UVAŽENE DAME I GOSPODO – OVAKO STVARI STOJE: piše dr. Tomislav Dragun

Uvažene Dame i Gospodo,

1. Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija nije ušla ni u kavu Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviju, a ne samo pravno. Kraljevinu HSD okupirala je 9. studenog 1918. godine, a nakon što je raspušteno Hrvatsko domobranstvo poznato pod imenom Pučke ustaše.

2. Dakle, područje Kraljevine HSD bilo je pod okupacijom Kraljevine Srbije od 9.11.1918. do 10.4.1941. (kad je Vojska KJ – dragovoljno – otišla iz Hrvatskih Zemalja, odnosno istočno od rijeke Drine. Ozbiljnih borbi nije bilo.

3. Krfsku deklaraciju (sveza: Londonski – tajni – ugovor o tuđim zemljama) donijeli su Kraljevina Srbija i Jugoslavenski odbor. Članovi toga JO su bili Jugoslaveni (među njima i Nikola Stojanović, koji je poručio Hrvatima: “Do naše ili Vaše istrage”), a među njima niti jedan Hrvat. Istina, Ivan Meštrović i Ante Trumbić kasnije su “okrenuli ćurak”.

4. Jugoslavenski odbor nikada nije rekao da zastupa Hrvate (a to nije ni mogao reći), niti je rekao da predstavlja Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.

5. Za Londonski govor preporučam pročitati odluke Bečkog (1815.) i Berlinskog (1878.) kongresa. (Prilažem poveznicu Londonskog Ugovora iz 1915., mo. Otporaš.)  https://otporas.com/londonski-tajni-ugovor-1915-i-poglavnik-nezavisne-drzave-hrvatske-dr-ante-paveli

6. Iza ove Nove Godine (ako mi Bog da zdravlja) podnijet ću tužbu kojom ću tražiti da se utvrdi kako se Krfska deklaracija uopće ne tiče Hrvatske. Tko misli drugačije neka mi se suprostavi – NA SUDU.

7. Austrijski car, a hrvatski kralj Karlo I/IV izdao je Manifest o preustroju Austro-Ugarske u trojnu monarhiju, gdje bi Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija s Bosnom i Hercegovinom činila jednu cjelinu. Bilo je to 16. listopada 1918.

8. Izvjesno Narodno vijeće istoga je dana odbacilo carev/kraljev Manifest.

9. Narodno vijeće su osnovale stranke i nije bilo državno tijelo Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Trojednica je, naime, imala samo Sabor, Bana i Kralja).

10. To Narodno vijeće popisalo je 80-tak ljudi kao SVOJ Plenum. Taj se Plenum nije nikada sastao, pa nije slijedom toga ni odlučivao o bilo čemu.

11. Onda se je pojavio Središnji odbor narodnog vijeća, kojega nitko nije izabrao. Ona je pak odredio svoje Predsjedništvo.

12. To Predsjedništvo je osnovalo Izaslanstvo, koje je otišlo u Beograd i dalo mu (pismeni) naputak za Izjavu koje tamo dati srpskom Regentu Aleksandru )(a ne Kralju).

13. Izaslanstvo je Beogradu sastavilo novu Izjavu (Adresu), a bez da je ikoga u Zagrebu konzultiralo.

14. Regent Aleksandar je – navodno – prihvatio tu novu Izjavu, ali o tome nema nikakva traga, osim proizvoljnog novinskog teksta.

15. Sabor je 29.10.1918. iskazao svoju zainteresiranost za osnivanje zajedničke države s Kraljevinom Srbijom, ali do odgovarajućih razgovora nikada nije došlo.

16. Govori se da je 29.10.1918. osnovana Država Slovenaca, Hrvata i Srba, ali toga nema u zapisniku.

17. Ali da ga i ima to bi bila samo područna (teritorijalna jedinica) jedinica UNUTAR Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

18. Hrvatski kralj Budimir (753. g.) na to bi samo rekao: SRANJE!

19. Iza Nove Godine podnijet ću i tužbu za utvrđenje ništetnosti odluke Narodnog vijeća o odbačaju Manifesta cara/kralja Karla I/IV od 16. listopada 1918. Tko misli drugačije neka mi se SUPROSTAVI na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

20. Hrvati nisu priznali okupaciju PODRUČJA Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od strane  Srpske vojske. Imamo Prosinačke žrtve (5.12.1918.). Imamo ideologe Josip Frank i Aleksandar Horvat (kod koga je odvjetnički zanat pekao Dr. Ante Pavelić). Imamo nakladnika: Gustav Perčec. Imamo Hrvatsku armiju: Ivo Frank. Imamo osuđenike: Ivo Pilar i Milan pl. Šufflay. Imamo smaknute hrvatske domoljube: Marko Hranilović, Matija Soldin i Mario Oreb.

