faraona s ornamentikom bijelih i crvenih polja.

Zatim upečatljiv je četvorin šahovskog polja sa zida grobnice u Nepolisu (danas Simperofoli) na Krimu iz 3. st. Prije Krista i bilo bi vrlo zanimljivo da netko spozna što krije treća Tanajska (današnji Azov) ploča iz istog vremena (dvije je pronašao ruski arheolog Pavel Mihailovič Leontjev).

Na području današnje Republike Hrvatske najstariji, za sada, poznati fragmenti ove ornamentike bijelih i crvenih četvorina su pronađeni u crkvici Svetog Ivana od Nimfeja u Puli  iz početka devetog stoljeća, fragmenti iz crkve Svetog Petra i Mojsija u Solinu, također iz devetog stoljeća, grb sa zvonika crkvice Svete Lucije u Juranduru (Baška, na otoku Krku) iz jedanaestog stoljeća te Fojnički rokovnik „CROVATIAE“ iz četrnaestog stoljeća.

Hrvatski grb, 5 x 5 četvorina s bijelim poljem kao početnim i u obliku štita nađen je u Senju. U tamošnjoj crkvi Sv. Matije, kao zadužbini Frankopana, na grobu plemićke obitelji Petrović i on potječe iz 1491. godine.

Hrvatski grb trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije koji se nalazi na krovu crkve Sv. Marka u Zagrebu datira iz 1882. godine.

Ono što mnogi prešućuju i prodaju sa sabornice maglu jest i činjenica da je čak i dukat Kraljevine Jugoslavije iz 1932. godine počinjao s bijelim četvorinom (bijelo polje je ravnog odnosno glatkog reljefa, a ispupčeno i grubo polje je polje „obojeno“ najčešće se to smatralo crvenom bojom, ali može biti i druga prema heraldičkim pravilima o.a.). Znademo zašto je to učinio kralj Petar Karađorđević, koji je pod pseudonimom Petar Mrkonjić bio sudionikom Ustaškog ustanka u Bosni kontra Turaka 1875-1876 godine ( za one koji sumnjaju neka otvore portal Kupindo.com) no nije mi jasno da se i danas nakon raspada „bitke za odumiranje države kao krajnjeg cilja komunista čiji su stvarni i pravni sljednici tkz. vodeći socijaldemokrati SDP-a i HDZa-“ čine isto.

Nije na odmet kazati da su ovi ornamenti nazočni i kod naših Bunjevaca koji potječu još iz Antike i koji jesu izvorno Hrvati, koji s Mađarima i Srbima nemaju nikakve veze i čije se jedno krilo naselilo čak i u Francuskoj oko grada Bourbon ter se zovu Bougnats. Eto dakle, od nas je potekla i jedna kraljevska loza Francuske, loza Burbona.

Sve ove svađe koje nam navodni antifašisti i slobodni zidari izmišljaju da bi se održali na vlasti, držeći nas za smeće poput Marxa  (čija je majka bila Mađarica) ili gamad poput Tite, neka prouče doslovno „Ustaška načela“ uočiti će da u njima nema mržnje, kao što je nema ni u našoj himni, a po sudu mnogih mržnju su nam u novijoj povijesti unijeli mađaroni iza kojih je ( opet ja po tom jer suza ne će nego na oko) stala Katolička Crkva, odobrivši mađarske „križarske vojne“ kao osvetu što ih nikada nitko nije uspio, a i ne će, polatiniti. Sada mi je Volterov  (Voltaire) zrak iz Rima,, priznajem, mnogo poznatiji.

Kako znademo da pojam riječi Hrvat, znači ratnik, napovidam da je za Hrvate bila neprikosnoveno vezana navada da idu u boj  za svog „Boga Hrvata“ od nemila do nedraga i da tom prilikom sa sobom nisu vodili ni žene ni djecu. Davši zavjet papi Agatonu da to više ne će činiti i da ostaju, ovdje gdje smo i mi danas, papa Agaton je priznao državu Hrvata. Hrvati jesu vjerovali u „Boga Hrvata“ i sam Agaton je obećao da će se moliti „Bogu Hrvata“ da zaštiti Hrvatsku od prodora pogana i Sotone u hrvatske zemlje koje je Sveta Stolica, nad grobom Sv. Petra priznala te joj zajamčila stabilnost njenih granica.

Nota bene: Hrvati arijanci, su dali slobodu kršćanstvu i na taj način stvorili Crkvu sveopću iz koje nikad nismo ni pomislili izaći i nitko nas iz nje (jer je naša) nije i ne će istjerati i za nas živi Isus, inkarniran u svojim vjernicima koji žive po Njegovim naputcima, baš kao što to reče Sveti Pavle: „Zašto bi savjest nekog drugoga određivala moju slobodu!“.

 Antun Gustav Matoš je kazao da je hrvatstvo riječ etična, riječ ljubavi i ponosa pa sam i sam ushićen što mogu kazati Živjela Hrvatska, budi mi uvijek u cvatu (Vivat Croatia, Semper sint in flore!).

Autor: Ante Baraba Miš Ponedjeljak, 28. studeni 2016. u 14:45

https://kamenjar.com/kategorija/povijesnice/izotporasevetorbe/