USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

SA STRANICE: HRVATSKA I  USTAŠTVA (8)   (portal javno.com)

Postano: pet lis 26, 2012 03:11

Prenosim sa portala wwwhrvatskinacionalisti za čitatelje portala javno šta je “GRČ” pisao poslije velebitskog ustanka 1932.Ustaško glasilo „Grič“ donielo je članak „Ustaše, nama je sudba dosudila“ iz autorskog pera dr. Ante Pavelića, u kojem se dr. Pavelić razračunava s jugoslavenskom idejom te iztiče program Ustaškog Pokreta. Sadržaj članka je sljedeći:

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

 

Rieč ˝Ustaša˝ nalazi se već 1875. godine u Fihpovićevom njemačko-hrvatskom rječniku pod njemačkim značenjem ˝Freiheitskämpfer˝ (borac za slobodu). Tako su se zvali hrvatska borci u Bosni i Hercegovini, koji su ustali protiv stranog Osmanlijskog gospodstva, da bi sve pokrajine povratili svojoj zemlji Hrvatskoj, iz godine 1875.-1878.

Srbski rječnici, kao na pr. Popovićev iz 1895. i kasnije hrvatski, koji stajahu pod utjecajem jugoslavenske ideje ujedinjenja, prevode rieč “Ustaša” na njemački sa “Rebell” ili “Insurgent” što znači pobunjenik ili odmetnik.

Dr. Vinko Esih *, u rječniku koji je tiskan pred proglašenjem nezavisnosti Hrvatske u 1941. g., prevodi rieč “Ustaša” s njemačkim značenjem “Landsturmann” i “Landsturm” t.j. narodni ustanak kao “Volksaufgebot”.

Još za postojanja austrougarske monarhije njemački naziv “Landsturm” preveden je službeno na hrvatski kao pučki ustanak, “Landsturmann” kao pučki ustaša, a “Landsturmregiment” kao pučka ustaška pukovnija. U nastavku predaje (tradicije) bosansko – hercegovačkih boraca za slobodu iz godina 1875.-1878. i ustanka Hrvata u vremenu svjetskog rata, dobiše hrvatski borci za slobodu od 1931. god. službeni naziv “Ustaša”, koji se je sasvim razumljivo zadržao kod vojničkih postrojba hrvatskih boraca za nezavisnosti.

Prema tome ne leži nikakav uzrok na izmjeni naziva “Ustaša” sa bilo kojim drugim pojmom, koji tom nazivu ne bi mogao dati jasnije obilježje, jer je pojam “Ustaša” ukorienjen u hrvatskom jeziku i potječe iz stare hrvatske predaje.

Ako Srbi i Jugoslaveni pod “Ustaša” razumiju “pobunjenik”, to je njihova stvar. Za nekoga tko vlada silom, žigoše se borac za slobodu na svaki način kao pobunjenik ili odmetnik, ali u vlastitoj narodnoj državi “Ustaša” označuje borca za slobodu ili čovjeka pučkog ustanka.

Iz ovih razloga su u oružanoj snazi Nezavisne Države Hrvatske i nadalje nazivi “domobran” i “ustaša”, koji potječu iz predaje stare hrvatske vojske do 1918. g.

Ovom prilikom valja podsjetiti na činjenicu, da se srbski oslobodilački borci nikada ne nazivahu “Ustašama”, već “hajducima” ih “komitadžijama” odnosno ˝komitama˝, nazivima turskog, a nipošto srbskog podrietla. Nazivi “hajduk” i “komitadžija”, odnosno “komita”, na turskom jeziku ni izdaleka nemaju značenje borca za oslobodjenje. Naprotiv, “Ustaša” je čisto hrvatska rieč, kako po svome podrietlu, tako i po značenju.

Hrvatsko jedinstvo, 29.04.1943.

___________

* Dr. Vinko Esih, nakladnik i leksikograf rođen 4. listopada 1900. u Glamoču, umro 11. listopada 1964. u Zagrebu. /MD

Search Results

Na ustašku navalu, smišljenu, proračunanu, te po planu i nalogu izvedenu, ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodržci, a zadrhtali i zacvilili domaći izdajnici, jer su svi osjetili, da se je počelo približavati ono, što hrvatski narod željno očekuje, što ustaška organizacija strpljivo već kroz godine sprema i pred čim dušmani strepe,a to je obća i odlučna bitka za oslobođenje hrvatskog naroda izpod krvničke tiranske ruke i za uzpostavu nezavisne samostalne države Hrvatske.