21. Ali, imamo i Zagrebačke punktacija (1932.), kojima se traži povratak na stanje kakvo je bilo 1918. godine, a koje su potpisali – izdvajam – Dr. Vladko Maček, ali i Svetozar Pribićević (!), ali i Mile Budak, ne i Dr. Ante Pavelić (koji se je sklonio u Italiju, gdje je – kako piše Eugen Dido Kvaternik – dobivao ministarsku plaću, a svoje bojovnike nije vidio od 1934. do 1941. godine).

22. Onda je (dakako, u režiji Dr. Vladka Mačka) Dr. Ivan Šubašić (oko 12 sati) prenio banske ovlasti na (predsjednika Vrhovnog suda = Suda sedmorice) Franju Žilića, a on (oko 13 sati) na Slavka Kvaternika (inače ravnatelju u Mačekovom “Hrvatskom radiši”). Trg Stjepana Radića (danas Trg sv. Marka) je bio bio prepun naroda.

23. Požurili su to učiniti, kako kaže sam Slavko Kvaternik na istrazi u OZNA/UDBA-i, prije nego li Nijemci dođu u Zagreb (na Trg bana Josipa Jeličića, gdje ih je dočekao razočarani Josip Broz, jer je posao u Banskim dvorima već bio obavljen).

24. Odmah je formirano Privremeno vodstvo (Vlada) na čelu s Milom Budakom, dok je Slavko Kvaternik bio šef Države Hrvatske (“nezavisna” je samo pridjev koji se je pisao velikim početnim slovom, ali tek od 29.4.1941.)

25. Tek 17.4.1941. (nikako 16.4.1941. – pogledati “Narodne novine”), poslije sastanka/dogovora “ustaša” (Slavko Kvaternik, Mile Budan, Dr. Mladen Lorković i Dr. Ante Pavelić) i “komunista” (o nekakvim partizanima tom prigodom nema niti govora: Andrija Hebrang, Vladimir Bakarić i Josip Broz) imenovana je Vlade (Nezavisne) Države Hrvatske.

26. Nije mi poznato kako je Dr. Ante Pavelić postao državnim poglavarom, ali znam:

a) da na sastanku hrvatskih vođa 8.4.1941. – nitko nije bio za njega, a posebno je glasan glede toga bio Janko Tortić, kasniji ministar,

b) da je u Hrvatskoj bilo malo radio-aparata, a nije se znalo niti za frekvenciju, kamo li vrijeme emitiranja Poziva na ustanak dr. Ante Pavelića preko Krugovala Velebit,

c) da (kako je u istrazi rekao Slavko Kvaternik) je Ustaški pokret spominjan isključivo zbog (borbene) promičbe. Članovi Uzdanice nisu bili nikakvi “domaći ustaše”. Pregledao sam (uz ostalu literaturu) sve što o Uzdanici i o Ustaškom pokretu ima u Hrvatskom Državnom Arhivu, ali poveznice nisam našao.

27. Dakle, Netko (zasad ću o njemu šutjeti) nije uspio 17.4.1941. instalirati Josipa Broza za poglavara Države Hrvatske.

28. Josip Broz nakon toga netragom nestaje.

29. Nakon tri mjeseca pojavljuje (neznano od kuda) osoba zvana Tito, koja se predstavlja kao Josip Broz.

30. Tito – sa svoja četiri drugara – šuti do 4. jula (srpnja) 1941. Tada donosi (1) odluku o dizanju ustanka, (2) osnivanju Vrhovnog štana NOVJ i POJ i (3) izdaje Proglas u ime CK KPJ (koji se nije sastao) u kojem grmi protiv “domaćih izdajnika” ustaša i Dr. Ante Pavelića.

31. Tito nije bio član Komunističke Partije Jugoslavije, kamo li njen generalni sekretar.

32. Ne znam (pouzdano) za koga je Tito radio, ali znam da je financirao Hitler, a tek od 1944. Staljin i Churchil.

33. Zaključno govoreći, Tito nije bio (ovlašteni) zastupnik Komunističke Partije Jugoslavije, niti je predstavljao Kraljavinu Jugoslaviju, niti Nezavisnu Državu Hrvatsku.

34. Podnijet ću, također, iza Nove Godine tužbu kojom ću dokazati da nije postojao nikakav AVNOJ, a samim tim da ne postoje niti AVNOJSKE GRANICE.

35. Što onda? Moramo razgovarati sa Srbijom o Srijemu, s Crnom Gorom o Boki Kotorskoj, a i s našom braćom Muslimanima u Bosni i Hercegovini – O MNOGO ČEMU.

36. Djelujem Vam naivno?

37. Zacijelo.

38. Kako su tek naivno izgledali oni koje nisu uspjeli COVID-PREVARITI 1918. Gosine.

39. Dok je srdca – bit će i Croatije.

40. Pa i kad mi odemo (poslije ozbiljne rađe) odemo na Onaj Svijet.

Srdačan pozdrav

dr. sc. Tomislav Dragun

Regent (nesporen čak ni od strane Hrvoja Klasića)

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije