UVIJEK MUSLIMANI – UVIJEK HRVATI!
„Sarajevski Novi list“, Sarajevo, broj 3, 14. svibnja 1941.
Dvije su glavne sile koje veličaju naš život, naše gledanje na stvari i događaje.
Prva od tih svemogućih sila koje upravljaju svim našim osjećajima i manifestacijama jest Bog, vjera.
Druga pak svemoćna snaga kojom se upravlja naše gledanje na život i svijest jest nacionalni osjećaj, svijest da su svi ljudi iste krvi i jezika, iste historijske sudbine i istoga ekonomskog 1 geopolitičkog smještaja — braća i da se trebaju bratski odnositi međusobno.
Mi, hrvatski, muslimani, nismo nikada zanemarili nijedan od tih principa nego se naš cjelokupni život uvijek kretao u okviru tih vrhovnih načela koja znače punu odanost i službu i Bogu i Narodu. Vjera u Boga služi nam za izgradnju naše religiozne etike, našeg odnosa prama Bogu i transcedentalnom svijetu. Ona nas također upućuje kako ćemo udesiti svoje držanje u životu kako ćemo služiti svome narodu i Domovini.
Ljubav prama narodu, prama Domovini jest vjerska dužnost Muslimana.
Prožeti duboko svojom islamskom vjerom Muslimani su uvijek vjerno služili svojoj Domovini i svome Narodu, za Nju krv lili i živote polagati. Oni će i u buduće ostati takovi,
uvijek će biti za dom spremni.
Samo čvrsta vjera u Boga i Narod spasila je hrvatske muslimane da ne padnu u moralno očajavanje koje nam je prijetilo u mnogobrojnim životnim tjeskobama kroz koje je prošlo naše društvo na svome historijskom putu od gubitka naše državne
2
samostalnosti pa do konačnog našeg nacionalnog oslobođenja i stvaranja naše Nezavisne Države Hrvatske.
Naročito je velik značaj vjere u Boga i Narod u očuvanju hrvatskih Muslimana u posljednjoj najtežoj fazi nacionalne borbe Hrvata.
Hvala Bogu i Poglavniku i to se sretno prebrodilo.
Hrvatski su Muslimani u takovom položaju da su svi nasrtaji, svaka opasnost za naše vjerske i nacionalne svetinje za uvijek onemogućene. Diskusija o našoj nacionalnoj pripadnosti koju su muslimanski nacionalisti morali voditi zbog raznih,
dobro smišljenih nabacivanja da nas se kako „preorijentira“ završila se pobjedom pobornika naše pravilne nacionalne orijentacije
koja je u poznatoj izjavi našeg dičnog Poglavnika dobila svoju legalizaciju.
Time su za uvijek odbačeni svi falzificirani i apokrifni dokazi o tobožnjoj našoj „preorijentaciji“. Ali mi nikada nećemo i ne možemo zaboraviti one poklike i parole naših nezahvalnih gostiju koji su nas upućivali tamo gdje nam nije mjesto i prijetili nam raznim obračunima u kojima bi mi imali izvući „obojke“ a oni „opanke“ i sl. Ne ćemo, jer je u nacionalnoj borbi kako kaže naš učenjak Filip Lukas
nekada potrebna mržnja prama onima koji nasrću na naše svetinje.
Nikad više ne će moći biti govora o našoj tobožnjoj „preorijentaciji“ jer duboko vjerujemo u iskrenost i blagonaklonost svoga dičnog Poglavnika.
3
Znamo da smo svoji na svome i da ćemo se tako moći i osjećati, živeći u najiskrenijoj bratskoj slozi sa jednokrvnom braćom katoličke vjere.
To je najjači oslon naše duboke vjere
da ćemo ostati uvijek Muslimani i uvijek Hrvati.
Ove dvije ideje vodilje hrvatskih muslimana potpuno se popunjuju i jedna se na drugu naslanja u svom bivstvovanju.
Samo iskren vjernik može biti dobar Hrvat.
Time se odbacuju sve one raznorazne ateističko – komunističke natruhe koje su ubacivane u našu omladinu kako bi joj se ubila vjera kao značajan elemenat njene narodnosne biti i tako je upotrijebiti za svoje račune.
Put kojim se danas pošlo jest pravi put.
Muslimani su duboko uvjereni da će to ubrzo osjetiti i da će njima obvladati ideja
koja će od hrvatskih muslimana stvoriti najgorljivije nacionalne borce.
A što mogu učiniti muslimani kad ili obvlada jedna ideja vrlo je dobro poznato iz povijesti hrvatskih muslimana posebno.
Mi smo uvijek pokazali da smo Hrvati i muslimani.
Stoga će naša deviza i ubuduće biti:
Uvijek Muslimani, uvijek Hrvati.