Prvi pokušaj, kojim je učinjen prielaz od priprema na izvršenje djela, izveden je odlično i iznad svakog neprijateljskog očekivanja. Hrabri ustaški velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijaelja zaprepastio. Svaki pojedini Ustaša u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za rođenu grudu, kao i dokaz vanredne sposobnosti, te bezprimjerenog junačtva. O karakteru te akcije kušao je Beograd širiti razne i izmišljene neistinite viesti. Glavni Ustaški Stan radi medjutim sve po starom i izrađenom planu pa svaki Ustaša kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budućnosti, koju nose događaji, što ih sprema i izvađa ustaška organizacija i hrabra ustaška vojska. Akcija je započela, započela je po planu i po planu se dalje izvađa.

Ustaška vojska znade zašto se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojištima i razbojištima, glasoviti s velike vojničke spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu prolievali su svoju krv za drugoga i sijali junačke kosti po dalekim krajevima za tuđe interese. Danas je došao čas, kada se junačka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu hrvatsku domovinu. Ona se ne bori za ničije tuđe osvajanje, nego zato, da sa svoje rođene grude iztjera dušmanina, koji ju je zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuđinskoga gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ona se zato bori, da osigura hrvatskom narodu i njegovome potomstvu ona dobra, što ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko more, što oplakuje kršne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krševite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske šume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, što je sve zahvatila tuđinska neprijateljska ruka i po čemu sve gazi dušmanska noga. Ona se bori zato da u Hrvatskoj osigura kruh i miran život hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike šičardžije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru žive i tove se na biedu hrvatskog naroda. Za te i takove ciljeve ni jednome ustaškome vojniku nije težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež, jer svatko u kome hrvatska krv vrije, gori od želje da čim prije iziđe na bojno polje da izvrši zavjet, da izvrši zavjet otaca. Ustaše! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvršimo. Mi smo ga izvršavati počeli, mi čemo ga i kraju privesti. Sve što na put stane ima pasti, a Hrvatska će biti Slobodna i Nezavisna Nržava.

Za Dom Spremni! Poglavnik dr. Ante Pavelić

Objavljeno na portalu javno.com: 08.12.2009. u 14:17h

Par komentara:

Delivuk 8.12.2009 22:05 hOtporaš ako je Ustašama (bilo je i moji bližnji koji su bili u Ustašama) sudba dosudila da stvore Nezavisnu Državu Hrvatsku NDH, zaboravio si reći da jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube.

Domobran 9.12.2009 13:15 h

Delivuk, na prvi pogled to tako izgleda kako si ti rekao da...”jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube”. Najprije drago mi je da si sam sebe svrstao u “našu” i tako NDH nazvao “tvojom”. Drugo, sudba je (politička) mogla dosuditi da Hrvati izgube svoju Državu Hrvatsku, ali nije ta politička “sudba” smijela dosuditi Hrvatima da tako “KRVAVO” izgube svoju Hrvatsku Državu. Da je ta “sudba” o kojoj ti kolega Delivuk govoriš dosudila da Hrvatsku okupiraju Saveznici, Amerika i ostali, za sigurno Hrvati bi izgubili NDH ali ju ne bi nikako tako KRVAVO izgubili. Hrvati su KRVAVO izgubili svoju Hrvatsku Državu zbog Tita i njegovih NOB, NOV, KPJ, AVNOJA iz kojeg proistječu TEMELJI SVIH ZALA koji su svoju mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima iskalili na Blejburgu, kolonama smrti i masovnim grobnicama. To su činjenice, kolega Delivuk.

Otporas 9.12.2009 15:17h

Kolega Delivuk ti tvrdiš da su tvoja dva strica bili u hrvatskoj vojski i nosili hrvatsku odoru a da su ti druga dva strica bila u partizanima i nosili srpsku partizansku šajkaču. Znaš li ti kako je do toga došlo? I u mome selu je bilo braće koji su bili na suprotnim barikadama. Bilo je slučajeva kada bi se prigodom sastali u kući, došlo bi do tolike svađe između njih da ih je selo moralo izmirivati. Kao dečkić sam to osobno doživio i vidio. Kako je bilo sa tvojim stricma, opiši nam malo. Pozdrav. Otporaš.

Delivuk 9.12.2009 19:38h

Otporaš, pitaš me reć ću ti. Moj dida je bija strog, nije bilo mrdanja. Dica su ga se bojala, plašila. Baba je uvik bila u stravu da se nebi kavga zametnula, pa evo ruga u selu. Jednog puta za sinijon dok smo večeravali, posvadiše se. Ona dva strica koja su bila u rvackoj vojski su govorili da su se borili za rvacu državu, dok ona druga dva koji su bili u partizanima su isto govorili da su se borili za ravcku zemlju, našto stariji strc zagalami na njega i reče boriti se za zemlju je jedna stvar, a druga je stvar boriti se za državu rvacku. Ti si se borija za državu jugoslaviju i nosija si srpsku šajkaču na glavi. Tada se did diže i dade po zidarski plesku i jednom i drugom. Eto Otporaš kako je u mojoj kući bilo.