Usud Alme Tea-e Rugelj srušio hrvatske mitomane

„ Bonus vir, semper tiro“

( Dobar čovjek uvijek je početnik )

Teško je biti sin ili kći porobljenog naroda i ne činiti ništa da bi se oslobodili ropstva, ako ne fizikalnog onda ropstva svojih dugova i poniženja.

Nisam mnogo čitao, ali sam zapamtio naslovnicu učbenika za povijest iz petog razreda, Narodi u prostoru i vremenu. Danas se zapitam, gdi je nestala ta zlatna misao i tvrdnja!?. Rim je još Dmitru Hvaraninu priznao vlast na svim Ilirskim zemljama, a mi Hrvati, oportunisti, teoretičari, pasivni promatrači, kritičari i zabadala, ni sami sebi ne priznamo da postoji  hrvatska država !?  Još ima onih koji su si utuvili u glavu da je AVNOJ stvorio čovjeka!? Slomili smo i velikog Julija Cezara, a ne prihvaćamo ni dan danas, da su se  izvorno  združene obrambene snage Kralja Tvrtka Kotromanića I. nazivale ustaše. Istina, tada nismo pisali rogatim slovima kao danas, pa se pisalo USTASCE, a tako ih je  nazivao i August Šenoa u svom romanu „Kletva“.

U novijoj povijesti to su bili prvi ustanici u srednjoj i istočnoj Bosni, a o tom je pisao Baltazar Bogišić, gdje svakako valja izdvojiti bunu protiv Turaka odnosno Husein kapetana Gradašćevića kada su bosanske ustaše bile izdane jer su ih neki hercegovački pustolovi i ničija djeca, janjičari, pod komandom hrvatskog prebjega Mihajla Latasa, oliti (alias) Omer-paše, nadmoćnim brojem i oružjem porazili. Tko ne vjeruje neka pročita Tomićev (Josip Eugen Tomić) roman „Zmaj od Bosne“. Naravno i Knez Domagoj, Kralj Tomislav,  Ban Josip Jelačić, Zrinski i Frankopani, .., imali su svoje rtnike, dragovoljce, ustanike,  ustaše.

Bosna je nekako najzorniji primjer sadržaja toga pojma. Početkom sedamdesetih godina XIX. Stoljeća kada je stvoren spontani Ustaški pokret, uoči Bečkog kongresa. Tada se nekim čudom tu našao među njima i Petar Karađorđević alias Petar Mrkonjić i pisao „Dnevne beleške jednog ustaše“. Bio je prisiljen napustiti Bosnu, ali  je to napisao u Beogradu. Isto tako pradjed našeg Predsjednika Zorana Milanović,  Jakov Milanović, bio je u ustašama pod zapovjedništvom Ivana Vidović. Kojo Oborina blagopokojno počiva pod monumentom „ponosnog Ustaše“, a odora Milojka Veselinovića krasi jedan etnografski  muzej.

Karađorđevići su , koristeći Hrvate kao korisne budale, na prevaru, uspostavile svoju vlast i nad Hrvatskom,  totalnim poniženjem (alium regni Croatiae) bez i same primisli prerogativa nad  Hrvatskim državnim pravom.

U službenoj povijesti vi ne će te nigdi naći podatak da je Prvi Hrvatski Kralj bio BUDIMIR, da su njemu Bizant i Rim 753. godine, na Duvanjskom polju,  priznali državu od Mirne do Drine i od Drave do Jadrana!?

Narodi sami po sebi, ne potječu od nekoga, oni nastaju (Božjom voljom) u određeno vrijeme i na određenom prostoru. Što mi radimo, zatiremo prirodno pravo Hrvata na hrvatsku državu!?

Gdi će te naći da je Winston Churchill ( 15. siječnja 1927. godine) išao u Rim na udvaranje Mussolinijevom fašističkom režimu ili recimo Chamberlain!? U to doba je i srbijanski kralj  Aleksandar dao poubijati hrvatske zastupnike u Beogradskoj Skupštini (Šestojanuarska diktatura).  Zato vas pitam, je li to bio okidač za „ljutu travu na ljutu ranu, da se kontra drskosti i podlosti nađe efikasan lijek,  kontra diktature i diktatora, kontra mraku, kontra sili kako zbori Torcida !?

Mi imamo nekoliko Instituta za povijest, a ja bih kazao, iznimka potvrđuje pravilo, da se marksističkim izrazom poslužim, radi o  polupismenim naučnim radnicima. Naravno nitko se na predstavljanju  djela Alme Tea-e Rugelj i prof. dr. don Josipa Dukića nije pojavio na Hrvatskom Katoličkom Sveučilištu, 30. lipnja ove godine u podne !? Ni, katedrala hrvatskog zloduha ni biciklisti zaglupljivanja naroda iz medija, pa ni Hrvatska Katolička televizija nisu ni slova izustili!?

Za njih su Hrvati i dalje „Južnoslavenska plemena“ !?

Nasuprot njima, recimo,  najobjektivnije i najuspjelija dan prikaz stanja (Naroda u vremenu i prostoru, op . a.b.) dali francuski pisci i povijestnici. Bernard George (Occident joue et perde) Michel Lespart (Oustachi, terroristes de l ideal) Andre Ott ( Dangers serbes sut la Croatiae) , Ernet Pezet ( Stepinac-Tita) Francois Broche (AlexanderI. -Louis Barthou) i nadasve prof. Christophe Dolbeau u svom djelu, Istina o Ustašama, koji ih je nazvao Hrvatskim revolucionarima, a tako je za upućene naše emigrante naziva i blagopokojni njihov branitelj, odvjetnik, Georges Desbons.

Prizmu stvari oko Ustaša i NDH-e najsadržajnije kod nas je obradio jedino Mr. sc. Dr. iuris Pavao Tonković u svoja dva djela, Kako je Vatikan čuvao Pavelića i Dvadesetsedmo slovo.

Sve ostalo je luk i voda. Sramota.

Istine, radi, dr. Ante Delić je doktorirao na samo tridesetak stranica njegove knjige kako je Vatikan čuvao Pavelića, a on se ni kao recenzent djela, Alme i Josipa, nije udostojio doći na ovu prigodu !?

Takvo ponašanje, kao i dr. Maria Jareb,  bez isprike, ja ju nisam čuo, ozbiljna znanost ne trpi.

Tiranija Srba u Hrvatskoj direktna je posljedica gluposti zapadnih Saveznika (Krfska deklaracija koja je temelj Jugoslavije kao proizvoda) i da se Hrvati nisu pobunili protiv tolikog poniženja, bili bi dostojni prezira. To su teške riječi,  sudbonosne nadasve, u očekivanju realizacije prava hrvatske nacije na samoodređenje, a tako je opet zborio i Francois Broche.  Ja ne znadem ni dvije riječi Francuskog jezika,  no više od 40 godina sam vezan za naše emigrante upravo u Francuskoj i za prof. Christophe-a Dolbeau-a ter tako dobivam informacije potpunog sadržaja.

Alma Tea Rugelj i dr. Josip Dukić, ovim djelom su zaustavili današnja poniženja Hrvatske, može se reći i od same njene vlasti. Očito nisu poznavali ono što se u Dalmaciji zove dišpet, koji strančarenje i političku igru strane dominacije uz servilno ponašanje, gledaju drugačije.

U djelu, Ustaše, hrvatski revolucionari u Italiji jasno će te vidjeti da ideologija fašizma kod tih, skromnih, siromašnih, bistrih i poštenih ljudi , nije postojala.

Isto tako, ogoljena je službena povijest mitomana, koji i danas koriste svaku prigodu da iznose „dokaze“ o pola milijuna ( neki navode i više ) povampirenih Hrvata zombija u kojoj su se nalazila i dva ženska bataljuna, koji su nakon što su ratno obučeni i istrenirani  krenuli na goloruk narod, trojedini, dakako !?

To mogu samo prokletnici.

Oni i dalje, kao Simo Dubajić, imaju dozvolu za ubijanje, jer da to crpe iz straha da bi mogli biti ubijeni!? Zar to nisu postavke fašizma i jesu li onda naši antifašisti gori fašisti od njihovih osnivača!?

Mora se pomisliti da smo mi Hrvati uistinu opterećeni nekim prokletstvom kada ljudi literature to tvrde za svoj narod, od kojih su mnogi položili živote za Hrvatsku, posebice da je emigracija uživala prekooceanske komoditete.

Pitam se i sada, koliko smo se voljni odricati i žrtvovati radi očuvanja mukom stvoren države,  osnovnog znanja i njene izgradnje !?

Ne bih ovdi govorio o cjelovitom sadržaju djela Alme Tea-e Rugelj i  dr. Josipa Dukić, ali napovidam da se dobro obučeni ženski bataljun komandosa sveo na jednu ženu, S. Bagarić, da se pola milijuna elitnih ustaša sveo na 503 osobe gladnih i obezglavljenih od kojih je samo 229 došlo u domovinu nakon proglašenja NDH-e, da je tadašnja Italija usko surađivala s Kraljevinom Jugoslavijom i da je u biti za te osobe imala torove, pritorke i zatvore pod potpunom kontrolom raspršenih po cijeloj Italiji kao figu u džepu, nastojeći pomoći „serbookupacijskom oslobođenju“!? Izdvojiti valja podatak da je obranjen doktorat ( dr. Stefania Laconi ) o životu toga vremena samo jednog čovjeka, Ivana Telenta Maglica s otoka Korčule.  Djelo sadrži preko 120 originalnih dokumenata i iskreni poriv radi istraživanja života tih ljudi.

Nesumnjivo će pomoći svakomu u objektivnom prosuđivanju itekako važnog segmenta hrvatske, ali i europske povijesti. Ovo tim više što u Hrvatskoj ima još preko 25 000 partizanskih mirovina. Broj boraca NOR-a, kako se službeno navodi, rastao je od 7000 početkom pada Kraljevine Jugoslavije pa preko 236 000 do kraja 1942. godine do 800.000 „boraca“ 1945. godine.

Eto na što se svela tvrdnja „njih je bilo deset na jednoga“.  Tko znade možda će mo za koji dan čitati  knjigu o „Osmoj ofanzivi“ financiranu iz državnog proračuna. Možda opet, da tako pokrijem sadržaj, netko pusti vjetar.

Knjiga, Ustaše, hrvatski revolucionari u Italiji je ogledalo latinske  izreke , Dobar čovjek uvijek je početnik, a toga su svjesni i Alma Tea Rugelj i dr. Josip Dukić pa neka im to bude poriv za nastavak i izdavanje drugog dijela odavno skupljene građe. Ja  mogu samo reći,  hvala  im za sve.

Shvatite i vi da je postupanje po zdravom razumu i savjesti jedina cesta, zauvijek.

U Pagliuchu, 6. srpnja 2022. godine

Ante Baraba Miš


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)