UVIJEK MUSLIMANI – UVIJEK HRVATI!
„Sarajevski Novi list“, Sarajevo, broj 3, 14. svibnja 1941.
Dvije su glavne sile koje veličaju naš život, naše gledanje na stvari i događaje.
Prva od tih svemogućih sila koje upravljaju svim našim osjećajima i manifestacijama jest Bog, vjera.
Druga pak svemoćna snaga kojom se upravlja naše gledanje na život i svijest jest nacionalni osjećaj, svijest da su svi ljudi iste krvi i jezika, iste historijske sudbine i istoga ekonomskog 1 geopolitičkog smještaja — braća i da se trebaju bratski odnositi međusobno.
Mi, hrvatski, muslimani, nismo nikada zanemarili nijedan od tih principa nego se naš cjelokupni život uvijek kretao u okviru tih vrhovnih načela koja znače punu odanost i službu i Bogu i Narodu. Vjera u Boga služi nam za izgradnju naše religiozne etike, našeg odnosa prama Bogu i transcedentalnom svijetu. Ona nas također upućuje kako ćemo udesiti svoje držanje u životu kako ćemo služiti svome narodu i Domovini.
Ljubav prama narodu, prama Domovini jest vjerska dužnost Muslimana.
Prožeti duboko svojom islamskom vjerom Muslimani su uvijek vjerno služili svojoj Domovini i svome Narodu, za Nju krv lili i živote polagati. Oni će i u buduće ostati takovi,
uvijek će biti za dom spremni.
Samo čvrsta vjera u Boga i Narod spasila je hrvatske muslimane da ne padnu u moralno očajavanje koje nam je prijetilo u mnogobrojnim životnim tjeskobama kroz koje je prošlo naše društvo na svome historijskom putu od gubitka naše državne
2
samostalnosti pa do konačnog našeg nacionalnog oslobođenja i stvaranja naše Nezavisne Države Hrvatske.
Naročito je velik značaj vjere u Boga i Narod u očuvanju hrvatskih Muslimana u posljednjoj najtežoj fazi nacionalne borbe Hrvata.
Hvala Bogu i Poglavniku i to se sretno prebrodilo.
Hrvatski su Muslimani u takovom položaju da su svi nasrtaji, svaka opasnost za naše vjerske i nacionalne svetinje za uvijek onemogućene. Diskusija o našoj nacionalnoj pripadnosti koju su muslimanski nacionalisti morali voditi zbog raznih,
dobro smišljenih nabacivanja da nas se kako „preorijentira“ završila se pobjedom pobornika naše pravilne nacionalne orijentacije
koja je u poznatoj izjavi našeg dičnog Poglavnika dobila svoju legalizaciju.
Time su za uvijek odbačeni svi falzificirani i apokrifni dokazi o tobožnjoj našoj „preorijentaciji“. Ali mi nikada nećemo i ne možemo zaboraviti one poklike i parole naših nezahvalnih gostiju koji su nas upućivali tamo gdje nam nije mjesto i prijetili nam raznim obračunima u kojima bi mi imali izvući „obojke“ a oni „opanke“ i sl. Ne ćemo, jer je u nacionalnoj borbi kako kaže naš učenjak Filip Lukas
nekada potrebna mržnja prama onima koji nasrću na naše svetinje.
Nikad više ne će moći biti govora o našoj tobožnjoj „preorijentaciji“ jer duboko vjerujemo u iskrenost i blagonaklonost svoga dičnog Poglavnika.
3
Znamo da smo svoji na svome i da ćemo se tako moći i osjećati, živeći u najiskrenijoj bratskoj slozi sa jednokrvnom braćom katoličke vjere.
To je najjači oslon naše duboke vjere
da ćemo ostati uvijek Muslimani i uvijek Hrvati.
Ove dvije ideje vodilje hrvatskih muslimana potpuno se popunjuju i jedna se na drugu naslanja u svom bivstvovanju.
Samo iskren vjernik može biti dobar Hrvat.
Time se odbacuju sve one raznorazne ateističko – komunističke natruhe koje su ubacivane u našu omladinu kako bi joj se ubila vjera kao značajan elemenat njene narodnosne biti i tako je upotrijebiti za svoje račune.
Put kojim se danas pošlo jest pravi put.
Muslimani su duboko uvjereni da će to ubrzo osjetiti i da će njima obvladati ideja
koja će od hrvatskih muslimana stvoriti najgorljivije nacionalne borce.
A što mogu učiniti muslimani kad ili obvlada jedna ideja vrlo je dobro poznato iz povijesti hrvatskih muslimana posebno.
Mi smo uvijek pokazali da smo Hrvati i muslimani.
Stoga će naša deviza i ubuduće biti:
Uvijek Muslimani, uvijek Hrvati.
Odgovori